Očekujemo razvoj nekih novih industrija, nova zapošljavanja, razgovaramo o transferu tehnologije i znamo da se to sve treba temeljiti na znanju, ali još nemamo dobru sliku o tome što je potrebno i ne znamo odgovoriti što je bilo prije kokoš ili jaje. Ne vjerujem da je moguće očekivati industrijski razvoj na način da će doći investitori i pokrenuti industriju.

Naročito ne industriju koja traži jeftinu radnu snagu, jer Hrvatska nije jeftina niti želi biti jeftina – kaže rektor Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Pero Lučin. Dodajući da je Hrvatska konkurentna u obrazovanosti ljudi i cijeni takvog rada koja je jeftinija nego u drugim zapadnim zemljama prof. dr. Lučin ističe kako misli da je upravo to prednost Hrvatske.

– To je posebno prednost našeg kraja u kojem djeluje Sveučilište u Rijeci, a da bi se ta snaga mogla prepoznati potrebno je mjesto okupljanja. Sveučilišta tome služe da budu mjesto okupljanja na kojem će se koncentrirati kreativni i intelektualni kapital, a onda i privlačiti poduzetnike i investitore. Svi oni koji danas žele razvijati novu industriju i investirati gledat će gdje postoje obrazovani ljudi i infrastruktura, kao što je istraživačka oprema, ali i gdje postoji dovoljna razina kulture koja osigurava kvalitetan život i privlači druge ljude. Tako se stvara kombinacija kreativnog i intelektualnog kapitala koji je potreban da bi se pokrenule nove investicije, a to se ne može bez jakog sveučilišta. Većina naprednih tehnoloških investicija događa se u takvom okruženju i to je ono što mislim da treba napraviti od riječkog Sveučilišta i kamo treba ići Rijeka.

Kampus je veliki projekt

Pod tom infrastrukturom mislite na Kampus i opremu. Oprema je kroz projekt istraživačke infrastrukture stigla. Kada se mogu očekivati prvi rezultati te opreme?

– Očekujem da bi se već iduće godine mogli vidjeti rezultati. Na toj opremi morat će se zaposliti veći broj ljudi. Sigurno se neće zaposliti iz državnog proračuna jer nema prostora nego se moraju zaposliti bilo kroz projekte bilo kroz poduzetničke aktivnosti.

Kakva su očekivanja vezano za dovršetak gradnje Kampusa?

– Kampus je silno veliki projekt. Za razvoj Rijeke bilo bi važno da se dovrši čim prije, do 2020. godine. Problem su, naravno, financije. Jedini izvor financiranja koji vidimo u ovom trenutku su strukturni fondovi EU, no operativni programi fondova EU u ovom trenutku ne vide razvoj sveučilišta kao strateški prioritet.  Smatram da je to pogrešno, i vjerujem da će doći do rebalansa tih programa i promjena. Naročito u kontekstu shvaćanja implementacije pametne specijalizacije, jer ni jedna pametna specijalizacija neće ići bez centara znanja. Mislim da Rijeka treba dvostruko veći Tehnički fakultet, moderno opremljen sa znatno većim istraživanjem i školovanjem inženjera, pored razvoja biomedicinskih znanosti i prirodnih znanosti. U to treba koncentrirati sve snage. Društveno-humanistički kapaciteti su već zavidni, treba ih dodatno jačati, posebice ekonomski fakultet i fakultet za turizam i ugostiteljstvo u Iki. Sveučilište treba biti mjesto na kojem će i zbog kojeg će ljudi dolaziti u Rijeku, ostajati u Rijeci, a ne odlaziti van. Mislim da smo već pokazali kako zbog Sveučilišta ljudi dolaze u Rijeku. U proteklih nekoliko godina vratilo se sedamdesetak ljudi koji su vani ostvarili karijere.

Unatrag nekoliko mjeseci mediji su se raspisali o odlasku Rade Šerbedžije koji je izrazio nezadovoljstvo uvjetima rada u Rijeci. Postoje li naznake da će se ionako malo zastupljeno umjetničko područje još smanjiti?

– Nije mi poznato da odlazi, a istina je da Sveučilište razvija plan umjetničko-kulturnog centra i da nam nedostaju sredstva za njegovu realizaciju. Zaostali smo u segmentu studija glazbe i dramskih umjetnosti, a upravo bi umjetničko-kulturni centar trebao osigurati prostor za to. Iako projekt postoji nismo ga uspjeli isfinancirati. Taj projekt treba pružiti i veliki konferencijski prostor. Naša najveća dvorana na Sveučilištu može primiti 300 ljudi, a sveučilišni kampusi sve češće postaju mjesta na kojima se održavaju konferencije. Naše sveučilište nema takve kapacitete, nemamo prostor gdje se može organizirati koncert ili kazališna predstava. Logično je da onda nema takvih inicijativa. Kampus će bez umjetničko-kulturnog centra teško zaživjeti u pravom smislu. Međutim, studij ostaje, trebat će ga razrađivati i unaprjeđivati. Teško je reći kada se izgradnja centra može očekivati. U ovom trenutku takva mogućnost u operativnim fondovima EU nije otvorena i ne možemo računati na te novce. Nastojat ćemo tražiti novce od države, ali to će biti teško. Možemo razmišljati i o tome da Sveučilište samo preuzme obvezu izgradnje u smislu da se zaduži, ali lako je zadužiti se. Iza toga treba organizirati poslovanje koje će biti samoodrživo i vraćati ta sredstva, a Sveučilište još uvijek nije došlo do te razine da može preuzeti tu odgovornost.

Financiranje sportskih terena

Na tragu toga je i ideja o poduzetničkom sveučilištu. Koliko ste je uspjeli ostvariti?

– Nisam zadovoljan koliko smo to uspjeli ostvariti. Iako taj kompleks aktivnosti ne znači da se svi na sveučilištu trebaju baviti poduzetničkim aktivnostima. Sveučilišta su danas velike organizacije koje imaju u strukturi jedinice koje se bave poduzetničkim aktivnostima i drugačije funkcioniraju od akademskih jedinica, imaju drugačije ciljeve i zadatke. Poduzetničko se sveučilište često brka s tim da sveučilišni profesori i istraživači trebaju biti poduzetnici. Da ne bi bilo zabune, poduzetničke aktivnosti ima svako veliko sveučilište. Mi želimo da naši profesori koncentriraju i fokusiraju na istraživanje i kvalitetnu nastavu.

Sljedeće ste ljeto domaćini Europskim sveučilišnim sportskim igrama, a u Kampusu uopće ne postoje sportski tereni.

– Na žalost kako i s umjetničko-kulturnim centrom sportski tereni nisu uspjeli ući u operativni program financiranja EU. To nije opravdano jer je sveučilišni sport iznimno važan. U tom slučaju također ostaje vidjeti koji je način financiranja otvorenih sportskih terena. Isto vrijedi i za sportsku dvoranu koja je, kao i otvoreni tereni, isprojektirana ali nije ušla u strukturne fondove. Mi ćemo za sada napraviti neka privremena rješenja.

Kakva su to privremena rješenja?

– Urediti plato helidroma. Urediti ga da bude u prihvatljivoj formi da se može koristiti kao sportski teren. To ne zahtjeva velike investicije.

Početak je akademske godine. Što mogu očekivati studenti, a što djelatnici? Planirate li kakve financijske rezove?

– Vrijeme je da se otvori novi ciklus rasprave o reviziji Bolonje, o pristupu izvođenja nastave, ishodima učenja i zapošljivosti studenata. To nismo dobro riješili. Vrijeme je da se studijski programi fleksibiliziraju i više budu interdisciplinarni i da se u programe ugradi izravno stjecanje praktičnih kompetencija i aktivno radi na zapošljivosti studenata. Mislim da je razina organiziranosti studija na Sveučilištu u Rijeci zavidna, ali naravno da može biti bolja. Što se tiče financiranja, vodi se rasprava s Vladom o programskom financiranje studija i istraživanja. Za sada će se financiranje rješavati kroz privremene ili djelomične programske ugovore, taj se dio dobro razvija i u tom segmentu Hrvatska je na dobrom putu. Cilj je da se čim objektivnije i realnije pokriju troškovi studiranja. U te naše pregovore za sada ne ulaze radna mjesta i plaće, a to je bitan segment razvoja sveučilišta. Što se tiče istraživanja naša iskustva s programskim ugovorima su vrlo dobra. Samo po mom mišljenju to nije dovoljno novaca. Financirati istraživanja na svim hrvatskim sveučilištima s 50 milijuna kuna je premalo, uključivši i sve javne znanstvene institute. Naša sveučilišta ne mogu konkurirati drugim istraživačima u zapadnim zemljama, a ne mogu se organizirati dovoljno da se mogu natjecati za europske fondove. Iako, po prvi put prije tri godine sveučilište dobilo priliku i može razvijati svoje istraživačke politike. Za Sveučilište u Rijeci treba barem dvostruko novca da bi se mogla održati zadovoljavajuća razina istraživačkih aktivnosti. Kad se 6 i pol milijuna kuna podijeli na 1.200 istraživača jasno je  to nije baš tako puno novca po istraživaču. Samo Sveučilište u Rijeci treba barem 12 do 15 milijuna godišnje. Na to se trebaju dograđivati kompetitivni istraživački projekti za koje se ljudi sa Sveučilišta kandidiraju. No, takvih izvora financiranja je za hrvatske istraživače još uvijek premalo.

Ulaže se premalo

Hoćete reći da nema tih projekata ne bi bilo ni istraživanja?

– U principu da, jer ono što ima samo sveučilište je premalo. Svatko tko se bavi znanstvenim politikama zna da istraživački sustav u nekoj zemlji ovisi o financijskim instrumentima.

Znači da je sustav podcijenjen?

– Istraživački svakako. Govorim o materijalnim troškovima istraživanja. No treba reći da se to odnosi i na sustav znanstvenih novaka. Imali smo sustav koji je primjenjivan skoro 20 godina po mehanizmima koji nisu odgovarali svakom sveučilištu. Stoga je dobra je odluka Vlade da se postojeći novaci zaposle na sveučilištima. Možda je to malo suptilnije trebalo razraditi jer neka sveučilišta imaju veće razvojne potrebe od drugih, ali drugog izbora osim te odluke nije bilo. Dobro je da su ostali na hrvatskim sveučilištima, jer to je jedan od načina njihovog razvoja. Hrvatska sveučilišta nisu dovoljno velika da bi bila konkurentna sveučilištima zapadne Europe. No i dalje se otvara pitanje znanstvenih novaka i doktoranada. Trenutno se ulaže premalo, što nije dobro za promišljanje strategije razvoja Hrvatske.

Do kraja mandata imate još manje od dvije godine. Imate li neki cilj što biste sve mogli ostvariti do tada?

– Od velikih projekata koje bih volio dovršiti je pokrenuti doktorsku školu, jer mislim da je jedna od ključnih slabosti hrvatskog visokog obrazovnog sustava da nismo uspjeli promijeniti sustav doktorskih studija. Nadam se da ćemo do kraja mandata u potpunosti priključiti KBC Rijeka Sveučilištu i napraviti sveučilišnu bolnicu koja će biti osnova za razvoj zdravstvene industrije koja je bitna za ovaj kraj. Ukoliko se želi razvijati zdravstvo i hrvatska sveučilišta jasno je da treba primijeniti modele koji funkcioniraju u svijetu i koji su globalni standard. Sveučilišne bolnice rješavaju brojna pitanja koja su kontradikcija u našem obrazovanju liječnika. Sveučilišta su jaki centri znanja i oko tih centara se okupljaju ljudi i promišlja razvoj i industrija. Nadam se da ćemo uspjeti pokrenuti i investiciju centra za translacijsku medicinu. Nadam se da ćemo uspjeti pokrenuti Znanstveno tehnološki park dva i tamo povući barem jednu veću firmu od globalnog značaja.