Mladima je seksualna edukacija potrebna, štoviše nužna je njezina integracija u obrazovni sustav na višoj razini / snimio M. GRACIN
Trećina učenika o spolnim odnosima informira se na portalima, u školi informacije dobije svega njih 14 posto, a od roditelja 13 posto, dok njih 12 posto kaže kako se ne informira nigdje
Čak 80 posto srednjoškolaca smatra da školski program ne pokriva ono što žele znati o seksualnosti, a istovremeno ih 65 posto smatra kako informacije o seksualnosti koje dobiju u školi nisu dovoljne za donošenje odgovornih odluka. U najvećem postotku učenici se o spolnim odnosima informiraju na raznim internetskim portalima, a o toj temi najvećim dijelom pričaju samo s prijateljima – pokazalo je to istraživanje Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter koje je provedeno među 330 riječkih učenika u dobi od 14 do 17 godina.
Učenicima je postavljeno 12 pitanja, a istraživanje je provedeno u okviru projekta »Cjelokupna seksualna edukacija u praksi«. Prema rezultatima istraživanja čak 74 posto učenika misli kako škola treba više pažnje pridati temi seksualnosti, a njih 43 posto voljelo bi imati mogućnost informiranja o seksualnosti putem izvannastavnih ili izvanškolskih programa. Na pitanje uče li u školi o seksualnosti, 43 posto učenika odgovorilo je potvrdno, dok 17 posto nije bilo sigurno.
Gotovo trećina učenika, njih 27 posto, o spolnim se odnosima informira na portalima, u školi informacije dobije svega njih 14 posto, a kod roditelja 13 posto, dok njih 12 posto kaže kako se ne informira nigdje. Istovremeno 7 ih se posto informira preko pornografskih sadržaja, a mladići takav izvor informacija koriste značajno više od djevojaka. S roditeljima o spolnim odnosima priča 23 posto učenika, s partnerom njih 7 posto, s profesorima 6 posto, a s nekim drugim osobama 8 posto, dok 1,4 posto mladih kaže da o spolnim odnosima uopće ne priča s drugim osobama.
Podjele u društvu
Svi ti podaci, kaže Marinella Matejčić iz Udruge PaRiter, na nužnost potpune seksualne edukacije koju treba integrirati u obrazovni sustav na višoj razini nego što je trenutno.
– Osim integracije potpune seksualne edukacije, nužno je educirati i predavače te profesore kako bi i oni o seksualnosti mogli pružati informacije temeljene na znanosti i činjenicama, a ne dogmama i vjerovanjima. Kako je i naše istraživanje pokazalo, gotovo 43 posto učenika voljelo bi imati mogućnost informiranja o seksualnosti putem izvannastavnih i izvanškolskih programa. Isto tako, 80 posto učenika smatra kako školski program ne pokriva ono što žele znati o seksualnosti. Znači vrijeme je da država posluša mlade i njihove potrebe i počne raditi na tome da se njihove obrazovne želje ispune kako bi zajedno gradili rodno ravnopravno društvo, upozorava Matejčić. Kao rezultat istraživanja nastala je publikacija »Seksualnost i mladi u Primorsko-goranskoj županiji«, čiji je cilj upravo ukazati na važnost implementacije potpune seksualne edukacije u škole u Hrvatskoj.
– S obzirom na duboke podjele u društvu koje prate ovu temu, ali i rast konzervativnih struja koje nastoje promovirati osobna i religijska uvjerenja, moramo otvoriti raspravu o tematici i truditi se mladima u što kraćem roku omogućiti edukaciju 21. stoljeća koja će im pomoći u donošenju odluka i izgradnji društva mira i tolerancije. Hrvatska se i dalje bori s religijskim, kulturološkim i povijesnim dogmama koje svjesno priječe pravo mladih na seksualno obrazovanje i koje nastoje implementirati manjkave programe, temeljene ne na znanstvenim činjenicama, već religijskom nauku, kaže Matejčić.
Rani spolni odnosi
Dodajući kako prema podacima dostupnim Udruzi u Hrvatskoj postoje samo tri centra za mlade u sastavu školske medicine, odnosno Zavoda za javno zdravstvo u kojima je dostupan i specijalist ginekologije, među kojima je i Primorsko-goranska županija, Matejčić ističe da mlade osobe često nisu upućene da postoje niti ta tri centra s obzirom na nedovoljno reklamiranje njihove usluge.
Iako je u škole uveden Zdravstveni odgoj, u praksi se edukacija mladih o seksualnosti i odgovornom seksualnom ponašanju rijetko provodi. Tako je najčešći izvor informacija mnogim mladima tek internet ili interakcija s vršnjacima. Zdravstveni odgoj provode razrednici u sklopu sata razrednog odjela, pri čemu im je Agencija za odgoj i obrazovanje kao pomoć izdala priručnike za učitelje, nastavnike i stručne suradnike u razrednoj nastavi, osnovnoj te srednjoj školi.
Međutim, razrednicima nisu pruženi sustavni oblici edukacije za provođenje programa, a prema nizu istraživanja provedenih u Hrvatskoj, prosječna dob stupanja u spolne odnose za djevojke je 17 godina i 16 godina za dječake. Rane spolne odnose ima oko petina petnaestogodišnjaka u Hrvatskoj, odnosno 26 posto dječaka i 13 posto djevojčica.
Naglašavajući kako je očito da je seksualna edukacija potrebna i da ju je nužno integrirati u obrazovni sustav na višoj razini nego što je trenutno, Matejčić ističe kako globalna istraživanja potvrđuju da takvi programi odgađaju dob stupanja u seksualne odnose, smanjuju učestalost seksualne aktivnosti, zatim smanjuju broj seksualnih partnera te povećavaju statistike korištenja prezervativa i drugih kontraceptiva.
Važno je naglasiti, dodaje, da se mladi koji su o pitanjima seksualnosti educirani kroz integrirane programe temeljene na znanosti nisu ranije upuštali u seksualne odnose i nisu bili seksualno aktivniji od vršnjaka. Matejčić najavljuje i da će idući projekt usmjeren prema mladima biti vezan uz dostupnost kontracepcije i korištenje interneta tako da će se izraditi web stranica koja će tematizirati kontracepciju.
