Lijepa priča

Uspješna tvrtka iz Industrijske ulice: Da nema riječkog Arctica, ne bi bilo ni zagrebačkog Adventa

Edi Prodan

snimio Roni Brmalj

snimio Roni Brmalj

No nisu Hrvatska i njezine dvije susjede, Slovenija i BiH, jedine u koje izvozimo klizališta, o ne. Idu ona iz ove naše Industrijske i put Nizozemske, Rumunjske, sve do Portugala. Kvalitetu naših proizvoda prepoznale su mnoge države Europske unije. Istaknuo nam je to Denis Ventin, direktor i osnivač tvrtke Arctic 



Idućeg vikenda, u samo dva dana, riječka tvrtka Arctic, koja je k tome nekad moćnoj Industrijskoj ulici vratila barem dio nekadašnje poslovne užurbanosti, širom Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine isporučit će i montirati čak 14 klizališta. Iako kad je Rijeka u pitanju u njoj samoj, kao i u svehrvatskoj javnosti vlada razmišljanje kako je riječ o gradu koji je doživio totalni fijasko metalne industrije, Arctic ukazuje na sasvim drugačiju istinu: da nema njega, Hrvatska bi, kao u nekom tužnom božićnom filmu iz Disneyjeve produkcije, ostala bez – adventa. Barem onakvog kakvim ga doživljava današnje, konzumerističko društvo.


– Na ovaj podatak o isporuci 14 klizališta mogao bih se nadovezati onom poznatom frazom iz tv reklama – i to nije sve. I nije, jer potpuna istina glasi kako ćemo tijekom ovogodišnjeg adventa na području triju država koje ste spomenuli isporučiti ukupno 55 klizališta. Kako bismo izbjegli totalni prometni kolaps, morali smo ovdje u našem dvorištu i njegovom susjedstvu isporuku sastavnica od kojih nastaju klizališta organizirati u strogo definiranim intervalima, u propisanim terminima u kojima ovamo stiže na desetke šlepera. No, nisu Hrvatska i njezine dvije susjede jedine u koje izvozimo klizališta, o ne. Idu ona iz ove naše Industrijske i put Nizozemske, Rumunjske, sve do Portugala. Kvalitetu naših proizvoda prepoznale su mnoge države Europske unije. Istaknuo nam je to Denis Ventin, direktor i osnivač tvrtke Arctic u kojoj radi i njegova obitelj, supruga Sanja i sin Leo, ujedno i glazbenik u riječkom rock bendu Black Room.



Morska pahuljica




Povijest te uistinu jedinstvene tvrtke seže u 2003. godinu, kad je Ventin u riječkoj gradskoj upravi naišao na odobravanje nadležnih nakon što im je izložio ideju kako nudi tehničko-tehnološko rješenje za postavljanje – klizališta.


– Najprije su istina bili malo zbunjeni, ali nakon toga krenula je lavina odobravanja, sve do toga da je tadašnji i današnji gradonačelnik Obersnel osobno istaknuo kako je prvom riječkom klizalištu mjesto na samoj – rivi. Ja sam mu pak nadjenuo naziv Morska pahuljica koji je ostao i do današnjih dana, ističe Ventin.


A istine radi, jer smo uvijek pod svojevrsnim pritiskom mišljenja kako u Rijeku sve dolazi iz Europe ili iz Zagreba, dodajmo i to da bez riječkog Arctica ne bi bilo ni slavljenog i međunarodnim nagradama ovjenčanog – zagrebačkog Adventa.


Foto S. Simunovic / PIXSELL


Foto S. Simunovic / PIXSELL



– Arctic je zaslužan za dio zagrebačkog predbožićnog ugođaja, posebno onog na Tomislavcu jer smo mi kreatori tog klizališta. Ove godine na širem području Zagreba krećemo u montažu devet klizališta, a kao jedan od najvećih izazova Arctica, ali i Grada Zagreba, izvedba je klizalište u – Klovićevi dvorima. Silan je tu oprez potreban jer radi se o objektu velike arhitektonsko-povijesne vrijednosti. Ali ne brinite – nema razloga strahu. Naši su djelatnici vrhunski majstori svog posla tako da ne sumnjam kako će sve biti u najboljem redu, dodaje Ventin.


Drugi veliki ovogodišnji izazov je – Split. Iako su se u glavnom gradu Dalmacije opirali ledenim adventskim čarolijama, tvrdnjama kako kuhano vino nikako ne ide uz splitsku rivu, ove su godine pale sve zone splitske obrane. Za Arcticovo se umijeće zainteresirao i sam splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara s kojim je Ventin dogovarao poziciju i konfiguraciju splitskog klizališta.


– U Splitu su definirali kako je klizalištu mjesto u Strossmayerovom perivoju, ili Đardinu, kako ga Splićani nazivaju. Odlična pozicija iza Dioklecijanove palače, no problem je bio u tome da taj lijepi park ima vrlo nepravilnu, razvedenu konfiguraciju. Kako bismo bili do kraja ekološki odgovorni, odlučili smo da se ni slučajno ne smije narušiti ma ni djelić zelenih površina, da sve mora biti postavljeno na šljunčanoj podlozi. Iako je djelovalo nemoguće, sve smo uspješno izveli, tako da će Split dobiti jako zanimljivo dvodijelno klizalište koje spaja manja dvosmjerna kaleta, pojašnjava nam Ventin.


Neumorni stručnjaci


A jedan tako zahtjevan koncept je uspješno izveden i zbog toga što u Arcticu rade i vrlo mladi, kreativni i neumorni stručnjaci. Konkretno, velik dio najzahtjevnijih klizališta kreacija su dipl. ing. Ivana Plješe kojem je svega 26 godina, jedna manje od također neumorno kreativnog Lea Ventina rođenog 1992. godine.


– Ponosni smo na Ivana jer je on u Artic došao na idealan način. Mi smo naime na Tehničkom fakultetu imali prezentaciju mogućnosti nakon koje nam se on javio. Probni rad je prošao na obostrano zadovoljstvo, tako da smo zasnovali radni odnos. Jako smo zadovoljni njegovim radom i izvedbama, nadamo se i on nama, sa smiješkom ističe Ventin



Da priča o Arcticu djeluje poput predizbornog promidžbenog PR-a, pokazuju nam mnogi dijelovi njihove 16-godišnje povijesti. Morska pahuljica je naime nastala kao provedbeni dio unutar industrije zabave, kako sam Ventin definira dio njihove djelatnosti. No, kad su vidjeli kako je potencijal uspjeha zapravo u proizvodnji konstrukcijskih elemenata od kojih nastaju klizališta, krenuli su i u taj segment. Danas oni tako na zalihi imaju nevjerojatnu količinu od 17.300 četvornih metara rashladnih podloga, 6,5 kilometara zaštitnih ograda, kao i 130 tisuća litara rashladnih tekućina potrebnih kako bi se posebnim tehnološkim procesom stvorio led sposoban biti čvrstim i na višim temperaturama što i zimi vladaju u mediteranskim gradovima, ili primjerice jednom Lisabonu u kojem će ove godine Arctic također montirati dva klizališta.


– Mi smo naprosto jedna od jačih tvrtki unutar EU-a koja osigurava cjelokupan proces kreiranja klizališta i njihovog funkcioniranja. Jer kad klizalište postavimo, mi ga opskrbljujemo i svim potrebnim artiklima kako bi moglo u cijelosti funkcionirati. Na lageru imamo i pet tisuća pari klizaljki, točnije mi smo za jugoistok Europe ekskluzivni zastupnik talijanske tvrtke Roxa koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača klizaljki. Da, kad se osvrnemo unazad i nama djeluje sve kao san, ali na sreću, sve je – java, zaključuje Ventin.


Signalno svjetlo


A plodove te jave sa zadovoljstvom koristi i 15 stalno zaposlenih radnika. Točnije, u ovo doba godine ih je dvostruko, no polovicu čine »sezonski radnici« koji dolaze u vrijeme špice, a to je svakako vrijeme od kraja ljeta do konca zime. Ono što bi u nekom socijalno-gospodarskom smislu bilo također važno, Artic je svojevrsni svjetionik, signalno svjetlo pravca čiju bi svjetlost trebali i morali slijediti i mnogi drugi poduzetnici koji su se zadnjih godina našli u dohodovnoj slijepoj ulici.


– Imam elektrostruku, automatičar sam, smjer je to kojeg su naše generacije, ljudi rođeni početkom šezdesetih godina, bile pioniri u riječkoj Elektrotehničkoj školi. Put me kasnije odveo u Dinu i to kad je bila na vrhuncu moći, baš kao što nas je kasnije zadesio rat i gospodarski kolaps. No, supruga i ja smo jako znatiželjni ljudi koji, gdje god se kretali, upijamo brojne poslovne ideje. Znate i sami kako je Rijeku i ovaj dio Hrvatske još sredinom sedamdesetih zahvatio svojevrsni skijaški ushit, kako smo i mi na neki način stvarali Kronplatz i obližnja talijanska skijališta. A upravo se na takvim mjestima imalo što vidjeti i doživjeti, moglo se kući osim lijepih skijaških uspomena i snježnih radosti ponijeti i neke dobre poslovne ideje. I eto, ja sam se tako 2003. godine pojavio u sjedištu našega Grada s idejom – klizališta. Nisam naišao na podsmijeh, nego na – odobravanje. Sve je ostalo povijest, zadovoljan je Ventin.


I to kakva. Oni ne samo da u Hrvatskoj proizvode komponente klizališta, oni to čine i u Nizozemskoj odakle će riječki Artic uskoro u širenje proizvodnje na čitav Beneluks.



Stanje duha


Uistinu rijetka priča, ali priča koja poništava sve naše tugaljive izgovore kako je za propast riječkog, hrvatskog gospodarstva, posebice metalne industrije, kriv – netko drugi. Država, uvoz, Kinezi… Na žalost po takve stavove, Arctic tvrdi suprotno: za uspjeh ili neuspjeh uvijek je i jedino krivo – stanje duha. Onaj tko nije spreman pokušati, tko nije spreman biti »lud« i željeti klizalište na obali toplog mora, taj nikako nije spreman uspjeti bilo u kom poslu. Pa mu je onda sretna okolnost da je hrvatska država uistinu maćeha poduzetništva, tako da se na nju možemo izgovarati bez straha da će nas netko opovrgnuti. Ipak, postoje i neki drugi kojima je u poslu i životu sve moguće. I biti dohodovan, i omogućiti drugima posao i plaću, baš kao i to da se mladi inženjeri ne moraju dopisivati s irskim, njemačkim ili austrijskim tvrtkama kako bi kod njih pronašli zaposlenje.


Advent samo što nije. I koliko u nekom filozofsko-religijsko-sociološkom smislu možemo kritizirati ovakvu komercijalnu eksploataciju tradicije, za Arctic i mnoge koji zahvaljujući njemu ostvaruju dobre zarade, širenje te »pomodnosti« jako je korisno. Sigurni smo da će uskoro, već prvih dana prosinca, i Denis Ventin s neke dobre pozicije, uz čašu kuhanog vina, sa zadovoljstvom promatrati ciku kojom će biti ispunjena Morska pahuljica, klizalište koje mu je prije 16 godina otvorilo vrata velikog poslovnog uspjeha te svakako i – obiteljskog zadovoljstva.