NL arhiva
Pravobraniteljica za djecu godinama traži da se u Hrvatskoj uspostavi sustav regulacije alternativnih ili nekonvencionalnih metoda liječenja. Nadriliječništvo je izrijekom zabranjeno zakonom, no ne postoje propisi koji reguliraju područje primjene nekonvencionalnih metoda
ZAGREB Pravo djeteta na život iznad je prava roditelja na izbor načina liječenja, a na vlastima je da čim prije urede područje alternativne medicine jer ona roditelje može navesti na krivi put i ugroziti zdravlje djece – jedinstvena je poruka kojom su u povodu smrti dječaka oboljelog od non-Hodkinovog limfoma reagirali dječja pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, sociolozi i psiholozi. Prozivaju i sustav za zakašnjelu reakciju, te pedijatre koji bi, kažu, morali vratiti izgubljeno roditeljsko povjerenje.
– Pravo djeteta je osobito važno kad je život djeteta neposredno ugrožen, kad treba brzo reagirati i na vrijeme poduzeti odgovarajuće medicinske zahvate. Nijedan propis, pa ni Obiteljski zakon, ne daje roditelju apsolutno pravo odlučivanja o svome djetetu u bilo kojem području života. Svaka odluka roditelja može biti, u slučaju opravdane sumnje i radi zaštite najboljeg interesa djeteta, podvrgnuta kontroli nadležnog tijela, a ta kontrola treba biti pravovremena i u akutnim situacijama treba žurno rezultirati odgovarajućim odlukama kojima će se zaštititi život djeteta – ističe pravobraniteljica Milas Klarić.
Drukčiji kontekst
Velika je razlika kad medicinski zahvat odbije odrasli pacijent u svoje ime, ili kad se odlučuje o liječenju nekog drugog, a pogotovo djeteta. Pravo na odbijanje liječenja može se braniti kao jedno od ljudskih prava, ali je kad su djeca u pitanju kontekst posve drukčiji, upozorava sociologinja Iva Rinčić. Riječ je, kaže, o pitanjima koja nisu nimalo jednostavna. I dosad je bilo primjera da su roditelji iz vjerskih razloga odbijali liječenje djeteta, primjerice transfuzijom krvi, ali broj onih koji su spremni na takav radikalan potez sve je veći, upozorava Rinčić.
– Ljudima se ne može negirati pravo liječenja alternativnim metodama, ali je to područje danas potpuno neregulirano. Imamo neuređen međuprostor gdje se pacijenti okreću onome što je dostupno, a danas je dostupno sve, konstatira Rinčić. Mnogi roditelji informacije skupljaju na internetu, a pouzdanost takvih informacija pod velikim je upitnikom. »Reklo bi se da oni koji se služe internetom znaju provjeriti vjerodostojnost neke informacije, ali nije tako«, veli ova sociologinja te dodaje kako se, bez obzira na tretman koji su roditelji odabrali, nepotrebna se patnja umirućeg djeteta svakako mogla i morala spriječiti.
Pravobraniteljica za djecu već godinama bezuspješno traži da se u Hrvatskoj uspostavi sustav regulacije alternativnih ili nekonvencionalnih metoda liječenja. Premda je nadriliječništvo izrijekom zabranjeno zakonom, ne postoje propisi koji reguliraju područje primjene nekonvencionalnih metoda liječenja. Zbog izostanka odgovarajućeg pravnog okvira, upozorava Milas Klarić, postoji velika opasnost da će djelovanjem neprovjerenih »terapeuta« zdravlje i životi djece biti ugroženi.
Složeni uzroci
Što je uzrok sve većem bijegu građana u različita takozvana alternativna rješenja zdravstvenih problema upitali smo profesora na Filozofskom fakultetu u Rijeci dr. sc. Benedikta Peraka.
– Iako se možda čini da je odgovor na ovo pitanje jednostavan, naime, da se radi o neobrazovanim i lakovjernim ljudima, uzroci su odustajanja od liječenja konvencionalnim metodama medicine puno složeniji. Prije svega radi se o jačanju metoda samopomoći, odavno prisutnih u različitim kulturnim tradicijama. Liječenje vodom, različiti oblici tjelovježbe, pripravci na bazi ljekovitog bilja nisu od jučer, niti su nastale u filozofiji new-agea. Ono što je relativno novo jest intenzivno populariziranje pristupa razvijanja zdravog života, kao alternative metodama struke koja se bavi liječenjem bolesti – medicinom. A taj trend nije niti loš, jer kao što poslovica kaže: bolje spriječiti nego liječiti. Bolje je provoditi prakse koji nastoje ublažiti učinke svakodnevnog stresa nego biti kolateralna žrtva uspješnog uništenja uznapredovalih bolesti. Iz osobne i društvene perspektive bolje je baviti se promicanjem zdravlja, nego liječenjem bolesti. Problemi očito nastaju kad se precijene dosezi jedne ili druge prakse. Pitanje je kako dolazi to tog prekoračenja domena? Među razlozima za odustajanje svakako je najvažniji neuspjeh standardne medicine da se uhvati u koštac na dovoljno učinkovit način s bolestima poput raka. Neke su bolesti jednostavno izvan dosega prihvatljivog postotka izlječenja. Lijekovi koji se koriste za izliječenje imaju velike popratne pojave, a njihova proizvodnja i testiranje skopčano je s velikim financijskim resursima koje treba opravdati. To nije nikakva teorija zavjere, već proizvod metodologije kojom se prvenstveno nastoji uništiti izvor bolesti, a ne potaknuti zdravlje. To je i glavna zamjerka holističkih pristupa konvencionalnoj medicine. Svakako ne doprinosi povjerenju pacijenata i osjećaj manjkave komunikacije s liječnicima koji su nerijetko preopterećeni institucionalnom birokracijom, kaže dr. Perak.
Nadriliječništvo
Kao daljnji snažan razlog dr. Perak navodi sve odvažniji pristanak na alternativne oblike liječenja i laka dostupnost informacija koje kolaju u sve širem prostoru medija.
– Nikad prije u povijesti nije bilo brže doći do podataka o praksama samopomoći, ljekovitim pripravcima itd. Međutim, u svoj toj masi informacija koje dočekuju nekritičke konzumente na različitim portalima, sve je više poluprovjerenih i instantnih, senzacionalističkih i komercijalnih rješenja koja nemaju za cilj promjenu znanstvene paradigme stvaranja zdravlja, već se hrane posrnulim i nedosegnutim idealom o vječnoj mladosti i zdravlju, uglavnom da bi zaradili koji euro više. Teško je ne oteti se dojmu da mnogi primjer alternativnog liječenja imaju aureolu nadriliječništva ili počivaju na vjerovanjima koji su nerijetko potencijalno neracionalni. Primjer toga je i sve manja procijepljenost populacije u, začudno, bogatim i razmjerno obrazovanim sredinama, jer se na različitim portalima širi priča da cjepivo koje nas je u prošlim desetljećima štitilo od zaraznih bolesti ima razorne popratne učinke. A o bolestima ćemo kad se pojave… za sada ih nema, ističe dr. Perak.
Ipak, ne može se odreći snaga pojedinacima koji su kroz vlastite primjere ukazali na nekonvencionalna rješenja i svojim djelovanjem pokrenuli nove prakse, unatoč mentalne tromosti širokih masa.
Primjerice, Huanito Luksetić, koji je u vrtu uzgajao indijsku konoplju i proizvodio kanabisovo ulje za svoje izlječenje multiple skleroze je uhićen, da bi se sljedeće godine načela mogućnost u Hrvatskoj za legalno korištenje iste supstance u medicinske svrhe.
Naravno, ti se pripravci neće moći proizvesti u vlastitom vrtu, pa nije teško pomisliti da se moćna farmaceutska industrija ne da smesti od par amatera koji bi nešto radili mimo njih, kaže dr. Perak i zaključuje kako razloga za nezadovoljstvo sa suvremenim sustavom liječenja bolesti ima, ali da ne treba zanemariti stoljetnu metodologiju i spoznaje koju ta znanost i praksa posjeduje.
Suvremene trendove o cjelovitosti življenja i preventive svakako treba shvatiti ozbiljno, ali i kritičko propitivati njihove dosege.
