Iako je predložena cijena od 550 kuna i dalje nedostatna za pokrivanje svih troškova, Studentski centar je za pojedine kategorije studenata predložio još nižu cijenu. Naime, prema prijedlogu Studentskog centra cijena od 550 kuna odnosi se na ležaj u dvokrevetnoj sobi u sklopu stambene jedinice za četiri osobe, s predsobljem, kuhinjom, WC-om, kupaonicom i loggiom za dnevni boravak. Isti taj smještaj studenti kojima su oba roditelja umrla te studenti s invaliditetom plaćali bi 250 kuna, dok bi studentice trudnice i majke djece do sedam godina plaćale 350 kuna mjesečno, a studenti koji su dobili dekanovu ili rektorovu nagradu u prethodnoj akademskoj godini 500 kuna.

Ne zna se realna cijena

– Mi zapravo ne znamo koja je realna cijena smještaja u Kampusu, jer nikakve podatke do ponedjeljka popodne, dan uoči Senata, nismo dobili. To je bio i jedan od naših prigovora na Senatu. Predložena cijena nije formirana u konzultaciji sa studentima, a jedan od problema je i što 51 posto smještajnih kapaciteta u Kampusu mora biti ustupljen studentima slabijeg socioekonomskog statusa. To je bio preduvjet Strukturnih fondova EU-a čijim sredstvima su paviljoni izgrađeni. Ne ispoštuje li Studentski centar taj uvjet snosit će posljedice, a cijena od 550 kuna nikako ne može biti primjerena za studente slabijeg imovinskog statusa – ističe Šušnjar.

Dodajući kako je Studentski zbor izradio okvirnu usporedbu režijskih troškova prosječnog riječkog kućanstva te zagrebačkog Studentskog centra, Šušnjar ističe da ni na koji način ponuđena cijena ne odgovara realnosti.

– U novim paviljonima na 48 četvornih metara bit će smješteno četvero studenata i tvrdi se kako će režijski troškovi za te studente iznositi 2.400 kuna. To nema smisla, jer u puno većim stanovima u Rijeci režijski troškovi iznose puno manje. Tražili smo sastanak u vezi određivanja cijene, ali nismo dobili priliku za to i zbog toga smo u pismenom dopisu Senatu zatražili odgodu odluke – kaže Šušnjar.

Neumoljiva ekonomija

Međutim, Studentski centar ima sasvim drugačije viđenje nastalog problema, jer prema tvrdnjama ravnatelja Dinka Jurjevića pristane li ta ustanova na nižu cijenu od predložene cijeli će sustav kolabirati prije kraja godine. Mjesečna cijena od spornih 550 kuna, dodaje, nije realna, jer ona bi trebala biti još veća kako bi se pokrili svi troškovi.

– Po svakom studentu od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobivamo još 200 kuna, što znači da bi po studentu mjesečno dobivali 750 kuna, a izračunali smo da je realna cijena oko tisuću kuna. Razliku smo planirali nadoknaditi iz prihoda Student servisa, kao što radimo i u starom studentskom naselju. Cijena može biti bilo koja, ali onda treba naći sredstva koja će »pokriti« razliku. Stoga smo predložili Studentskom zboru, koji raspolaže proračunom od nekoliko milijuna kuna, da sudjeluju u subvencioniranju troškova i pomognu studentima. Ako Studentski centar ode ispod cijene od 550 kuna, nećemo izdržati do kraja godine. Ekonomija je neumoljiva i nije slučajnost da je svako malo neki hrvatski studentski centar u sanaciji – upozorava Jurjević.

Dodajući kako režijski troškovi u starom studenstkom naselju i Kampusu nisu usporedivi, jer paviljoni u Kampusu prvi su hrvatski studentski dom s klimatizacijskim sustavom, Jurjević pojašnjava da će novi paviljoni koristiti usluge Energa što znači da na cijenu grijanja i vode ne mogu utjecati, dok staro naselje imam vlastitu kotlovnicu. Pored toga u cijenu koju plaćaju studenti treba ugraditi i plaće djelatnika u službi održavanja, na recepciji, praonici, kao i plaće spremačica.

– Studentsko naselje Trsat je trenutačno najmodernije, s najvećim komoditetom i najnižom cijenom u kategoriji studentskih domova u Hrvatskoj. Studentski centar nije na proračunu i sami moramo zaraditi za sve troškove. Samo dobavljačima mjesečno plaćamo 3 milijuna kuna. Borimo se da održimo standard. Lijepo je što se studenti bore za sebe, ali netko to mora platiti – zaključuje ravnatelj.