Analiza

Sveučilište u Rijeci prije dvije godine uvelo “lovca na plagijate”: Doznajte je li se pokazao uspješnim

Ingrid Šestan Kučić

Foto: Vedran Karuza

Foto: Vedran Karuza

Analiza provedena nakon dvije godine korištenja tog antiplagijat softvera pokazala je da se postotak sličnosti studentskih radova s već objavljenim radovima drastično smanjio, a sustav je povećao i kreativnost studenata



RIJEKA Sveučilište u Rijeci prvo je u Hrvatskoj prije dvije godine uvelo sustav provjere plagiranja radova, a riječ je o sofisticiranom sustavu za provjeru podudarnosti tekstova Turnitin kroz koji je do sada prošlo 15 tisuća studentskih radova. Analiza provedena nakon dvije godine korištenja tog antiplagijat softvera pokazala je da se postotak sličnosti studentskih radova s već objavljenim radovima drastično smanjio. Bi li takav sustav da je postojao 2008. godine kada je objavljen sporni rad ministra znanosti, obrazovanja i sporta otkrio nepravilnosti u radu, prorektor za informatizaciju Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Zlatan Car kaže da je teško reći, jer pitanje je li se sporni rad referirao na rad u elektroničkom obliku i na kojem je jeziku rađen.


Verzija prevoditelja


– Danas je daleko manja vjerojatnost da se tako nešto dogodi, jer veliki postotak radova postoji u elektroničkom obliku, a ono što ima veliku ulogu u otkrivanju plagiranja je i sofisticiranost alata za prevođenje pa ulogu ima i to je li neki rad pisan na hrvatskom ili engleskom jeziku. Mi smo tek nedavno u okviru sustava uveli verziju prevoditelja pa se radovi riječkih studenata uspoređuju i s radovima objavljenim na engleskom jeziku, pojašnjava prorektor.


Nakon dviju godina primjene antiplagijat softvera napravljena je analiza koja je pokazala da riječko Sveučilište ima manje od 2,5 posto radova koji imaju veliki postotak sličnosti, dok je u prvih nekoliko mjeseci korištenja Turnitina broj radova koji imaju više od 75 posto sličnosti s već objavljenim radovima bio daleko veći. Sustav nije pridonio samo smanjenju kopiranja, već i većoj kreativnosti studenata, boljim radovima i samostalnijem razmišljanju studenata.




– Antiplagijatski softver odlukom sveučilišnog Senata već je dvije godine obveza za sve mentore kod završnih i diplomskih radova te doktorskih disertacija. Ono što ne posjedujemo je softver za pregledavanje znanstvenih radova koji se objavljuju u znanstvenim časopisima. Softver koji koristimo u svijetu se počeo koristiti 1997. i do sada je dao prilično dobre rezultate na čitavom nizu svjetskih fakulteta čija su iskustva pokazala da taj lovac na plagijate kvalitetu studentskih radova povećava za 40 posto.


Sustav funkcionira tako što traga za potencijalno neoriginalnim materijalom uspoređujući pomoću algoritama tekst s nekoliko baza podataka, a osim što skenira vlastite baze podataka, ima licencirani ugovor za pretragu široke baze znanstvenih radova uključujući 35 milijuna specijaliziranih web stranica. Ukupno Turnitin pregledava 3 i pol milijarde zapisa, pojašnjava prorektor.



Prorektor za informatizaciju ističe kako ne vidi razloga da se antiplagijat softver primjenjuje i na znanstvene radove iz jednostavnog razloga jer 90 do 95 posto ozbiljnih izdavača koriste takve sustave prilikom objave radova.


– Imamo primjer riječkog Medicinskog fakulteta koji izdaje svoj znanstveni časopis unutar kojeg koristi licencirani softver za radove koje objavljuje. Samo u slučaju da se Sveučilište počne baviti izdavanjem znanstvenih časopisa bilo bi opravdano uvesti licenciju i za znanstvene radove. Nije to tako ni jeftino, jer bukvalno se radi o plaćanju po stranici rada, navodi prof. dr. Car.



Pilot-projekt


Svaki je student obvezan prije konačne predaje mentoru dostaviti svoj rad u elektroničkom obliku, a mentor obavlja provjeru rada kroz informatički sustav Turnitin te po završetku procjene izvornosti studentskog rada mentor izdaje pozitivno ili negativno mišljenje. Prorektor kaže kako softver koriste sve sastavnice Sveučilišta osim onih sa specifičnim studentskim radovima, kao što su fakulteti umjetničkih područja.


– Turnitin ne treba gledati kao represivan alat, već kao alat koji razvija samostalnost studenata. Jedan od prvih korisnika sustava u Hrvatskoj bio je riječki Medicinski fakultet i sada s tom ustanovom pokrećemo pilot-projekt u okviru kojeg bi pregledali starije studentske radove na ustanovama koje imaju arhivirane takve radove, a cilj je da dobijemo podatke o eventualnim postocima kopiranja u prošlosti, kaže prof. dr. Car.