RIJEKA – Pitanje riječke industrijske baštine nije isključivo vezano uz očuvanje povijesnih vrijednosti riječke industrije, već izravno i za daljni razvoj i budućnost cijelog grada. Povijesni industrijski kompleksi, od Benčića, Hartere, rafinerije na Mlaki, kao prve industrijske rafinerije u ovom dijelu Europe, Torpeda, da ne nabrajamo dalje, nisu samo mjesta koja bi Riječane i njihove goste trebala podsjećati na uistinu impresivnu povijest industrije u gradu, nego ujedno zauzimaju i neke od najvrednijih i najvećih lokacija, na najatraktivnijim prostorima, uz morsku obalu ili uz obalu Rječine u samom centru Rijeke.

Svi ti prostori predugo stoje zapušteni, no neke su se stvari ipak počele događati, pa će tako Benčić, uz potporu EU-a, u sklopu EPK 2020., biti pretvoren u muzejski kvart, a Ina i Grad su konačno postigli dogovor o pretvaranju bivše rafinerije u znanstveno-tehnologijski park, no i dalje je previše lokacija koje zbog svog povijesnog značaja, ali i atraktivne pozicije, ne zaslužuju ostati neiskorišteni.

Sve ih možda najbolje utjelovljuje lansirna rampa za Torpeda, oko čijeg (ne)uređenja lopticu odgovornosti međusobno prebacuju Grad i Lučka uprava, dok ona neuzaustavljivo sve više propada i uskoro možda na tom mjestu više neće biti ničeg što bi se moglo spasiti, urediti i privesti novoj svrsi. Drugi primjer su lučka skladišta, takozvani Metropolis, koja ne mogu zadovoljiti potrebe današnjeg lučkog poslovanja, ali su zaštićena, iako se nalaze na lučkom području nedostupnom građanima, pa se niti mogu rušiti da se na njihovom mjestu digne moderna lučka infrastruktura, niti se mogu pretvoriti u stambene, poslovne ili koje god druge prostore, kako je to učinjeno u povijesnim lukama mnogih europskih gradova. I na primjeru lansirne rampe i lučkih skladišta vidi se isti obrazac, nitko ne želi preuzeti odgovornost niti uložiti novac, nego je baština zaštićena na način da čekamo da se sruši sama od sebe.

Andrej Briščik / Foto Sergej DRECHSLER

ANDREJ BRIŠČIK

(Akcija Mladih, Živi zid, Snaga, Alternativa)

Industrija 21. stoljeća

Izgradnjom novog zapadnog kontejnerskog terminala, sadašnja lučka obala od kompleksa Metropolis do Žabice prestaje ispunjavati svoju funkciju i otvara se prilika za otvaranje Rijeke moru. Povijesni kompleks Metropolis na Mlaki za nas ima značajnu ulogu kao primjer riječke industrijske i kulturne baštine. U taj kompleks želimo smjestiti Centar za digitalnu tehnologiju i pokrenuti taj vid industrije u gradu. Tako ćemo industrijskoj baštini vratiti originalni kontekst industrijskog prostora, prilagođen 21. stoljeću i digitalnim industrijama i industrijama temeljenim na znanju. Na taj način ćemo sačuvati industrijsku baštinu grada, stvoriti prepoznatljivi turistički proizvod, ali u isto vrijeme iskoristiti taj potencijal da postane novi pokretač rasta gradskoga gospodarstva.

Prostor Benčića predugo čeka obnovu i slažemo se da to treba postati novi kulturni centar grada. I prije projekta EPK mi smo se zalagali da Benčić bude namijenjen umjetnosti i nezavisnoj kulturi i zadovoljni smo da se priča odvija u smjeru kojeg smo još prije 12 godina predlagali. Što se tiče Hartere u okviru našeg projekta Rijeka na Rječini prostor Školjića, pa tako i Hartere, namijenjen razvoju novog urbanog centra grada. Mi ćemo inzistirati da obnova i stavljanje Hartere u funkciju ne ostane mrtvo slovo na papiru. Već 17 godina slušamo obećanja o revitalizaciji tog prostora, ali svakim danom Hartera je u sve gorem i gorem stanju. Hartera je za nas možda i najveće kulturno dobro, svjedok bogate industrijske baštine grada i želimo da se što je moguće prije takvim objektima vrati njihova originalna proizvodna svrha kroz smještanje kreativnih industrija u te pogone.

Juraj Bukša / Foto Damir ŠKOMRLJ

JURAJ BUKŠA

(HNS – Liberalni demokrati, ARS, SDA)

Skladišta – stanovi za mlade

Kao i većina stvari u ovom gradu, tako i priča o industrijskoj baštini i njenoj zaštiti samo je mrtvo slovo na papiru. Osim nekoliko entuzijasta okupljenih oko projekata poput »Battleship Fiume«, o industrijskoj baštini progovara se samo deklarativno, bez plana i ikakve strategije. Neki od primjera kako možemo iskoristiti baštinu prošlih vremena već postoje u mom programu, a jedan od njih su »prvi stanovi za mlade« koje planiram napraviti u starim skladištima Metropolis. To bi bili stanovi koje bi studenti koji su došli studirati u naš grad koristili neko vrijeme nakon završetka studija, kako bi i ostali u našem gradu. U Europi, ali i svijetu, postoji bezbroj primjera gradova koji su svoje lučke i industrijske baštine vrlo uspješno iskoristili i stavili u funkciju, te oko njih izgradili svoj novi identitet.

Postoji bezbroj ideja, isto toliko mogućnosti, a sve se da ostvariti kada postoji volja i što je još bitnije – znanje. Kada se zna da je prema Tripadvisoru jedna od glavnih atrakcija koje turisti u našem gradu žele vidjeti lansirna rampa Torpeda, da je »Peek and Poke« muzej jedna od glavnih muzejskih destinacija ili da je prema turističkim vodičima Riječka ribarnica na vrhu popisa mjesta koje turisti žele vidjeti, onda je jasno da gradska uprava ne zna niti iskoristiti ono što imamo, a kamo li nešto staviti u funkciju. Naravno da Obersnel i njegovi ljudi o tome ne znaju ništa, jer da znaju, valjda bi se nešto pokrenulo u zadnjih 17 godina. No kad bolje razmislim, možda je bolje tako, jer bar nisu i to uništili.

Hrvoje Burić / Foto Sergaje DRECHSLER

HRVOJE BURIĆ

(kandidat grupe birača)

Povijest loših poteza

Tema industrijske baštine povezana je s dugom poviješću loših poteza. Naravno da pozdravljam konačno financiranje projekta Benčić EU novcem gdje se sada konačno formira i vizija konačne namjene, no ne zaboravimo ni na potrošene novce na ranije zamisli, na neostvareno javno-privatno partnerstvo, a ni na čudnovata tumačenja bačenih novaca kao uštede pri najavi novih planova. Od 2002. do danas zbilja smo se svega na tu temu naslušali! U drugim slučajevima kao što su skladišne zgrade historijske vrijednosti, primjerenu turističku prenamjenu ometaju 20-godišnja prava koncesionara, da ne govorim o povezanoj problematici Luke, o putničkome terminalu bez dovoljnoga gaza i o drugim propustima, među kojima oni na koje su uputili konzervatori koji su uspjeli spriječiti rušenje nekih zgrada nisu jedina.

Tko je odgovoran? Ne samo gradonačelnik, ali i on, budući da je bio član Upravnoga vijeća Lučke uprave, i imao je prilike i dužnost intervenirati. Mlaka? Nužna je najprije sanacija zemljišta, i to do 10 metara dubine, vrlo skupa. Zato je u ovome času vjerojatno realnije Znanstveno-tehnološki park planirati na Delti. A za atraktivne lokacije Hartere i okolnih zgrada, kao i Mlake, bit ću zagovornik samoodrživih rješenja. U program smo zato uvrstili prijedlog projekta samoodrživog društveno-kulturno-ekološkog centra uz ušće Rječine, u široj zoni Tvornice papira, što bi doprinijelo revitalizaciji te zone. Rješenja uvijek postoje, no treba ispravljati mnoge pogreške, a nove ideje realizirati odmjerenim korakom, uz dobro dugoročno planiranje.

Petra Mandić / Foto Damir ŠKOMRLJ

PETRA MANDIĆ

(Most)

“Udomljavanje” neprofitnih udruga

Industrijska baština u Rijeci je desetljećima zapuštena i propada pa glede objekata industrijske baštine i njihova očuvanja ponajprije treba biti realan. S konzervatorskom strukom treba pronaći razumno rješenje i identificirati određeni broj takvih objekata koje je objektivno moguće i vrijedno očuvati. S druge strane, mi živimo danas, u ovome trenutku! Stoga treba izbjeći situacije da ruševni i propali objekti bez ikakve objektivne perspektive priječe razvoj grada, luke, gospodarskih kapaciteta, komunalne infrastrukture i da strše kao ruglo kojemu je Grad Rijeka taoc.

Objekte industrijske baštine gdje se okupljaju ljudi i udruge, treba hitno pregledati i osigurati sve potrebno da zbog njihove dotrajalosti ne bi došlo do kakve nesreće. Tu posebno mislim na objekte gdje se na koncertima i drugim događanjima okuplja velik broj ljudi, a gdje su incidenti zbog lošeg stanja prostora već zabilježeni. Objekte industrijske baštine koji se obnove treba prvotno namijeniti za »udomljavanje« neprofitnoga sektora (udruga), muzeja, kulturnjaka i manifestacija. One na reprezentativnim mjestima u gradu treba, zajedno s time, iskoristiti u turističke i kulturne svrhe te u njima poticati s time usko povezane manje gospodarske aktivnosti (ugostiteljstvo).

Vojko Obersnel / Foto Ivica TOMIĆ

VOJKO OBERSNEL

(SDP, PGS, HSU, IDS, Laburisti, SDSS, HSS)

Zone budućeg razvoja

Područja bivše napuštene industrije u Rijeci, ujedno su i zone budućeg razvoja grada unutar teritorijalnih granica, budući da skučena na samo 44 četvorna kilometra i najgušće naseljena, Rijeka trenutačno nema druge prostore rasta. Grad je kvalitetnom pripremom projekata obnove i stavljanja industrijske baštine u novu funkciju, osigurao značajna europska sredstva za razvoj »Benčića« u riječki kvart kulture. Osim zgrada u koje će se smjestiti Muzej Grada, Knjižnica, MMSU i Dječja kuća, ondje će se urediti i trg te garaža. Za zonu Mlake, u suradnji sa Sveučilištem i INA-om koja je vlasnik prostora, nedavno sam potpisao dokument prenamjene ovog područja u Znanstveno-tehnološki park i poslovno poduzetničku zonu.

Ideja proizlazi iz Strategije razvoja Rijeke u grad znanstvenih, stručnih i tehničkih djelatnosti, odnosno grad tzv. »nove industrije« koja se osniva na novim tehnologijama i znanstveno-istraživačkim projektima. Ako govorimo o zonama Hartere i Torpeda, onda valja znati da je većina objekata u tom području u privatnom vlasništvu, kupljena u vrijeme stečaja tvornica. Plan je stoga dosta široko odredio namjenu ovih područja – od specijalizirane proizvodnje, proizvodnje malih serija s pratećim trgovačkim, uslužnim, kulturnim, rekreacijskim i drugim sadržajima. No, za bilo koji zahvat u tim područjima treba i nadalje dobiti posebne uvjete Konzervatorskog odjela koji je pod Ministarstvom kulture i izvan nadležnosti Grada. Što se pak gradskih prostora tiče, u zoni Torpeda već godinama djeluje poduzetnički inkubator, a u Harteri osnivamo inkubator za kreativne industrije i inovacije.

Kristjan Staničić / Foto Silvano JEŽINA

KRISTJAN STANIČIĆ

(HDZ)

Resurs za turizam

Rijeka je bogata kulturnom baštinom, posebice industrijskom, i to je vrijedan resurs, posebice za razvoj turizma. Iako je većina industrijskog naslijeđa u Rijeci u privatnom vlasništvu, briga za te resurse je odgovornost i gradske uprave, jednako kao i vlasnika. Sadašnja vlast na čelu s Obersnelom, nije još uvijek prepoznala riječku industrijsku baštinu kao resurs razvitka i zbog nedostatka planiranja već dugi niz godina ti resursi su potpuno neiskorišteni.

Važno je što prije revitalizirati projekte evitalizacije kompleksa bivše tvornice »Rikard Benčić«, obnoviti lansirnu rampu Torpeda, prenamjeniti područje Ina Rafinerije na Mlaki. Ti se prostori mogu koristiti u turističke namjene, za osnivanje tehnoloških parkova – važno je staviti ih što prije u funkciju građankama i građanima, te u komercijalne svrhe. Treba dobro analizirati sve projekte, izraditi studiju isplativosti, vidjeti na koji način ih prilagoditi ih prrostornom planu te riješiti sva imovinsko pravna pitanja. Tada možemo donijeti sigurnu procjenu o dinamici izvedbe, te procjeni vrijednosti projekta i modela financiranja

Danko Švorinić / Foto Damir ŠKOMRLJ

DANKO ŠVORINIĆ

(Lista za Rijeku – RI, Pametno)

Pametno, kreativno, edukativno

Zajednička poveznica prostora Mlake, Benčića, Hartere i Palacha je lutanje aktualne vlasti i nesposobnost da im se pronađe prava namjena i udahne novi život. Iako je aktualni gradonačelnik često opravdavao stagnaciju Rijeke činjenicom da je grad prostorno stisnut na 44 četvorna kilometra, velike površine grada i dalje stoje potpuno neiskorištene. To planiramo promijeniti u idućem četverogodišnjem mandatu. Na području Mlake naš program predviđa smart industry kompleks – proizvodno operativni pogon s ciljem automatizacije gdje će tvrtke otvarati pogone s kompletnom automatizacijom.

Na lokaciji Hartere išle bi kreativne industrije i inovacije. Ono što se i sada planira ali sa smislenim programom. Na području Benčića zaživjeti će edukacijski laboratorij, kompletno usmjeren edukaciji i okupljanju mladih. U Palachu je predviđena startup kultura uz održavanje svih evenata. Naš cilj je da sve mora imati programe unutar projekata koji su ODRŽIVI. To je ono što je ključno, ne raditi da se radi nego postaviti zdrave temelje. Potrebno je pronaći strateške partnere i održivi model gdje grad neće ostvariti povrat prve 3 do 4 godine, ali će kasnije od takvih projekata ubirati sredstva.