Posljednje zbogom

Otišao dio Rijeke: Baba Kuna ispraćena na vječni počinak

Damir Cupać

Ljudi nisu išli u kolonama na posljednji ispraćaj Miroslave Golubović koja je svoj vječni počinak našla na rubu drenovskog groblja. Išlo ih je dvadesetak. Dvadesetak koji su odlučili pozdraviti simbol Rijeke, ženu koju valjda svaki građanin zna kao Daj Babi Kunu



RIJEKA – Ljudi nisu išli u kolonama na posljednji ispraćaj Miroslave Golubović koja je svoj vječni počinak našla na rubu drenovskog groblja. Išlo ih je dvadesetak.


Dvadesetak koji su odlučili pozdraviti simbol Rijeke, ženu koju valjda svaki građanin zna kao Daj Babi Kunu. Njezin sin, Golub, kratko je kazao:»Majko, bog, laka ti zemlja«, a onda su se ljudi oprostili grumenom zemlje, ružom ili s pokojom kovanicom, kako je tko izabrao.


Tamo gdje je sada Miroslava Golubović valja se nadati da će joj biti lakši život nego što je bio ovozemaljski. A šetnja Korzom bit će prazna zbog spoznaje da je partila Baba Kuna, žena, kao što rekoše ljudi na sprovodu, ima više mudrosti od svih predsjedničkih kandidata zajedno.


Ovaj put, umjesto kune, valja joj udijeliti stihove Ivana Gorana Kovačića iz pjesme »Moj grob«:U planini mrkoj nek mi bude hum,Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,Muku moje rake nedostupan bijeg.Visoko nek stoji, ko oblak i tron,Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,Da ne dopre do njeg pokajnički glas,Strah obraćenika, molitve za spas.Neka šikne travom, uz trnovit grm,Besput da je do njeg, neprobojan, strm.Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –I kad se vrati, nek poravna trag.