RIJEKA Rijeka je raskopana dijelom zbog postavljanja nove komunalne infrastrukture, a djelom i zbog radova na novoj strujnoj mreži. I još bi se svi ti razvojni zahvati u potpunosti mogli prihvatiti, jer graditi se mora, da je na gradilištima živo. Ali nije. Po otvaranju gradilišta, radnici najčešće »nestaju«, a građani očajni moraju se mjesecima prilagođavati na novonastalu situaciju: na raskopane ceste, kolnike, pločnike. Zašto je tomu tako?

Dobri primjeri za to su trenutni radovi u Krešimirovoj ulici i u Ulici Frana Kresnika gdje je investitor zahvata HEP, a njihov izvođač je Dinocop. Na tim lokacijama se polažu novi strujni kablovi. Još samo prije nekoliko tjedana potez od par stotina metara uz betonsku ogradu Kliničkog bolničkog centra bio je tjednima raskopan bez ikakvih daljnjih građevinskih aktivnosti. Zbog toga su prolaznici morali hodati po vrlo prometnoj cesti, što je izuzetno nezgodno i opasno. Tek nakon pisanju našeg lista taj dio je nasut grubim materijalom, pa i to otežava pješacima kretanje, ali još uvijek nije asfaltiran. Sada je slična situacija i kod Željezničkog kolodvora te u Ulici Frana Kresnika pored Medicinskog fakulteta, gdje opet radnika nema, stoga iskopi zjape prazni. Pješaci i vozači – snalazite se, do daljnjega.

Koga se čeka?

HEP-ovo objašnjenje je da se strujna instalacija ne može postavljati dio po dio, već samo u kontinuitetu. Slična je priča i s asfaltiranjem -poželjno je da se raskopani dijelovi asfaltiraju u kontinuitetu. No, ako su iskopi gotovi zašto se odmah nije započelo s polaganjem tih instalacija? Što se i koga čeka?

Zbog polaganja komunalne infrastrukture, čiji je investitor KD Vodovod i Kanalizacija, u radovima je i, primjerice, Ulica Vrhak u blizini POS-ovih zgrada na Donjoj Drenovi. Ulica Vrhak je više od dva mjeseca raskopana, a riječ je o potezu od nekih stotinjak metara. O njoj ne ovisi mnogo domaćinstava, ali je pravi primjer kako to funkcionira na terenu, a osobito kada nije riječ baš o prometnoj dionici. Radnika malo ima pa opet nema. Uglavnom su negdje drugdje, ukazuje stanar tog područja Robert Grbas.

– Snalazimo se kako znamo i umijemo. No, sve bismo to nekako i preživjeli da to traje kratko i da je na gradilištu živo, da se tu radi. Oni su ovo raskopali i nije ih bilo punih mjesec dana! Nikoga nije bilo. Mi smo od Nove godine ovako u ovoj kaljuži. Pa vidite kako to izgleda. Nekima su vozila u garaži već dva mjeseca. Bez najava ostajemo i zbog vode, pojašnjava dalje Grbas, koji smatra da se s njihovom ulicom s obzirom na njezinu dužinu i karakteristike definitivno moglo i pričekati proljeće te je mogla biti i posljednja u projektu.

Objašnjenje investitora radova na toj lokaciji jest to da Ulica Vrhak s Ulicom Brca koja je u blizin čini jednu dionicu dugu 200-tinjak metara, a predviđeni završetak radova na tom dijelu je ovaj mjesec. Riječki ViK ima i objašnjenje vezano za »prazno« gradilište.

– Ono što su stanari primijetili vezano uz dinamiku radova na pojedinim dionicama može se objasniti činjenicom da se čekao nalaz nakon dezinfekcije vode u mimovodu. Naime, za vrijeme dezinfekcije nije potrebna prisutnost radnika na gradilištu, već su oni angažirani na drugim dionicama. Otud zapažanje građana da je negdje dinamika radova intenzivna, a negdje slabija, objašnjenje je ViK-a. Odabrani izvođači radova na ovom potezu su tvrtke Centrogradnja i Tehnika iz Zagreba. Prema svemu sudeći nalaz dezinfekcije čeka se mjesecima.

Grad nema utjecaja

Na upit kako sve to može tolerirati, Grad Rijeka odgovara da komunalno redarstvo Grada Rijeke »nema utjecaja na dinamiku i tehnologiju izvođenja radova, odnosno na poštivanje terminskih planova«.

– Ako određeni investitor na završi u roku radove koje izvodi, Grad Rijeka eventualno može odbiti produžiti rok za njihovo izvođenje. Jednako tako investitor može od izvođača radova naplatiti kaznu zbog prekoračenja roka za izvođenje radova. Treba reći i da ako Grad ne odobri produženje roka za izvođenje u slučaju kada radovi nisu dovršeni u roku, oni u takvoj situaciji ostaju nedovršeni, a, primjerice, pločnici ili kolnici i dalje su, kako navodite, raskopani, što nije prihvatljivo, odgovor je Odjela gradske uprave za komunalni sustav.

U slučaju, dalje se navodi, kad se radovi ne okončaju u predviđenom roku investitor je dužan podnijeti zahtjev za produljenje roka izvođenja, što u praksi većina takvih investitora i čini, temeljem čega im se u pravilu odobrava produljenje roka, uzimajući u obzir da razne okolnosti utječu na planiranu dinamiku radova, koja se iz opravdanih razloga, npr. loši vremenski uvjeti i slično, mijenja. No, ako investitor takav zahtjev ne podnese, komunalni redar ovlašten je poduzeti odgovarajuće mjere u smislu prekršajnog sankcioniranja ili može privremeno obustaviti zahvat, međutim, takve situacije se u praksi ne događaju. Iz jednostavnog razloga što investitori na vrijeme zatraže produljenje roka za dovršetak radova, zaključuju u gradskoj upravi.

Uvoz radne snage

Komentirajući cjelokupnu situaciju, predsjednik Društva građevinskih inženjera Rijeka Dragan Blažević, rekao je da je sve ovo odraz toga da je trenutno na tržištu premalo građevinskih tvrtki koje imaju kompletnu opremu koja je potrebna za radove te imaju premalo radne snage. Mnogi glavni izvođači su stoga prisiljeni uzimati kooperante odnosno podizvođače.

– A kada se to dogodi gradilište se više ne može kvalitetno organizirati jer utjecaj glavnog izvođača na podizvođača zapravo je vrlo slab budući da glavni izvođač nema neku ingerenciju upravljati resursima podizvođača. S tim problemima više se suočavaju strane tvrtke, mišljenja je Blažević.

Dodajući da u operativi ponegdje podizvođač može raditi na jednom gradilištu dobro, a na drugom nešto lošije. A to dalje otežava donošenje odluke glavnog izvođača da raskine suradnju s njim. Stoga rješenje, prema njegovom mišljenju, zapravo leži u boljoj obradi pojedinih dionica, te svakako treba izbjegavati s otvaranjem više gradilišta u isto vrijeme na različitim lokacijama, što dovodi do cjepkanja kako opreme tako i radne snage. Noćni rad, kako ističe, nije opcija, jer to umanjuje kvalitetu izvedbe pogotovo ako je riječ o velikim potezima, a ponekad je ipak dobro biti strpljiv i pričekati da se odrađene dionice u kontinuitetu asfaltiraju jer to doprinosi kvaliteti i trajnosti završnog sloja. Na upit gdje je u cijeloj toj priči zapravo nadzor, Blažević dodaje »da bi se nadzor trebao više fokusirati na tehnologiju izvedbe i na to poštuju li se odredbe zaštite na radu«.

– Ne vodi se previše računa o zaštiti gradilišta koja su bez adekvatnih ograda, prometnih znakova. A radi li nadzor kako treba, to bi trebala na kraju biti zadaća investitora, koji je i po zakonu odgovoran za cjelokupni projekt odnosno cijelu investiciju, zaključuje Blažević koji je govoreći o istaknutom problemu vezano za nedostatak kvalitetne građevinske radne snage, naglasio:

– Mnogi koji su imali priliku su otišli u inozemstvo, dok se mladi ne školuju za građevinska zanimanja. Zanimljiv je podatak da je u posljednje dvije godine u cijeloj Hrvatskoj školovan samo jedan armirač. Netko je prije trebao misliti da nam stižu veliki investicijski ciklusi i da će se u niskogradnji odnosno komunalnoj infrastrukturi ulagati milijarde eura i da ćemo zbog toga morati »uvoziti« radnu snagu. Zapravo već je i uvozimo, ali ona je upitne kvalitete, zaključio je Blažević.