Očito je da nešto ne štima u samom sustavu poučavanja: sadržaj nastave iz matematike nije se mijenjao desetljećima, programi ne prate razvoj učenika, a nisu usklađeni ni s tipovima zadataka PISA projekta zbog čega hrvatski učenici postižu loše rezultate
RIJEKA » Na ispite državne mature koji će započeti 20. svibnja ove će godine krenuti 31.588 učenika završnih razreda srednji škola u Hrvatskoj koji su prema podacima Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje ukupno prijavili 138.025 ispita, od toga su njih 66.775 prijavili gimnazijalaci, a 70.951 učenici strukovnih škola. Najveći broj maturanata, njih 21.498, ove se godine odlučilo za polaganje zahtjevnije više razine ispita iz hrvatskog jezika, međutim u slučaju matematike situacija je obrnuta, jer gotovo jednak broj učenika završnih razreda srednje škole zazire od polaganja ispita više razine.
Nešto ne štima
Naime, 22.070 maturanata odlučilo se za manje zahtjevnu verziju ispita, a svega njih 9.512 prijavilo je višu razinu. Bijeg maturanata od više razine ispita iz matematike nije ništa novo, jer riječ je o višegodišnjoj pojavi čiji se uzroci vjerojatno mogu tražiti već u samim počecima školovanja.
Istraživanje pojave instrukcija u Hrvatskoj čiji su autori također Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić pokazalo je da do masovne pojave korištenja instrukcija dolazi u višim razredima osnovne škole, što se povećava u srednjoj školi, a kulminira upravo pred državnu maturu. Prema tom istraživanju 2007. godine je 56 posto gimnazijalaca koristilo privatne instrukcije, a gotovo polovina hrvatskih gimnazijalaca, odnosno njih 44 posto koristilo je privatne instrukcije iz matematike. Međutim, praksa pokazuje da je granica početka uzimanja instrukcija još niža, jer kako pojašnjava Nikolić postoje slučajevi uzimanja instrukcija u vrlo ranoj dobi, u nižim razredima osnovne škole i to baš iz matematike, s čime se slaže i Kegalj.
– Radili smo interno istraživanje u školi koje je pokazalo da trećina petaša ide na instrukcije, a često se ne radi o jednom nego o više predmeta. Postoje slučajevi da roditelji već od naranije dobi počnu plaćati instrukcije, no to se najčešće taji. Mislim da je cjelokupni školski sustav pogrešno napravljen, jer umjesto da se u školi uči, uči se kod kuće, a škola se svela na ispitivanje, ističe Kegalj.
Naime, jedno od istraživanja Instituta za društvena istraživanja Zagreb pokazalo je da već u trećem razredu osnovne škole čak 27 posto učenika iz tog predmeta ima ocjenu dovoljan ili dobar, a u sedmom razredu njih 30 posto ima ocjenu dovoljan i isti postotak učenika ima ocjenu dobar. Uzlazni trend ne baš blistavih ocjena iz matematike nastavlja se u srednjoj školi gdje 43 posto učenika ima ocjenu dovoljan i takav uspjeh zadržava tijekom cijelog školovanja, a ukupno 70 posto srednjoškolaca iz matematike ima ocjenu dovoljan ili dobar.
Podatak da gotovo trećina učenika trećih razreda osnovnih škola ima ocjenu dovoljan ili dobar govori o tome da učenici već u najranijoj dobi zaostaju u matematici. Razlog za to, kaže psihologinja OŠ Podmurvice Nada Kegalj, činjenica je da se sadržaj nastave iz matematike nije mijenjao desetljećima.
– Matematika postaje sve veći problem i očito je da nešto ne štima u samom sustavu poučavanja tog predmeta, a jedan od problema činjenica je da matematika uopće ne korelira s drugim predmetima, kaže Kegalj.
S činjenicom da je matematika postala problem učenicima svih uzrasta slaže se i ravnateljica OŠ Vežica Violeta Nikolić koja također kao jedan od razloga navodi zastarjele programe, ali i samu metodologiju nastave.
Loša metodologija
– Imamo programe koji ne prate razvoj učenika, a naša matematika nije usklađena ni s tipovima zadataka PISA projekta zbog čega naši učenici postižu tako loše rezultate. Nije to samo slučaj s matematikom. Primjerice nastavni planovi i programi iz informatike napravljeni su 1996. godine, a danas imamo tablete i smartfone što tada nije postojalo, pojašnjava Nikolić.
Prema istraživanju Zrinke Ristić Dedić i Borisa Jokića iz Institua problematična je činjenica da pola gimnazijalaca na državnoj maturi bira osnovnu razinu ispita iz matematike. Dobiveni podaci pokazali su da svega 15 posto učenika strukovnih škola odabire višu razinu ispita, dok se gimnazijski programi izrazito razlikuju po odabiru više razine ispita pa tako višu razinu ispita odabire 90 posto učenika prirodoslovno-matematičkih gimnazija, oko pola učenika općih gimnazija i tek nešto više od trećine učenika jezičnih gimnazija.
Razlozi zbog koji učenici zaziru od više razine, kaže ravnateljica Prve sušačke hrvatske gimnazije Đudita Franko, višestruki su, jer vjerojatno dobrim dijelom se radi o složenosti matematike i straha, ali i o činjenici da velik broj fakulteta za upis ne zahtjeva višu razinu matematike.
– U našoj školi višu razinu odabire puno više učenika od državnog prosvjeta, ali u odnosu na odabir više razine ostalih obaveznih ispita postotak je ipak manji. Uz složenost tog predmeta vjerojatno se radi i o zahtjevima fakulteta, jer ove su se godine među izbornim predmetima najviše odabirali politika i gospodarstvo, a taj predmet uglavnom traže fakulteti koji zahtjevaju osnovnu razinu matematike pa se tu radi i o kalkulaciji učenika, zaključuje Franko.
