Gornja Drenova

SLAVLJE U ŽUPI SV. JURJA Crkva koja je vjernicima postala njihov drugi dom

Mirjana Grce

Crkva sv. Jurja mučenika na Gornjoj Drenovi diše kao zajednica /  Snimio Roni BRMALJ

Crkva sv. Jurja mučenika na Gornjoj Drenovi diše kao zajednica / Snimio Roni BRMALJ

Meni je važno da imamo svoju župu i crkvu, da sam uz ovu crkvu narasla, da je ovdje kršteno moje dijete, da ovdje pripadam, kaže Dalida Mladenić, a Pero Kožul ističe: »Ova župa i crkva su mi postale dom. Srcu mi je priraslo ovo zajedništvo, tu sam stekao prijatelje, tu mi je obitelj, sve mi je tu«



RIJEKA Župu sv. Jurja Mučenika i crkvu sv. Jurja na Gornjoj Drenovi posjetili smo na blagdan njihovog nebeskog zaštitnika, u vrijeme blagdanske mise. Slavlje je predvodio župnik vlč. dr. Nikola Vranješ, a usredotočenost okupljenih vjernika bila je gotovo opipljiva.


Na orguljama je liturgiju pratio mladi Ivan Selektović, i sva je crkva s njime pjevala. Nakon mise mnogi su navratili u župnu kuću, okupili se na čašici razgovora i pića, počastili se kolačima, podijelili pokoje svoje radosti ili teškoće, a takva druženja su u toj župi, doznali smo, redovita nakon svih nedjeljnih misa. Ukratko, upoznali smo zajednicu vjernika koja doista diše kao zajednica – u nevelikoj crkvi i nevelikoj župi, doista Crkvu u malome.


Proslava u nedjelju


Župa sv. Jurja obilježava ove godine 80 godina postojanja i 80 godina župne crkve. Na blagdan svoga patrona, župa se tih obljetnica prisjetila, a proslavit će ih u nedjelju 28. travnja misom u 11 sati koju će predvoditi mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup. Na toj će svečanoj misi nadbiskup mladima te župe podijeliti sakrament svete krizme, što će obljetnička slavlja učiniti još posebnijima.


Šest godina župnik na Gornjoj Drenovi – vlč. Nikola Vranješ / Snimio Roni BRMALJ


Šest godina župnik na Gornjoj Drenovi – vlč. Nikola Vranješ / Snimio Roni BRMALJ





Župa sv. Jurja osnovana je nekoliko godina nakon što je granica tadašnje Jugoslavije i Italije 1924. godine Drenovu podijelila. Razgraničenje je gornji dio naselja Drenova, Podbreg, Lopaču i Grohovo ostavilo bez škole, groblja i crkve, bez svega važnog za jednu zajednicu.


»Zato su na Gornjoj Drenovi sagrađeni crkva i župni stan, a gradili su ih ovdašnji ljudi, i to novcem banske vlasti iz Zagreba. Uređeno je i groblje, a jedino nisu izgradili školu jer ih je rat u tome spriječio. Izgradnja župne crkve i župnog stana počela je 1931. godine. Stan je završen već te godine, a izgradnja crkve trajala je do 1939. godine. Oltar je u crkvi postavljen 26. travnja 1939., zvono na njezinom tornju – izliveno u Zagrebu i teško 192 kilograma – 1933. godine, a 6. kolovoza 1939. crkvu je blagoslovio župnik iz Viškova Anton Košir. Crkva je slična velikoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu, a izgrađena je u tzv. starohrvatskom stilu.


Dekretom Senjsko-modruškog biskupskog ordinarijata župa sv. Jurja na Gornjoj Drenovi osnovana je 23. travnja 1939., nedugo prije no što je završena izgradnja župne crkve. U vrijeme dok crkve nije bilo – priča o tome mons. Gabrijel Bratina, umirovljeni dugogodišnji drenovski župnik – ljudi s Gornje Drenove su se vjenčavali u crkvi na Donjoj Drenovi – morali su prelaziti granicu zbog mnogih poslova, pa tako i da bi se vjenčali.


– Staro groblje na Gornjoj Drenovi uređeno je 1940. godine. Na području ove župe je najveće riječko gradsko groblje na kojem je kapelica svih svetih iz 1570. godine koja i danas, kada su pogrebi, služi za slavljenje misa – doznajemo od župnika Vranješa.


Imaju bogoslova


Gornja Drenova je među najmanjim župama u Rijeci, a kako ta župa danas živi, opisalo nam je nekoliko župljana i župnik.


– Moji roditelji su u ovoj crkvi vjenčani i prije dvije godine proslavili 50 godina braka. A moji nono i nona imali su 20 godina kada je crkva izgrađena i župa utemeljena. Nono mi je pričao kako je vlč. Gabrijel Bratina s Donje Drenove svaki dan pješice ovamo dolazio i stalno nešto popravljao, da je svirao harmoniku i da bi često i kod nona navratio. Moj nono je uvijek popravljao neke starine, instrumente pa su znali i zajedno ponešto zasvirati – ispričala nam je rođena Gornjodrenovčanka Dalida Mladenić. A zaključila je: »Meni je važno da imamo svoju župu i crkvu, da sam uz ovu crkvu narasla, da je ovdje kršteno moje dijete, da ovdje pripadam«.


Hvale zajedništvo vjernika – Ivan Seletković, Dalida Mladenić, vlč. Nikola Vranješ i Pero Kožul, snimio Roni BRMALJ


Hvale zajedništvo vjernika – Ivan Seletković, Dalida Mladenić, vlč. Nikola Vranješ i Pero Kožul, snimio Roni BRMALJ



Župljanin Pero Kožul za sebe kaže da je »uvozni« na Drenovi. Rodom je iz Bosne, ali se s obitelji prije 20 godina doselio iz Njemačke u kojoj su živjeli i radili. Ovako se kratko predstavio: »Ova župa i crkva su mi postale dom. Nije ovo župa samo od nedjelje do nedjelje, nego svaki dan. Srcu mi je priraslo ovo zajedništvo, tu sam stekao prijatelje, tu mi je obitelj, sve mi je tu. Život bez vjere i crkve je meni i mojoj obitelji nezamisliv. Sve sam u životu, i lijepo i teško, prebrodio s vjerom. Imao sam zaista i stresnih i teških situacija u životu, ali uvijek kažem: ‘Bože, blago nama koji imamo u što uprijeti oči, a kako je onima koji ne vjeruju, u što oni mogu gledati kada imaju teške trenutke’«.


Župa sv. Jurja među rijetkim je riječkim župama koje imaju bogoslova. Iz nje se sada jedan mladić priprema postati svećenik. To je onaj koji je na misama za orguljama i s kojim svi skladno pjevaju – Ivan Seletković.


– I prije studija sam razmišljao o svećeničkom pozivu, zapravo odmalena. Moja obitelj i ja uvijek smo biti aktivno uključeni u život župne zajednice, a u srednjoškolsko doba nekako je prirodno bilo da se više uključim u zajednice mladih u Rijeci. O svećeništvu sam razmišljao desetak godina, ali budući da je moja odluka bila nekako više emocionalna nego razumska, odlučio sam prvo upisati studij teologije. I kada je moja odluka potpuno sazrela, javio sam se u bogosloviju. Tako sam sada na prvoj godini u Bogoslovnom sjemeništu i na petoj teološkog studija.


Najljepše s ljudima


Pitamo ga i kako je živjeti uz crkvu i s crkvom na Drenovi. Smije se, i kaže: »Divno. Pa vidite gdje sam ja. Gornja Drenova je mala župna zajednica, ali smo jako blagoslovljeni jer je život župe uvijek bio jako aktivan.


Za to smo zahvalni župnicima, a pogotvo za vrijeme kada su u pastoralu ovdje radile i sestre Srca Isusova s Donje Drenove. Meni je, dok sam bio u osnovnoj školi, bilo normalno da kao što sam svaki dan u školi, da sam isto tako i u župi, u crkvi. Kod nas je uobičajeno da se ljudi u župi okupe i druže, pogotovo nakon nedjeljne mise. Župni dvor nam je uvijek otvoren. Zahvalan sam i župniku Nikoli Vranješu jer i on je zaslužan za moje zvanje«, kaže Ivan.


Nakon misnih slavlja župljani se vole i  podružiti u župnoj kući, snimio Roni BRMALJ


Nakon misnih slavlja župljani se vole i podružiti u župnoj kući, snimio Roni BRMALJ



Dr. Vranješ je šest godina župnik na Gornjoj Drenovi, ali je odavno i sveučilišni profesor i to pastoralne teologije na Teologiji u Rijeci. Iz te perspektive dr. Vranješa pitamo o današnjem pastoralu, radu s ljudima i za ljude.


– Znade se reći da je najteže raditi s ljudima, no ja bih rekao da je najljepše raditi s ljudima. Jer najljepši dio života su zapravo susreti dugih ljudi i zajedništvo s njima – to je bit pastorala. Susret s Bogom i s braćom i sestrama u vjeri – to je bit svega na što je Crkva pozvana. To sam shvatio kao bitni dio svog života i teološki studij sam također usmjerio prema tome. Trudim se da teologija ne bude neka apstraktna znanost, jer njezin je smisao u tome da služi konkretnom čovjeku i životu.



– U zadnje dvije godine i ovo naselje i župa bilježe iseljavanja, jer odselilo se gotovo desetak cijelih obitelji, i to uglavnom u Njemačku. Ali s druge strane, imamo i radosnu činjenicu da su u našu župu došli i mnogi povratnici iz inozemstva, iz Njemačke, Nizozemske i drugih zemalja. Uglavnom su to ljudi u mirovini, no dođu i njihova djeca i šire obitelji. Tako mogu reći da župa punim plućima živi mnoge aspekte naše hrvatske stvarnosti, kaže župnik Nikola Vranješ.



Župno zajedništvo 


U ovoj župi imam priliku živjeti i pastoralnu praksu i teološku teoriju. A najljepši dio je župno zajedništvo. Ima u župi i gradnje i popravaka, raznih briga i rješenja, imamo puno više potreba nego mogućnosti – sve je to život župe, no nastojimo se ne bazirati na tome, nego se radovati u Bogu, živjeti vjeru zajedno, slaviti Gospodina. Ljudi se ovdje mogu osloniti jedan na drugoga, i to zajedništvo se jako osjeća. Konačno, zadnja istina vjere je da je raj zajedništvo s Bogom, da vječno zajedništvo kojemu idemo kao hodočasnici na zemlji počinjemo već ovdje.


Prema njegovim riječima, zadnjih godina je župa imala dosta karizmatskih slavlja koja su jako popularna među mladima. Jedna od karakteristika ove župe su i zajednička hodočašća na kojima se ljudi više upoznaju i povezuju, a i posebna su prilika za evangelizaciju. Tako je u zadnjih šest godina župa bila na više od 15 hodočašća ili izleta, po Hrvatskoj, u Italiji, Sloveniji i Austriji.