Radi se o narodnim tekstovima, usmenoj predaji koja datira još iz pretkršćanskog doba, a preživjela je, unatoč tolikim stoljećima, bez velikih oštećenja. Mahom su to tekstovi koji zapravo u svojoj srži prizivaju proljeće i plodnost
RIJEKA » Nakon LP-albuma »U ime Sunca« i »U krilu Moraninom« te niza nastupa po Hrvatskoj i Europi, riječki ethno/folk bend Svarica ovog će petka u River Pubu premijerno uživo predstaviti svoj treći uradak, EP »Tira Les«. Inspiriran prahrvatskom i starom slavenskom kulturom i duhovnošću baziranom na štovanju prirode te kultu predaka, osmeročlani sastav Svarica 2008. su godine osnovala braća Damir i Paul Markotić. S vremenom im se pridružila Anamarija Martinčić na violini, a 2010., kada im se pridružio ostatak članova, projekt je prerastao u bend. O EP-ju »Tira les« i radu Svarice općenito više nam je otkrio Damir Markotić.
– Naš novi EP, »Tira les«, sadržavat će pet pjesama posloženih u jednu tematsku cjelinu. Radi se naime o narodnim tekstovima, usmenoj predaji koja datira još iz pretkršćanskog doba, a preživjela je, unatoč tolikim stoljećima, bez velikih oštećenja. Mahom su to tekstovi koji zapravo u svojoj srži prizivaju proljeće i plodnost, a simbolički kroz priče o Jurju i Mari, prahrvatskim, odnosno starim slavenskim božanstvima. Sam naziv albuma, Tira les, nalazimo u turopoljskim ophodnim pjesmama pjevanih o Jurjevu, a njegovo značenje bilo bi »pupa lijeska«, ili još izvornije »pupa šuma«. Takav izraz lako možemo zamisliti kao frazu korištenu za obredno prizivanje proljeća!
Usmena predaja
Tko su autori pjesama na EP-u? – Za razliku od prošloga albuma »U krilu Moraninom« na kojemu ćete naići isključivo na autorske tekstove i glazbu, nadahnutu prahrvatskom i starom slavenskom kulturom, ovaj album se sastoji isključivo od folklornih tekstova, usmenoj predaji. To što te pjesme čini zanimljivim je činjenica da ih mi, nakon nekoliko stoljeća sna, praktički budimo i dajemo im novo lice uz našu autorsku glazbu. Iznimka na ovome albumu, odnosno jedina pjesma kojoj nismo mi autori glazbe, je međimurska pjesma »Zvira voda iz kamena«.
Ime vašeg sastava, Svarica, jedan je od simbola rodnovjerja. Možete li nam objasniti što je rodnovjerje? – Tako je, ime našega benda zapravo je naziv za jedan od najsvetijih starih slavenskih simbola, još zvanog i kolovrat, a on označava sunce. Ovaj simbol je u novije vrijeme postao zaštitnim znakom brojnih rodnovjernih zajednica diljem slavenskih zemalja. Rodnovjerje je suvremena etnička vjera, inspirirana pretkršćanskom duhovnošću naroda slavenskog kulturnog kruga. Rodnovjerci crpe svoje izvore iz pretkršćanskih oblika vjerovanja slavenskoga duhovnog svijeta, no to nije tek folklorni pokušaj rekonstrukcije ondašnjih vjerovanja i praksi, već oblik življenja koji slijedi prilagođene temelje stare slavenske vjere, s punom sviješću za suvremeno doba. Usmjeren je na štovanje kulta predaka i izvornih slavenskih božanstava koja personificiraju i antropomorfiziraju stvaralačke i uništavalačke energije prirode shodno slavenskim kulturnim tradicijama.
Na albumu i u vašim drugim pjesmama mogu se čuti različiti instrumenti. Koji sve? – Definitivno volimo raznolikost zvukova u našim pjesmama, pa tako sviramo svakakve »čudne« folklorne instrumente s raznih područja svijeta. To su: šargija, didžeridu, mandolina, fujara, koncovka, frulica, diplice, drombulja, rog, ali nađu se tu i oni malo »standardniji« instrumenti, kao što su harmonika, violina, dlauta, gitara, bass, bubanj i svakojake udaraljke.
Pročitala sam da i sami izrađujete instrumente. Otkud ta ideja? – Naša glazba nastaje kao posljedica jedne vizije. Ako ta vizija ne uključuje već postojeći instrument, mi smo potaknuti na stvaranje novoga. Uglavnom se radi o jednostavnim i »primitivnim« udaraljkama koje stvaraju vrlo prirodan, uhu ugodan zvuk.
Nadahnuti tradicijom
Gdje ste snimali materijal? – U Opatiji, u ugodnoj i opuštenoj atmosferi tonskog studija Veles. Moramo priznati da nam je bilo pravo zadovoljstvo i zaista smo uživali tijekom cijelog snimanja. Album možete nabaviti kod izdavača ovoga albuma, udruge Perunova Svetinja, udruge za promicanje stare slavenske kulture te preko službene Facebook stranice benda.
Otkud općenito vaša ljubav prema prahrvatskoj i staroj slavenskoj kulturi, duhovnosti, glazbi? – Svi smo skupa ljubitelji tradicionalne glazbe, ali i modernijih glazbenih smjerova nadahnutih tradicionalnim zvukom. Baš kroz ljubav prema takvoj glazbi rodila se i ljubav prema tom veličanstvenom i zanimljivom, ali i mističnom i neistraženom dijelu naše davne povijesti. Kako je vrijeme odmicalo, tako je naše oduševljenje naspram takvim tekstovima raslo, počeli smo shvaćati o čemu se u tim naizgled besmislenim tekstovima radi. Počeli smo shvaćati kulturu naših davnih predaka. Kako bi i naše slušatelje upoznali s dubljim značenjem takvih pjesama i usmenih predaja, u knjižici u sklopu albuma pripremili smo i tumačenja svake pjesme posebno.
Svi članovi benda imaju i slavensko »ime«. Možete li ih objasniti? – Da, svi članovi benda imaju umjetničko ime koje je upravo i u duhu te cijele atmosfere. Svatko je sam sebi odabrao ime koje njemu/njoj nešto znači. Sama su imena najčešće vezana uz neku prirodnu pojavu ili mitološko biće. Tako naša violinistica nosi ime Zorana – po zori, a bubnjar Jaroslav u svom imenu nosi staroslavensku riječ »jar« koja znači proljeće i »slav«, stoga bi njegovo ime značilo »onaj koji slavi proljeće«.
