Izlazak SAD-a iz Pariškog sporazuma: Prikočimo li sada klima će reagirati tek za 50 godina

Reuters

Klimatske promjene odigravat će se bez obzira na to tko je na vlasti u SAD-u

Izlazak SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, o čemu se ovih dana ponovo spekulira u svjetskim medijima, ozbiljno bi ugrozio napore država svijeta da smanje zagađenje atmosfere i spriječe pogubne posljedice promjene klime po čovječanstvo. Kad se tome dodaju najave američkog predsjednika Donalda Trumpa o povećanju eksploatacije nafte, plina i ugljena u SAD-u, dogovor o spasu planeta koji su svjetski državnici pretprošlog prosinca postigli u francuskoj prijestolnici, pod velikim je znakom pitanja.

Riječ je o sporazumu postignutom oko suočavanja s ozbiljnim posljedicama klimatskih promjena koje prijete čovječanstvu, poput rasta razine mora, smrtonosnih oluja, suša i požara. Svjetske klimatske organizacije upozoravaju da klimatske promjene idu brže od očekivanja, a dokaz tome bila je i prošla godina, koja je oborila temperaturni rekord otkad postoje mjerenja. Stručnjaci upozoravaju da bi takav Trumpov potez, najavljivan još u njegovoj predizbornoj kampanji, mogao nepovratno ugroziti uspjeh svjetske klimatske akcije.

– Ako se najava trenutačne američke administracije ostvari, to je jako loša vijest za sve, jer će demotivirati druge države sudionice sporazuma da se pridržavaju zadanih rokova. Takvo je ponašanje vrlo neodgovorno – ocjenjuje Mirko Orlić, profesor Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma značilo bi, upozorava, nekoliko stvari: prvo, da ne namjeravaju pomoći u smanjenju globalne emisije stakleničkih plinova, što znači da će cilj zacrtan Pariškim sporazumom o zagrijavanju od maksimalno 1,5 do 2 stupnja Celzijevih do kraja stoljeća biti vrlo teško postići; i drugo, povlačenje bi značilo da SAD ne želi preuzeti nikakvu odgovornost za posljedice globalnog zatopljenja.

Zemlje u razvoju podnijet će posljedice

– Drugim riječima, to znači da nova administracija kani zemlje u razvoju, koje su najmanje odgovorne za globalno zagrijavanje, a podnijet će najveće posljedice tog zagrijavanja, prepustiti sebi ili eventualno brizi drugih razvijenih zemalja koje se zadrže u Pariškom sporazumu – pojašnjava Orlić. Bez daljnjeg, mnogo bi se izgubilo na vremenu koje je, upozoravaju stručnjaci, ionako dragocjeno.

– porast temperature zadržati na razini ispod 2 °C u odnosu na predindustrijsko doba– razvijene zemlje pomoći će zemljama u razvoju da smanje emisije i zaštite se od posljedica klimatskih promjena– EU se obvezala na smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 posto do 2030. godine u usporedbi s 1990.

– Klimatske promjene pokazuju veliku tromost, a odigravat će se bez obzira na to tko je na vlasti u SAD-u. Ako prikočite auto, on zaostane par metara, dok brodu treba prilično da stane. Takva je i klima, ako sad prikočite, treba 50 godina da reagira – ilustrira Orlić. U svakom slučaju, ako se američka politika i promijeni za jedan ili dva mandata, bit će suočena s potrebom za većim rezovima u emisiji stakleničkih plinova i s većom odgovornošću za nastalo stanje nego što je to sada.

U ovom času najveći je svjetski zagađivač Kina, koja danas emitira najviše stakleničkih plinova, ali ih je SAD ukupno gledano najviše emitirao od predindustrijskog razdoblja do danas. Kina danas u ukupnom zagađenju sudjeluje s 25 posto, a SAD 15 posto, no od 18. stoljeća do danas Kina je »skrivila« oko 10 posto ukupne količine stakleničkih plinova, a SAD čak 26 posto.

– Ako SAD i ostane na postojećih 15 posto, to prolongira problem, jer se zagađenje neće smanjivati u skladu s Pariškim sporazumom. A pitanje je hoće li druge države pristati da »stegnu« umjesto SAD-a – pita se Orlić. U slučaju da Trump ostvari najave o intenziviranju proizvodnje i eksploatacije izvora energije, situacija će biti još gora. – Ako takva politika potraje, a SAD u njoj ustraje sljedećih stotinu godina, onda će i oni biti suočeni s problemima, kao i ostatak svijeta. Ti su problemi poznati: porast morske razine, poplava obalnih područja, što je SAD već iskusio u New Orleansu i New Yorku, zdravstveni problemi poput onih uzrokovanih virusima mutiranima za ekstremnih temperatura… – nabraja Orlić. Bogata država poput SAD-a mogla bi se dosta dobro prilagođavati takvim promjenama, ali će se suočiti sa sve većim pritiskom migranata iz dijelova svijeta koji se s klimatskim promjenama ne mogu nositi.

Ugroženi će težiti preseljenju

– SAD možda može jedan od svojih budućih problema, a to je problem migracija kao posljedice globalnog zagrijavanja, u nekom razdoblju riješiti gradnjom zidova i restriktivnom imigracijskom politikom, ali je pitanje je li takvo izoliranje održivo na duge staze – veli Orlić.

U svakom slučaju, ako se odluči na izlazak iz Pariškog sporazuma, Trump će nasljedniku ostaviti loše nasljeđe – zaključuje Orlić.

I ugledni američki filozof Noam Chomsky upozorio je svijet na izglednu klimatsku katastrofu, kritizirajući programe Hillary Clinton i Donalda Trumpa– Čini se da su ljudi na najvažnije pitanje u povijesti čovječanstva dali odgovor koji će ubrzati njihov put k propasti. Naš novi predsjednik zalaže se za veću potrošnju fosilnih goriva, eksploataciju ugljena, odbacivanje regulacija…Dakle želi da se što prije popnemo na najvišu liticu i bacimo se s nje.Noam Chomsky smatra ispravnom tezu vodećih naučnika da bi klimatske izbeglice u tom slučaju imale puno pravo da se usele u države koje su najodgovornije za klimatske promjene.

Tim bi se korakom zapravo potrli svi pozitivni pomaci koje je u ekološkom pogledu napravila Obamina administracija. SAD se, poznato je, desetljećima sustezao od bilo kakvog dogovora i odricanja radi usporavanja klimatskih promjena, a potpis Pariškog sporazuma promijenio je takav trend. Na to upozorava i akademik Ferdo Bašić, koji, pozivajući se na svoje informacije iz kruga europskih znanstvenika, koji se bave istraživanjem emisija iz tla, ne vjeruje u Trumpovo otkazivanje tog sporazuma.

– Ako se to ipak dogodi, administracija predsjednika Trumpa će ostat na crti svih dosadašnjih administracija SAD-a i pokazati dosljednost u otporu svim međunarodnim sporazumima koji na bilo koji način ograničavaju američko gospodarstvo. To stanje traje od prihvaćanja Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) na Rio konferenciji 1992. godine, nastavilo se poslije Sporazuma iz Kyota i njegovih dopuna u Dohi… Na jednoj strani našlo se 195 država potpisnica, a na drugoj SAD, kao veliki »proizvođač« i izvor emisije stakleničkih plinova – podsjeća Bašić. Premda Pariški sporazum mnogima izgleda kao spasonosno rješenje za očuvanje planeta, naš je sugovornik tu vrlo skeptičan.

– Riječ je o odlukama koje će na snagu stupiti tek 2020. Tada tek počinju pripreme za njihovu provedbu, a i o mehanizmima provedbe treba najprije postići suglasnost! Neobaviještenima bi se moglo činiti da Amerikanci rade na (samo)uništenju ili uništenju svijeta. Ali nije tako. Pariški sporazum koji računa globalno zatopljenje zadržati na razini »znatno manjoj« od 2°C obuhvaća razdoblje od 2020 – navodi akademik Bašić.

Riječ je o emisijama stakleničkih plinova iz tla, koji su rezultat poljoprivrede. Zanimljivo je, ističe, da je dominantna tema znanstvenih skupova i časopisa s najvećim rejtingom postala tema prednosti reduciranja obrade tla do potpunog izostavljanja (»minimum obrade, a maksimum primjene kemijskih sredstava« – gnojiva za podizanje i održavanje plodnosti tla i herbicida za suzbijanje korova). Nimalo slučajno; sve vrlo skupe i sofisticirane strojeve i opremu za taj postupak proizvode SAD, a proizvodnja kemijskih sredstava (i genetskog materijala – sjemena) u rukama je multinacionalnih kompanija sa snažnim udjelom američkog kapitala.

Poželjan što burniji život u tlu

– Al Gore, koji je izgubio u politici, dobiva Nobelovu nagradu za alarmantna upozorenja… I zanimljivo; naglasak je na emisiji CO2, a zanemaruje se njegova potrošnja i bilanca u nekom ekosustavu, dakle cjelovit pristup – navodi akademik Bašić.

Ipak, otkaže li Trump Pariški sporazum, a marginalizira UN lišit će svijet kakve-takve vjere u mogućnost dogovora, tolerantnost i solidarnost, dakle načela na kojima se taj sporazum temelji, a koja UN, koliko god bio preglomazan ili nedjelotvoran sustav, njeguje i održava – smatra Bašić. Zastupnici zagrebačke agroekološke škole, dodaje, imaju rješenja i za neugodne scenarije, ako ih bude. Zalažemo se za održivu intenzifikaciju konvencionalne poljoprivrede, umjesto na »kemiju« povećanje i održanje plodnosti tla osloniti na biologiju – život u tlu, kao jamstvo gospodarski, socijalno i okolišno održivog napretka poljoprivrede! Na (izvozno usmjerenoj) gospodarskoj politici i tržištu ostat će izbor odnosa sustava gospodarenja: konvencionalna poljoprivreda za sigurnost opskrbe tržišta hranom (prehrambene industrije sirovinama), a održiva i ekološka poljoprivreda za raskoš izbora hrane sa »hrvatskog stola«!

– Ta škola smatra da je poželjan što burniji život u tlu ili tzv »biološka vatra«, koju pravilno gospodarenje tlom treba neprekidno »ložiti« stalnim dodavanjem organske tvari (stajsko gnojivo, kompost, zaoravanje biljnih ostataka)kao »goriva«. Istina, to će uzrokovati veću emisiju CO2, ali i njegovu daleko veću potrošnju od strane sve bujnijeg biljnog pokrova hrvatske poljoprivrede, koji nam donosi hranu, piće, cvijeće, ljekovito bilje, vlakna i energiju (biogoriva) – tumači Bašić.

U to da bi izlazak SAD-a iz klimatskog sporazuma značio propast svjetskog dogovora o klimi, ne vjeruje klimatolog Krešo Pandžić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).

– Ugorozio bi se cilj o zaustavljanju globalnog zatopljenja na razini ispod dva Celzijeva stupnja, jer se to teško može postići bez sudjelovanja nejvećih igrača, bilo da je to SAD, Kina ili EU. Ali neće svijet zbog toga propasti – kaže Pandžić. SAD i dalje ima najveću produkciju znanstvenih dostignuća, vrlo aktivno sudjeluje u praćenju klimatskih promjena, a i dalje će u tome sudjelovati. »Nije sve jednodimenzionalno kako se prikazuje. Neće time sve zamrijeti, ni u svijetu, ni u SAD-u« – uvjerava Pandžić.