Sa štandova su pljuštali slogani, smješkala se neka mlada, neka stara lica. Smješkala se bolja budućnost. A pučanstvo, željno promjene ili možda ne, lijepilo se za svaku riječ, ili točnije za svaki dar
RIJEKA Politička groznica u Rijeci ne samo u gradu na Rječini već i ostatku Lijepe Naše ulazi u završnu fazu. Uzročnik su joj izbori, a o posljedicama koje će ostaviti razmišljat ćemo iza 4. prosinca, dana kad će Hrvatska parlamentarno birati. Do onda, točnije do dana šutnje, na glavnoj riječkoj šetnici vježba se demokracija sto na sat. Vježbe se sastoje iz programskog, glazbenog i darovnog dijela, a obavljaju na dvadesetak štandova stisnutih uz zgradu Radio Rijeke i nasuprot istoj. Da vježbača ima – ima.
Jutros nam je bio štand srušen. Ne znamo ima li to veze s našim dan prije održanim političkim skupom ili je po srijedi samo huliganstvo. Bila je i policija na uviđaju, no koji god bio razlog, nije demokratski. Što se tiče zanimanja Riječana za naš program, uistinu je veliko i veseli nas što se sve više ljudi okreće ovakvom promišljanju budućnosti, što sve više njih stoji iza našeg slogana »za čovjeka«, rekla je Ljubica Petrović, iz Neovisne liste dr. sc. Ivana Grubišića.
Ovo huliganstvo osudili su i ostali predstavnici političkih stranaka na Korzu, a Vanja Smojver je komentirao kako nikom nije trebalo rušiti štand, a don Grubišiću ponajmanje.
Šesan mladić
Potragu za boljim sutra započeli smo »Planom 21«. Kukuriku koalicija već je veličinom svog doma na Korzu pokazala tko je gazda u ovom gradu, a broj onih koji su se pred njihovim štandom tiskali i gurkali dao je na znanje da im procjena nije utemeljena na staklenim nogama. Stajati u tom redu značilo je čuti i vidjeti štošta. Čuti primjerice kako je »ta Zoranić tako šesan mladić« ili kako je »76 mandati va Saboru finjena stvar«, a vidjeti? E, pa vidjeli smo neke koji su ne ni zbog Zoranića, ni zbog ideje već zbog spužvice za pranje posuđa dva put stajali u redu. Osim već spomenutih spužvica »Lista 21« dijelila je i naljepnice sa zanimljivim porukama, papirnate rupčiće, ali i odgovore na sve nedoumice ili nepoznanice koje su mučile one što su Kukuriku šatoru hodočastili. S puno strpljenja odgovarali su i razgovarali s građanima Marin Barać, Tanja Čaušević, Ivona Barbalić i Irena Vukosavljević, a sve uz glazbenu podlogu satkanu od uspješnica Parnog valjka, Urbana, Prljavog kazališta…
Za razliku od ostalih, Ladonja je svoj promidžbeni punkt smjestila u zatvoren prostor, točnije u prizemlje RK RI i građanima darovala besplatno mjerenje šećera u krivi i tlaka. Jesmo li zdrav grad, pitali smo Valentinu Matijašević, Ingrid Gržinić i Azru Hasanbegović?
– Što se tiče šećera i tlaka u granicama normale, a što se tiče političkog zdravlja vidjet ćemo nakon 4. prosinca, glasio je odgovor ovih od građana opsjedanih cura.
Zračna promidžba
O tome koliko je zgodan i otočanima neophodan Dario Vasilić imali smo prilike čuti od dvije gospođe s rukama prepunim promidžbenog materijala što su ga skupile na štandu Nezavisne liste dr. Ljube Jurčića. Spominjale su i Franju Butorca kao »našeg čovika ki vavek reče ono ča misli, a misli pravo«. Svoje ime, dakako nisu htjele izreći jer zadirati u njihovu političku intimu nije »u redu, jer kakvi smo mi novinari ki zna ča bi od sega toga napisali«. Eto, toliko o medijima. Zdenko Bahnik, dežurni na propagandnom punktu Jurčićeve nezavisne liste, požalio nam se da je zanimanje Riječana za njihov program toliko da mu stalno ponestaje promidžbenih letaka.
Poziv Kukuriku koalicije u kojem stoji »dođite u utorak, 29. studenog u 18 sati, na Korzo u Rijeci«, grupica vremešnih muškaraca iskomentirala je uzduž i poprijeko. Ukratko – kad bi komunjare i mogle imati skup ako ne na taj datum. Nama je podosta trebalo da shvatimo koji datum, ali eto, uvijek ima onih koji iz svega iščitaju ono što im se sviđa.
Ni zbog Ciccioline
Kakva se glazba sluša na HDZ punktu ili možda kod »Pirata« ne znamo jer su i jedni i drugi stigli točno u podne. Na upit – pa gdje ste do sad, HDZ ljudi Vanja Smojver i Milan Šušnjar, odgovoriše kako je valjda HDZ jedina stranka koja se drži preporuke tj. naputka, a isti glasi – termin za političku promidžbu je od 12 do 14 sati. Iskreno, dva sata politke na Korzu sasvim su OK doza. Koga zanima doći će u to vrijeme, a i dva sata su dovoljna da darova željan građanin pokupi baš sve što se nudi, od letaka preko upaljača, kemijskih ili običnih olovaka, do naočala s dioptrijom.
Da bez zdrave hrane nema ni zdravog tijela, ni zdravog duha govorili su Riječanima na jedinom apolitičnom, ali i najposjećenijem štandu pred Radio Rijekom, studenti Medicinskog fakulteta. Njihova platforma ne stoji na političkim nogama već stanuje u zdravom loncu, ili kako reče Marin Golčić – ne prodajemo maglu već dijelimo zdravu hranu s ciljem da građanima kažemo kako zdravo znači i ukusno, te da ih pokrenemo da promijene način prehrane.
S našim su se zaključkom složili mnogi, na naše pitanje hoćete li izaći na izbore odgovorili svi, a na ono za koga ćete glasati rijetki. Između inih odgovora izdvajamo onaj koji glasi »ne bih se maltretirao i izlazio na izbore niti da je na listi Cicciolina sa svojim futuristima – optimistima«, te iskaz Nedjeljka Mišića koji glasi:
– Požurite s tom anketom. Nemam ja vremena na bacanje, moran ić’ boce kupit’. Neman za kruh danas, a 33 godine sam riljao… Za koga ću glasat? Za…
Izgubio se odgovor, ali netko od slučajnih prolaznika dodao je – za pun kontejner, kao i svi mi, jer potražnja je velika, a ponuda mala.
Štand na kojem je ponuda bila i velika, i mala, i prelijepa bio je ne štand, nego kutak gradske šetnice što su ga zaposjeli volonteri Društva za zaštitu životinja. I tamo se dijelilo, i to šakom, i kapom, ali nažalost rijetki su oni koji su poklon htjeli sa sobom povesti.
Tako to bi zadnje subote prije propisane »šutnje« na riječkom političkom sajmu, na kojem su obećanja bila najnuđenija roba, na kojem su doslovno, baš kao što to Krleža jednom davno napisa – psi lajali, a karavane prolazile.
