Tko će nas posluživati?

S Lošinja nijedan, s Raba samo dvojica: U PGŽ skoro da više nema djece koja žele u – konobare

Ingrid Šestan Kučić

Ilustracija Pixabay.com

Ilustracija Pixabay.com

Situacija da baš nitko ne želi u konobare u lošinjskoj Srednjoj školi Ambroza Haračića događa se svaku drugu godinu, kaže ravnateljica škole prof. Jelena Bralić koja smatra da je jedan od razloga potpunog izostanka interesa činjenica da se uglavnom radi o sezonskom poslu koji nosi određenu dozu nesigurnosti



RIJEKA Za tri godine primorsko-goransko tržište rada dobit će 33 educirana konobara, jer toliko će ih ove školske godine sjesti u klupe pet srednjih škola koje provode programe za to zanimanje.


Točnije, edukacija za konobare započet će u četiri škole, jer Srednja škola Ambroza Haračića Mali Lošinj ove godine nije uspjela upisati niti jednog učenika u to zanimanje. Više je nego jasno da svega 33 kvalificirana konobara u županiji koja je velikim dijelom orijentirana na turizam nikako neće moći zadovoljiti potrebe tržišta rada. Nedostatak interesa za konobarsko zanimanje u primorsko-goranskim školama nije ništa novo, jer kako navodi ravnteljica malološinjske škole Jelena Bralić situacija da baš nitko ne želi u konobare u toj se školi događa svaku drugu godinu, a već je na prijavama za upis svima u školi bilo jasno da će ova školska godina biti ta prijestupna bez konobara.


Razočarani smo 


– Imali smo nešto manje od pet prijava učenika, no kad smo vidjeli da su to zanimanje svrstali kao treći ili četvrti prioritet bilo nam je jasno da se nitko neće upisati. Razočarani smo, jer cijelu smo školsku godinu provodili niz aktivnosti kako bismo učenike potaknuli, imamo suradnju s hotelskom kućom Jadranka koja se također uključila u afirmaciju učenika, ali bezuspješno, navodi Bralić. Unatoč trenutnoj situaciji, dodaje, škola od daljnje promocije neće odustati, a kao jedan od razloga potpunog izostanka interesa za obrazovanje u tom programu ravnateljica navodi činjenicu da se uglavnom radi o sezonskom poslu koji nosi određenu dozu nesigurnosti.




U situaciji u kojoj se ove godine našla malološinjska škola crikvenička se srednja škola nalazila godinama, sve do ovog ljeta kad je na iznenađenje školskog kolektiva program konobara pobudio zanimanje sedam osmaša. Ravnatelj Arsen Badurina kaže da je crikvenička Srednja škola dr. Antuna Barca godinama ulagala iznimne napore u popularizaciju tog zanimanja među osnovcima i tek ove godine ti su napori urodili plodom.


Kuhara dovoljno


– Zadnjih šest ili sedam upisnih godina uopće nismo upisivali konobare jer nije bilo interesa. S kuharima nemamo taj problem, ali konobari su nam bili veliki problem. Ove smo godine ostvarili suradnju s hotelskom kućom Jadran, dogovorili stipendije, jako puno radili na promociji i rezultati su napokon stigli. Nepostojanje interesa učenika za to zanimanje kompleksna je priča. Postoji više razloga zbog kojih učenici ne žele u to zanimanje, a dijelom je problem vezan i uz priču o podcijenjenom radu, slabo plaćenom poslu i smjenskom radu koji nikoga ne privlači, ističe Badurina, dodajući da je problem vezan i uz nepostojanje kvalitetne komisije za profesionalnu orijentaciju pa se učenici pomalo »gube« prilikom odabira budućeg zanimanja. S kuharima je daleko bolja situacija. Svake godine u našoj školi to zanimanje završi osam do deset učenika što je dovoljno za tržište rada koje je i šire od Crikvenice, ali zato potrebe za konobarima ne možemo zadovoljiti, pojašnjava Badurina. Učenicima, kaže, treba ponuditi konkretne stvari kao što su stipendije i budući ugovori o radu, a za to je potrebna uska suradnja s privredom.


Loše posloženo 


S činjenicom da je stvar u tome da je sve loše posloženo slaže se i ravnateljica Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir Krk Đurđica Cvitkušić koja se prisjeća zlatnih vremena kada je ta škola brojala 170 učenika koji su se obrazovali za zanimanja konobar i kuhar.


– Ove smo godine planirali upisati deset kuhara i jednako toliko konobara. Upisni plan kuhara smo ostvarili, ali konobara je samo šest. To je premalo prema broju kuhara, jer koliko ih kuha toliko ih treba posluživati. Riječ je o ekipnom radu i jedno bez drugoga ne ide. Međutim, imamo turizam kakav imamo. Nemamo elitni turizam pa konobare svi i dok svi ne shvate ozbiljnost situacije taj se problem neće riješiti, a riječ je o ozbiljnom nacionalnom problemu, ističe Cvitkušić.


Ujedno navodi primjer kako je unatrag nekoliko godina samo Baška imala 150 šankova na kojima je netko trebao raditi te je očito da su posao odrađivali nekvalificirani konobari.


Srednja škola Markantuna de Dominisa Rab ove je godine uspjela upisati tek dva buduća konobara, a mišljenje da je ključ problema u činjenici da konobar može biti svatko dijeli i pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije Edita Stilin te zaključuje da sve dok državne institucije ne odrade svoj posao to će zanimanje biti devastirano.


Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…