Na  sličan način  nedavno je »spašena« i Gradska knjižnica, koja je umjesto obećane nove zgrade dobila prostor bivše kavane u Filodramatici za smještaj dijela svog Središnjeg odjela.  Iako se radi  o teškom podbačaju,  zanimljivo je  kako su u toj  priči svi ispali  dobri,  dragi i plemeniti!  Slavlje zbog otvorenja  »Doma lijepe književnosti«,  kako mu se odmah počelo tepati, potpuno je zasjenilo činjenicu da je  GKR odavno trebala dobiti novu zgradu, ne samo onu na Klobučarićevom trgu od čije se izgradnje  odustalo 2012., nego i onu  u »Benčiću«  koja  je nakon toga trebala biti izvedena  po  hitnom postupku  –  do  2013./2014.  godine.   Isto tako je Muzej moderne i suvremene umjetnosti  u  nove prostore  trebao useliti 2015./2016., nakon što je odustalo od rekonstrukcije i dogradnje  »T-objekta« prema projektu  Randića&Turata  koji je  pak trebao biti  dovršen  još  2005. 

Nećemo u ruševinu

Umjesto  toga,  sada se sprema  za osvajanje tek jednog  kata  zapadnog  krila   »H-objekta« na  kojem  će  dobiti  izložbeni  prostor  otprilike  jednake   kvadrature   s kojom   raspolaže danas i  urede  u  kojima  će  kustosi  imati manje prostora  nego  sada. No, prema riječima  ravnatelja bit će  svoji na svome, a  ne više podstanari  u zgradi Sveučilišne knjižnice!

– Kad  sam govorio  da ne  treba  čekati uređenje  »H-objekta« nisam  mislio  o  preseljenju u  ruševinu, već  o tome  da s preseljenjem  ne treba čekati do realizacije cijelog projekta,  jer se prostor može   osvajati  postupno,  što će se sad i  dogoditi. Svi djelatnici MMSU podržavaju takvu odluku,  jer nam omogućuje  da u procesu stvaranja  novog  Muzeja  sudjelujemo aktivno iz samoga prostora. Za  početak,  Grad će  urediti  cijeli prvi kat i  dio prizemlja. Na dvije etaže ukupno je 2 tisuće kvadrata, od kojih će 1.300  biti u funkciji, uz tendenciju povremenog  aktiviranja  i dijelova prizemlja koji se za sada neće uređivati.

Na otprilike  600  kvadrata  na katu  dobit ćemo bolje  uvjete  za   izložbenu  djelatnost, jer je  prostor  kvalitetniji,  a  imat ćemo i grijanje  i hlađenje  koje  sada ne postoji, kaže Tolj. To će se bitno odraziti i na naše buduće  programe,  jer  ćemo moći  organizirati  izložbe za koje  do sada nije bilo uvjeta, poput  izložbe  iz  kolekcije Thyssen Bornemisza,  Kontakt Erste fondacije iz Beča  ili retrospektive Tomislava Gotovca koja je u  pripremi. 

Tolj: Uklanjanje pregrada

Radovi  će početi ovih dana,  pripremom terena i   rušenjima, najavljuje Tolj  i poručuje:  Vrijeme je  da  Benčić počne živjeti!.  

Adaptacija, objasnio nam je  ravnatelj, podrazumijeva   uklanjanje suvišnih pregrada, obnovu  stolarije prema  konzervatorskim smjernicama, izvedbu  svih potrebnih  instalacija, uređenje  podova, zidova i sanitarija. Sve  će biti  izvedeno  prema završnom projektu, što znači da se neće mijenjati  kad se steknu uvjeti za daljnja  ulaganja u prostor budućeg Muzeja. Na  prvom katu  smjestit će se  i  muzejska knjižnica te  prostor za edukaciju, projekcije i predavanja. U prizemlju će biti  uređen  ulazni hol, a planirana  je i minimalna artikulacija  vanjskog  prostora  s  trijemom pred ulaznim vratima.  Da  bi se  olakšao  pristup  osobama s poteškoćama u kretanju,  pored stepenica na stražnjem ulazu bit će izveden lift,  što će  olakšati  i  dopremu   umjetnina.

Slaven Tolj  zalagao se  za  postupno preseljenje  u »Benčić« još  prije dvije godine,  ali nema nikakav prigovor  na dinamiku  projekta obnove  »Benčića«.  Štoviše, rekao nam je  kako smatra da  je  Grad s obzirom na  opću   situaciju   napravio maksimalno što je mogao i u rekordnom roku stvorio kvalitetnu pripremu za  početak procesa preseljenja Muzeja. 

To znači  da je  osim projekta adaptacije osigurao   i zamjenske   prostore za preseljenje udruga koje  su djelovale  na  prvom katu  »H-objekta«  kao  i novac  za početne radove,  a  pokrenuo je  i razgovore s PIK-om o zamjeni nekretnina. Naime,  drugi kat   i   tavan    »H-objekta«, predviđeni za  uređenje  stalnog postava  i depo  muzeja s  konzervatorsko-restauratorskom radionicom i dokumentacijskim centrom, još uvijek su u   vlasništvu   riječkog  prehrambeno  industrijskog kombinata. Potpuno  dovršenje  projekta Muzeja   ovisi o njihovu preseljenju na drugu lokaciju. 

Podzemne vode

Prizemlje »H-objekta«  u vlasnišvu je Grada,  ali zahtijeva  obimnu sanaciju   i velika ulaganja  u hidroizolaciju  zbog podzemnih voda  koje  ga  poplavljuju, kao  i sve  druge  zgrade  u »Benčiću«.  Zbog toga će za sada i  biti  samo provizorno   osposobljeno.  

Za  najavljenu  adaptaciju  Grad će izdvojiti  oko  2, 5 milijuna kuna. Taj novac je prema riječima Ivana  Šarara  dio iznosa koji je u ovogodišnjem  gradskom  proračunu bio rezerviran za  sufinanciranje  projekta obnove   upravne  palače  ex Šećerane,  u slučaju da bude  raspisan  EU   natječaj za   obnovu  kulturne  baštine  u funkciji razvoja turizma.

– To je prvi natječaj na koji se planiramo   javiti. Za prijavu smo spremni  već  više  od godinu dana, ali je  problem  što se  natječaj   stalno odgađa.  Kad smo  sredinom  godine shvatili da   neće  biti raspisan  do samog  kraja  godine, odlučili smo dio novca namijenjenog  palači  iskoristiti  za  prvu fazu prenamjene  »H-objekta«. Dodatno   nas je motiviralo i  to što  je postalo jasno da  se kroz fond  za obnovu baštine u funkciji razvoja turizma, osim upravne palače namijenjene Muzeju grada, na žalost  neće moći financirati  ništa   drugo u »Benčiću«.

Kompliciran put do EU-novca

Zgrade  namijenjene  Gradskoj   knjižnici,  Dječjoj kući  i Muzeju moderne  i  suvremene umjetnosti  nisu pojedinačno  zaštićeni spomenici kulture, što je  preduvjet  natječaja, ali ni  atrakcije  za koje  bismo  u studiji izvodivosti  mogli   prikazati  realan utjecaj  na turistički sektor  –  kaže  Šarar, koji  tri godine  nakon  obećanja da će etapna   obnova »Benčića«  u cijelosti biti završena do 2018. ,  ne zna  ni kad bi  u pravom smislu mogla započeti.  Osim djelomične adaptacije  »H-objekta« ,  bilo kakav   zahvat  u oronulom industrijskom  kompleksu ovog trenutka   ne može se  ni nazrijeti i posve   je neizvjestan!

Prema   riječima  pročelnika,  projekti  koji ne ispunjavaju  uvjete za financiranje   iz  fonda  za obnovu baštine u funkciji turističkog razvoja  bit će  spremni  za prijavu na natječaj za  integrirana teritorijalna ulaganja (ITU).  Za  taj natječaj,  koji  je   namijenjen  hrvatskim gradovima većim od 50  tisuća  stanovnika,   Ministarstvo kulture i Ministarstvo regionalnog razvoja predvidjeli su   i znatno veća sredstva.  

Međutim,   put  do  europskog    novca   veoma je kompliciran. Da   bi pristupili  ITU fondovima iz kojih će se uz ostalo financirati urbana regeneracija bivših  industrijskih  i vojnih  zona,  gradovi  veći od 50 tisuća  stanovnika  moraju formirati   šira  urbana  područja   i stvoriti   razvojne projekte koji se   tiču svih u aglomeraciji. To znači da  Rijeka   zajedno s  Kastvom, Kraljevicom,  Opatijom, Kostrenom, Lovranom, Mošćeničkom  Dragom,  Viškovom i  Čavlima  koji  su  prihvatili   ulazak u aglomeraciju mora stvoriti  zajedničku strategiju razvoja,  koja će  uključiti  i projekt revitalizacije  »Benčića«.  No,  priča tu  ne završava. Naime,  uz   Rijeku,  takve strategije  istodobno  stvaraju  Zagreb,  Split,  Osijek,  Slavonski Brod,  Zadar i Pula. Svi  oni  do prosinca  moraju   predati   prijedloge  integriranog razvoja,  a samo  će četiri   grada   biti izabrana.  Iako  Šarar  kaže  da je Rijeka po tom pitanju napravila znatno više od ostalih gradova,  ne spori   da tako  složena  procedura,   usporava  tempo otvaranja EU fondova za  potrebe  u »Benčiću«. Teoretski, moguće je da Rijeka i  ne prođe.

Osim četiri   projekta  za rekonstrukciju  upravne palače ex Šećerane, »T-objekta«, ciglene i »H-građevine«, koji su planirani za preseljenje Muzeja grada, središnjeg odjela  Gradske knjižnice, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, te Dječju kuću koju bi koristile sve  ustanove, uključujući i Art kino Croatia,  za  kompleks »Benčića« radi se i peti projekt uređenja javnih površina  koji rješava  pitanje garaže, odvodnje viška  voda s područja cijelog  kompleksa te  mrežu svih instalacija. Taj je  projekt u nadležnosti  Odjela za urbanizam  i još nije  završen, ali   se  prema  riječima pročelnika Srđana Škunce očekuje da bi mogao biti gotov u sljedeća  dva do tri mjeseca.  Budući  da će tek po izradi glavnog projekta  biti poznato koliko će navedeni  zahvati koštati, a neslužbeno se spominje iznos od 50-60 milijuna kuna,  za sada  nisu definirani ni izvori  financiranja. 

Naslijedili smo industrijski kompleks koji je funkcionirao s internom infrastrukturom,  a  sad se pokazuje da svaka kuća koje  se privodi svojoj namjeni treba potpuno novu i drukčije organiziranu infrastrukturu, jer svaki  od   četiri   planirana  objekta  traži svoju  vodu, kanalizaciju, struju…  Sve te  infrastrukturne potrebe pojedinih objekata, kao  i generali  problem   plavljenja cijelog kompleksa, treba  sistematizirati jednim projektom tako da  se  definiraju  razvodi,  odrede mjesta priključaka  i  da se  u tom kontekstu planira uređenje javnih površina. To je  smisao ovog projekta. Bez njegove  realizacije  ni  kuće se ne mogu  korektno staviti u funkciju,  rekao  nam je  Škunca.

Problem  voda u »Benčiću«  je vrlo  kompleksan, zbog  potoka Brajda i više manjih   izvora na tom području i zato ga treba  riješiti  integralno. Radi  zaštite  od plavljenja, trebat  će  napraviti obodne kanale  iz kojih će se   voda crpkama prelijevati u oborinske kanale susjednih ulica,  što bi  trebalo  poboljšati  situaciju  za  sve zgrade  u kompleksu.  Međutim,  izvjesno je da se    u izvanrednim situacijama, kod   velikih kiša i  podizanja  razine mora,   plavljenje  neće moći   potpuno  spriječiti, pa će   svaki pojedini objekt  zahtijevati i  dodatne mjere  zaštite,  pojasnila je  inženjerka  Sonja Oštarić. 

Od  srpnja   2012.  kad  su   odbačeni stari projekti  izgradnje   muzeja i knjižnice   te  predstavljen novi koncept  udomljavanja   ustanova   u  gabaritima povijesnih  građevina, u »Benčiću«  nije  napravljeno  ništa od   konkretnih zahvata u prostoru.  Napravljeni su samo  novi  projekti  za  rekonstrukciju  i prenamjenu  četiri zgrade,  ali i to   u rokovima kad su  muzej i knjižnica   već trebali biti useljeni.  Od sva  četiri projekta,  građevinska  dozvola postoji samo  za konstruktivnu sanaciju upravne zgrade.  Iako  je  ona preduvjet da  bi  se projekt   prijavio na  natječaj,  Šarar kaže kako  građevinske  dozvole  traju tri godine  i stoga  ih  ne  žele otvarati naslijepo, da ne bi istekle prije nego  što  bude izvjesno otvaranje  natječaja na koje će ih moći prijaviti, a kad  se to dogodi mogu  ih ishodovati u roku od mjesec dana.  

Šarar: Grad nije pogriješio

Premda to vrlo  jasno   pokazuje  koliko su   nerealna   bila   obećanja   dana  prije  tri godine, Ivan   Šarar  ne misli  da  je Grad u bilo  čemu pogriješio  jer   takav  ishod  pripisuje  okolnostima na  koje  nije imao utjecaja. 

 – Mislim da   je bitno  podsjetiti  zbog  čega se   uopće  odustalo od  starih  projekata   MMSU  i Gradske knjižnice. Bilo je evidentno da  u financijskoj perspektivi  EU  za  razdoblje od 2013. do 2020. ne  postoji novac namijenjen novogradnjama u kulturi,  a vlastitog  novca za  tako skupe projekte  zbog  pogoršane  gospodarske situacije  nismo  imali. Grad  ih apsolutno nije  mogao financirati sam,  a i Ministarstvo kulture  je  jasno poručilo da  više nema kapaciteta sufinancirati oba projekta.  U takvoj situaciji, tvrdoglavo  inzistiranje   na starim projektima  značilo bi  da  do 2020.  samo   možemo pratiti kako  »Benčić«  i  dalje propada, bez   mogućnosti  da  bilo  što napravimo. Za mene to jednostavno  nije bila opcija!  Zbog toga je  bilo  nužno  u potpunosti   promijeniti  koncept   i  infrastrukturne  kulturne  projekte   uklopiti  u  program obnove  baštine i bivših industrijskih zona, sukladno prioritetima europske politike.  Uz to, novi je koncept  prvi put u potpunosti  odgovorio na  pitanje  o sudbini  svih zgrada u bivšem industrijskom kompleksu. 

Garaža o kojoj se mnogo razgovaralo,  trebala bi  prema najnovijem konceptu, usaglašenom  s konzervatorima, biti izvedena kao    djelomočno zatvoreno parkiralište.  U kompleksu  »Benčića« planirana je i gradnja hotela, što je također u domeni Odjela za urbanizam, ali za taj projekt   i  dalje  nema  zainteresiranih investitora

Međutim, suprotno prvim   najavama iz Ministarstva  kulture    i našim očekivanjima,  Ministarstvo  regionalnog razvoja  i   EU  fondova  do dana današnjeg nije raspisalo   niti jedan natječaj koji bi  bio pogodan  za  prijavu  »Benčića«. To je   jedini   razlog  zašto  nismo  napravili ono što smo najavili.  U potpunosti  prihvaćam da smo možda stvorili očekivanja koja do sada nismo ispunili, ali uzrok tome nije nemar ili nerad,  nego vanjske okolnosti. Bitno je znati da  ništa nismo  preskočili ili propustili, radimo u  okvirima realnih  okolnosti  i mogućnosti   –  kaže pročelnik  koji tvrdi  kako  je   od starta  bilo jasno  da   projekt revitalizacije »«Benčića«  ovisi o  EU  fondovima . 

Što uje s HBOR-om

 No, to je  samo djelomična istina,  jer  se u početku  govorilo i   o drugim   modelima   financiranja,   poput  kreditiranja preko HBOR-a   te  javno-privatnom  partnerstvu.Da se ne zaboravi,  treba   podsjetiti  i kako  je   Šarar  s Ministarstvom kulture  uopće  započeo   razgovore   o »Benčiću«.   Bilo je  to   u svibnju 2012.  nakon  što je  tadašnja  ministrica kulture  Andrea  Zlatar Violić  na  jednom stranačkom skupu  HNS-a na Krku izgradnju Gradske knjižnice Rijeka  nenadano proglasila  jednim od tri   prioritetna  infrastrukturna poduhvata Ministarstva kulture. Šarar je odmah pohrlio u Zagreb da vidi o čemu to  govori ministrica, s obzirom da je projekt nove knjižnice  na Klobučarićevom trgu već  godinama bio u zastoju,  a  istodobno je  postojao gotov projekt za MMSU s građevinskom dozvolom i sporazumom o ravnopravnom  sufinanciranju.

Dva mjeseca  potom u Rijeci su  sazvali zajedničku  konferenciju za novinare na kojoj su obznanili da odustaju od starih  projekata, ali su zato kulturi   namijenili cijeli blok »Benčića« u kojem  će radovi   početi  već idućeg ljeta,  i to upravo s knjižnicom čija je izgradnja  sada  ponovno najneizglednija. Još su rekli da će odbacivanjem starih  projekata  uštedjeti 140 milijuna kuna i da će taj brži, jeftiniji, na svaki način racionalniji koncept istodobne obnove  baštine i udomljavanja  ustanova biti putokaz  i za druge sredine  u Hrvatskoj. Rezultat vidimo. Kad bismo htjeli ironizirati  mogli bismo konstatirati  da  je  ušteda nemjerljivo  veća i do sada iznosi  čak 50 milijuna eura  na koliko je  procijenjena kompletna  obnova  industrijskog kompleksa!