RIJEKA – Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo je Izmjene i dopune Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, a te izmjene, prema ocjeni struke, neće donijeti previše dobrih stvari u hrvatske učionice.

Naime, nova će pravila donijeti više administrativnog posla, zbog čega je vrlo lako moguće ponavljanje scenarija od prošle godine, kada su pojedine hrvatske škole nastavu započele bez pomoćnika u nastavi, no ono što je još gore, izmjene Pravilnika otvaraju mogućnost da u jednom razredu bude i po nekoliko pomoćnika u nastavi čime se potencijalno stvara razred unutar razreda, izolirajući dijete i pomoćnika u zasebnu cjelinu.

Iako su izmjene Pravilnika stavljene na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću ta je javna rasprava trajala, kaže pročelnica Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo, Sanda Sušanj, svega pet radnih dana čime je onemogućeno struci da se očituje o novim odredbama.

Birokratiziranje postupka

– Pravilnik je donesen u studenom 2018. godine, a lani se dogodilo da neke škole nisu na vrijeme ostvarile pravo na pomoćnika jer je Pravilnikom reguliran određeni broj koraka koji se moraju proći da bi se donijela odluka je li djetetu potreban ili ne pomoćnik.

Nove izmjene Pravilnika upućuju na još jednu razinu prilikom donošenja odluke te sad imamo pet razina što će dodatno otežati i birokratizirati cijeli postupak. Sve smo dalje od učenika i djece.

Imamo niz povjerenstava koji se sastaju i donose odluku, a da dijete vidjeli nisu. Odluka se donosi temeljem dokumentacije i rješenja, a prvi rizik koji se javlja je da bi opet moglo doći do dodatnog kašnjenja ostvarivanja prava na pomoćnika u nastavi.

Svako dijete koje ima pravo na pomoćnika, tog pomoćnika treba dobiti odmah prvog dana nastavne godine. Naročito, kad govorimo o prvašićima koji tek kreću u školu i kojima je razdoblje prilagodbe iznimno važno.

Drugo, prethodni je Pravilnik nudio mogućnost ostvarivanja prava na više od jednog pomoćnika u određenom razredu, ali samo u iznimnim situacijama kada je to zbog organizacijskih ili drugih razloga bilo potrebno.

Sada je taj pojam »u iznimnim situacijama« uklonjen i otvara se mogućnost da škole i roditelji traže više od jednog pomoćnika u razredu čime se gubi smisao inkluzije. Pomoćnik u razredu nije osobni asistent, on je u razredu zbog jednog ili više učenika kojima je potreban i pomaže cijelom razredu.

Ono što me posebno smeta je da je javno savjetovanje trajalo svega pet radnih dana. Ne znam kome je u interesu da tako važan dokument bude na javnoj raspravi svega pet dana. Naravno da se ljudi nisu stigli očitovati, ističe pročelnica.

Poanta inkluzije

Dodajući kako je Grad Rijeka bio jedan od prvih osnivača koji je uveo pomoćnike u nastavi te da ih smatra iznimno bitnim objašnjava da ako je u jednom razredu dvoje ili troje djece s teškoćama u razvoju i jednako toliko pomoćnika u nastavi gubi se poanta inkluzije.

– Stvaramo razred u razredu. Stvaramo izolirane dijade i onemogućavamo vršnjacima iz razreda da razvijaju empatiju, toleranciju, da se naviknu pomagati i dijeliti. Poanta inkluzije nije samo olakšati djetetu s pomoćnikom, nego i da sazrijeva vršnjačka podrška i razumijevanje. Sve to s gomilom pomoćnika u jednom razredu gubimo.

Time možda zadovoljavamo ideju roditelja da ako njegovo dijete ima pomoćnika, ima osjećaj sigurnosti da je na taj način dijete u boljoj poziciji, ali to nužno u praksi ne mora biti tako. To nas jako brine, a brine nas i ako to stavimo u koleraciju s činjenicom da u školama nemamo dovoljan broj stručnih suradnika.

Ne zadovoljavamo zakonski standard da svaka škola ima pedagoga, a kamoli nekakvu nadogradnju u smislu da veće škole imaju stručnjake defektološke struke. Tu smo zabetonirani, jer Ministarstvo ne daje suglasnost i dozvole zapošljavanja, a činjenica je da ni deset pomoćnika ne može kompenzirati manjak stručnih suradnika, jer oni su stručnjaci određenog profila.

Pomoćnik je po Pravilniku osoba sa završenom srednjom školom koja daje fizičku potporu, odnosno nema posebne vještine i kompetencije iako naši pomoćnici prolaze edukaciju, no to su minimalne vještine.

Mi imamo spletom okolnosti sretnu situaciju da nam je dio pomoćnika odgojno-obrazovni kadar. Stoga, ako želimo inkluziju, treba ojačati stručne suradnike u školama, a istovremeno trebamo osnažiti nastavnike.

U Rijeci smo imali ideju oformiti mobilni stručni tim djelatnika Centra za odgoj i obrazovanje te davati podršku školama i nastavnicima, ali to nam nije uspjelo nikada. Od Ministarstva za tu ideju nismo dobili povratnu informaciju, a zakonska osnova za tako nešto također ne postoji, objašnjava Sušanj.

Kompletna podrška

Ne može se, kaže, dijete s teškoćom riješiti tako da se osigura samo pomoćnik. Treba razviti cijeli jedan sustav, kompletnu podršku cijelom kadru.

– I nastavnik koji radi u razredu u kojem je dijete s teškoćama mora imati dodatne kompetencije, dodatno biti osnažen kako se nositi s nekim situacijama s kojima se do sada nije susretao. Djeca s posebnim potrebama su različita. To dijete se mora osjećati dijelom razreda. Nije dovoljno da bude u razredu i sjedi u razredu, nego mora živjeti s tim razredom i biti njegov dio, upozorava pročelnica.

U dosadašnjem Pravilniku, dodaje, osnivač nije imao mogućnost donošenja konačne odluke. Prijedlog je davao Ured državne uprave, a osnivač je tražio suglasnost Ministarstva. To procedura jako dugo traje, a s novim izmjenama trajat će još dulje.

– Treba biti efikasan, smanjiti opseg administracije i napraviti sustav u kojem će dijete koje ima potrebu dobiti pomoćnika, a dijete koje nema realnu potrebu neće, a tu struka treba imati posljednju riječ, ističe pročelnica.

U zadnjih godinu dana od kako je donesen Pravilnik dogodila se ekspanzija zahtjeva za pomoćnicima, a s novim izmjenama otvara se mogućnost da će u manjim razredima biti puno odraslih, a onda to više nije kvaliteta, kao ni odgojno-obrazovni sustav i razredna zajednica.

– To nije dinamika razreda i to neće rezultirati dobrim rješenjima. Pravilnik otvara i mogućnost ulaganja žalbe roditelja što će dodatno administrativno otežati priču. Jedno je papirnato rješenje, a drugo situacija u razredu.

Do sada kad smo imali sumnju treba li djetetu pomoćnik ili ne, imali smo povjerenstvo koje je odlazilo u školu i donosilo odluku, a sada dobivamo gomilu papira koja prolazi više razina. Nitko više ne vidi dijete, što nije nužno dobro, zaključuje pročelnica.

Neujednačen sustav financiranja

Ono za čime već godinama vapi sustav pomoćnika u nastavi je financiranje, a izmjene Pravilnika nisu regulirale izvor tog financiranja.

– U ovom trenutku se pomoćnici u nastavi dominantno financiraju iz Europskog socijalnog fonda, međutim Europski socijalni fond sigurno neće zauvijek financirati hrvatske pomoćnike u nastavi.

Za jedan dio učenika pomoćnici se financiraju iz gradskog proračuna, međutim nisu sve jedinice lokalne samouprave ili regionalne u jednakim financijskim mogućnostima. Ako govorimo o jednakim pravima školovanja djece s posebnim potrebama, onda to ne možemo prepustiti mogućnostima pojedinih jedinica lokalne samouprave, jer je situacija vrlo raznolika.

Ministarstvo mora donijeti ujednačen sustav financiranja ako je to dio odgojno-obrazovnog sustava, a jest. Međutim o tome se ne govori. Nikako ne možemo dopustiti da dođe do toga da zato što netko nema novaca dijete koje ima potrebu za pomoćnikom ne dobije pomoćnika. Novac ne smije biti izlika, naglašava Sušanj.