Kazneni progon svih afera dosad imao je slab učinak zato što vjerojatno postoje opstrukcije u DORH-u i USKOK-u. Nerealno je očekivati rezultate ako nitko ne propituje odgovornost bivšeg ministra Božidara Kalmete, jednog od važnih režisera pljačke u cestogradnji, kaže Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata
Hrvatska je mala zemlja za veliki lopovluk, koji je do danas ostao nekažnjen. U trenutku kad se u Hrvatskim autocestama vode pregovori o restrukturiranju tvrtke i broju prekobrojnih radnika, što je tek uvertira za monetizaciju autocesta, nitko više i ne raspravlja o onome što se dogodilo u HAC-u u posljednjih desetak godina. Državna tvrtka koja s razlogom predstavlja sinonim za pljačku mjerljivu u milijardama kuna, još uvijek nema niti jednu jedinu presudu za niz afera.
Tek su nedavno počela dva suđenja, prvo za nezakonito zapošljavanje u HAC-u protiv bivših direktora Marija Crnjaka i Jurice Prskala, članova uprave Josipa Sapunara, Marija Lovrinčevića, Ivice Mlinarevića i Željka Krapljana, te drugo protiv Jurice Prskala i Marija Lovrinčevića, koje se tereti da su zloupotrijebili položaj i tvrtki Skladgradnja omogućili izgradnju nepotrebnog odmorišta uz autocestu kod Ploča zbog kojeg je nestalo cijelo jedno brdo u čemu je oštećen HAC za 58,5 milijuna kuna.
Također traje i proces za Fimi mediju na suđenju bivšem premijeru Sanaderu, ali je tu HAC tek dio koruptivne hobotnice u sustavu državnih tvrtki. Ujedno je to i proces sa ograničenim ambicijama državnog tužitelja, jer unatoč nizu iskaza svjedoka, još uvijek nema optužnica protiv bivšeg ministra Božidara Kalmete i bivšeg glavnog tajnika HDZ-a Ivana Jarnjaka, kao i niza drugih nižerangiranih dužnosnika, čija upletenost i odgovornost proizlazi iz niza iskaza na suđenju.
Ukoliko se uzme u obzir da je prošlo oko pet godina od većine afera u HAC-u zanimljivo je podvući crtu i vidjeti kako stvari stoje danas. Bilo bi pogrešno zaključiti kako nema progona kriminala, jer je isti teško dokazati, odnosno zato što je pljačkaški sustav bio toliko dobro organiziran da je teško pronaći dokaze. Stvari su upravo suprotne, jer su pojedini slučajevi primjer nevjerojatno drske i neskrivene prevare, gdje se svatko mora zapitati kako je bilo moguće da najviši državni dužnosnici i menadžeri tako otvoreno izigravaju zakon. Možda je najeklatantniji primjer promjene trase za dionicu autoceste Ravča-Ploče, koja je po cijeni od 2,13 milijardi kuna ugovorena 6. travnja 2005. godine s poslovnom udrugom hrvatskih tvrtki, koje su trebale graditi 19,5 kilometara autoceste. Iste godine odlučeno je da se premjesti trasa sjevernim koridorom s prometnim rješenjem koje uključuje interregionalno čvorište, spoj na državnu granicu s BiH i na luku Ploče. Navedena izmjena uzrokovala je potrebu ponavljanja cjelokupnog upravnog postupka ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je nova trasa duga 25 kilometara, dakle 5,5 kilometara u odnosu na prethodnu. Jednako tako, više niti jedan objekt na trasi nije bio isti, projekt je morao biti potpuno novi, također i troškovnik, pa je i novi natječaj o građenju morao biti raspisan. Međutim, ništa se od toga nije dogodilo, već je HAC objavio 7. travnja 2006. godine plaćeni oglas u Slobodnoj Dalmaciji u kojem upoznaju javnost s razlozima promjene trase, te između ostalog navode kako će po novoj i dužoj trasi, cijena gradnje biti jeftinija za 340 milijuna kuna.
Izravna pogodba
HAC je izravnom pogodbom zatim ugovorio aneks ugovora na projekt od kojeg je odustao, čija je vrijednost za 529,2 milijuna kuna veća. Tako nova trasa umjesto pojeftinjenja za 340 milijuna kuna poskupljuje za 529,2 milijuna kuna, a cijeli slučaj ulazi u sferu »vjerovali ili ne«, jer je naprosto teško povjerovati u toliku samovolju i nasilje nad zakonskom procedurom. Pritom treba napomenuti kako bi posao bio nezakonit čak i da je doista donio uštedu od 340 milijuna kuna, jer se niti seoski puteljak ne bi smio graditi bez uredne procedure studija, projekata i natječaja, a kamoli autocesta vrijedna 2,66 milijardi kuna. Cesta je na kraju ipak izgrađena i tek su nedavno u HAC-u okončani obračuni izvedenih radova građevinara. Istraživanje i procesuiranje ovog slučaja završilo je sramotno blagom kaznom na Prekršajnom sudu, kao da je riječ o kazni za pogrešno parkiranje. Prekršajni sudac je ustvrdio kako je cijeli posao bio definitivno nezakonit i onda proglasio krivima dvojicu bivših direktora HAC-a Marija Crnjaka i Juricu Prskala, kojima je nepravomoćno odrezano 50.000 kuna kazne svakome, dok je HAC dobio kaznu od 500.000 kuna. Svota za direktore sigurno nije bila problem, jer je riječ o nekoliko njihovih plaća, dok kaznu HAC-u treba samo pribrojiti ukupnoj sumi za koju je oštećena ova državna tvrtka u raznim sumnjivim poslovima.
HAC ima i slučaj prijelaza za životinje na autocesti Dugopolje-Ravča, koji je trebao koštati 26,2 milijuna kuna, a plaćen je Konstruktoru Split 18,9 milijuna kuna, iako nikada nije izgrađen. Maštovitosti nije nedostajalo u pripremi ovog posla, jer su se nakon potpisa ugovora upravo u Konstruktoru dosjetili kako je bolje izgraditi jeftiniju lokalnu cestu umjesto prijelaza za životinje, pa su onda na temelju te svoje dosjetljivosti tražili i dobili nagradu od HAC-a za ušteđeni novac. Nagradu su i dobili u iznosu 7,3 milijuna kuna, a naplatili su i 6,9 milijuna kuna za troškove radova prije odluke o izmjeni projekta. Nakon svega nije se nikome ništa dogodilo, a tvrtka Konstruktor ovih je dana u žiži zanimanja hrvatske javnosti, jer je završila u stečaju s dugovima većim od milijarde kuna i radnicima, koji ne dobivaju plaću više od šest mjeseci.
Po sličnom obrascu je HDZ-ova Vlada na čelu sa Sanaderom i resornim ministrom Kalmetom ugovarala izgradnju autocesta vrijednih čak 7,5 milijardi kuna, iako za te investicije nije bilo osigurano financiranje, što je protuzakonito. Takvi ugovori su obvezujući i mogli su u tužbama građevinara za uskraćenu dobit rezultirati odštetama u višemilijunskim iznosima. No, građevinari tužbe podizali nisu, jer su ionako ovisni o državnim radovima, nije reagirao ni DORH, pa je i to danas priča bez epiloga. Ostaje tek kuriozitet kako postoji ugovor vrijedan 3,67 milijardi kuna o gradnji dionice Dubrovnik-Doli, gdje su radovi svečano otpočeli 11. svibnja 2009. godine, iako je danas izvjesno kako će koridor autoceste vjerojatno biti pomjeren u BiH, pa se spomenuta autocesta nikada neće graditi.
O nadaleko čuvenom slučaju farbanja tunela po cijenama pet puta većim od standardnih već se puno toga zna. U aferi Nesklad uhićena su trojica menadžera HAC-a još 26. studenog 2009. godine zbog optužbe da su za 22 milijuna kuna preplatili posao farbanja tunela, te time pogodovali tvrtki Skladgradnja. Gotovo tri i pol godine kasnije suđenje nije ni počelo, niti je optužnica odbačena, pa je logično upitati se gdje je otišlo tako puno vremena bez ikakovog konkretnog rezultata. Navodno se trenutno po treći put provodi vještačenje, jer su prva dva vještačenja završila oprečnim mišljenjem!?
Razmjeri pljačke
O većini ovih afera javno su najviše govorili predstavnici Nezavisnog cestarskog sindikata, čiji predsjednik Mijat Stanić kaže kako su javnosti željeli pokazati one najjednostavnije slučajeve kako bi svatko lakše mogao razumjeti o kakvim je razmjerima pljačke riječ. Kod farbanja tunela je primjerice očito kako niti korištenje zlatne boje ne bi opravdalo cijenu farbanja od 230 kuna po kvadratu. Kod slučaja signalnih stupića ne može biti opravdanja za kupnju isključivo najskupljih ponuđenih stupića po cijeni od 580 kuna, a niti jednog od 30,5 kuna po komadu. Kod zapošljavanja Josipa Pocrnića također je trebalo biti jednostavno dokazati nezakonitost ukoliko postoji osoba s plaćom od 7.000 kuna, službenim automobilom, a da uopće ne dolazi na posao. Međutim, stvari se zasad nisu pokazale nimalo jednostavnima tamo gdje se to odavno moralo dogoditi – na hrvatskim sudovima.
– Realno je procijeniti kako se nanesena šteta zbog nezakonitosti i namještanja poslova u HAC-u, ARZ-u i HC-u mjeri u iznosu od približno 15 milijardi kuna. Mi smo veliku štetu imali i zbog toga što su nepotrebno ugovarane nabavke kako bi se nekome pogodovalo. Događalo se i da je HAC davao novce drugim tvrtkama, primjerice Hrvatskim cestama za gradnju Kalmetine, odnosno ceste do Gaženice, a sada smo mi dužnici za taj posao. Mislim da je kazneni progon svih afera dosad imao jako slab učinak zato što vjerojatno postoje ozbiljne opstrukcije unutar samog sustava u policiji, DORH-u i USKOK-u. Nerealno je očekivati neke opipljive rezultate ako do danas nitko ne progoni niti propituje odgovornost bivšeg resornog ministra Božidara Kalmete, koji je cijeli sustav cestogradnje vodio punih osam godina, pa je Kalmeta sigurno jedan od važnih režisera pljačke u cestogradnji. Ako se njega zaobilazi ne može biti pravog rezultata istraga, niti sudskih presuda, ističe Stanić dodajući kako je stvar još apsurdnija ukoliko se zna da postoje dokazi da je Kalmeta godinama imao paralelnu liniju zapovjedanja u HAC-u o čemu je pisao bivši predsjednik Uprave HAC-a Mario Crnjak.
Visoka zaduženost
Danas kad se Vlada Zorana Milanovića nada dobiti 2,5 do 3 milijarde eura za monetizaciju autocesta, treba još jednom podsjetiti na svojevrsnu spregu hrvatske politike najvišeg ranga. Načelo je jednostavno. Ono što je HDZ pomogao opljačkati, SDP neće raščišćavati, ali će ogromne dugove riješiti prodajom državne imovine opljačkane u vrijeme HDZ-a. Da takva tvrdnja itekako ima utemeljenja lako je vidjeti ukoliko se stvari vrate na početak u vrijeme kad je Stanko Kovač osmislio projekt izgradnje autoceste Zagreb-Split kroz uvođenje trošarina za autoceste u svakoj litri goriva, čime je trebalo kompenzirati nedovoljan promet, odnosno rentabilnost tog projekta. Uvijek je postojala granica zaduživanja do koje se moglo ići, ali je ta granica premašena u razdoblju između 2006. i 2008. godine kada se neodgovorno i nesavjesno u program izgradnje autocesta stavljalo doslovno sve što je itko poželio. S financijskog aspekta dobro je što neki megalomanski projekti kao što je autocesta do Dubrovnika, autocesta Zagreb-Sisak ili autocesta Rijeka-Žuta Lokva nisu realizirani, jer bi tek tada zaduženost bila neizdržljivo visoka. I bez tih dionica HAC samo u ovoj i idućoj godini mora platiti 1,25 milijardi eura kredita, što je oko pet puta više od prihoda koje će HAC ostvariti od cestarine u istom razdoblju.
Svejedno nitko od novih menadžera u HAC-u, nitko od članova Vlade ili bilo kojeg predstavnika Kukuriku koalicije javno ne govori niti apelira na istraživanje i raščišćavanje kriminala. Dražen Guštin koji je najavljivao podnošenje kaznenih prijava za zlouporabe i napuhavanje cijena u segmentu informatičkih usluga i nabavke, više nije predsjednik Uprave. Njegovi nasljednici zasad važnim smatraju isključivo posao restrukturiranja tvrtke, koja će biti spojena sa ARZ-om.
