Od svibnja prošle godine kod talijanskog otoka Giglio rade stručnjaci tvrtki Titan Salvage i Micoperi, uz angažman brojnih vanjskih suradnika i tvrtki iz gotovo čitavog svijeta, među njima je i Riječanin koji identitet ne smije otkriti zbog korporativnih pravila
Vađenje olupine broda »Costa Concordia«, čija je obljetnica potonuća u kojem su život izgubile 32 osobe obilježena prošlog tjedna, najveća je i najzahtjevnija operacija tog tipa u povijesti pomorstva, bez presedana po složenosti i obujmu.
Nitko nikad do sada nije pokušao brod ni približno istih dimenzija, a »Costa Concordia« duga je gotovo 300 metara, izvući iz mora i otegliti u dok i to u jednom komadu. Od svibnja prošle godine na tome kod talijanskog otoka Giglio rade stručnjaci tvrtki Titan Salvage i Micoperi, uz angažman brojnih vanjskih suradnika i tvrtki iz gotovo čitavog svijeta.
U samoj srži zbivanja već je dulje vrijeme i nekolicina hrvatskih stručnjaka, među kojima i Riječanin koji sudjeluje u opsežnim pripremama za uspravljanje i tegljenje goleme olupine u dok, gdje će biti izrezana.
Bez rezanja trupa
– Riječ je doista o najvećem ovakvom pokušaju spašavanja ikad. Brod treba uspraviti bez rezanja trupa na dijelove, nakon čega će biti otegljen u Palermo. Operacija vađenja iznimno je zahtjevna i dugotrajna jer je brod dug 290 metara, leži pod kutem od 26 stupnjeva, a 70 posto trupa mu je pod površinom mora, pri čemu su trup probile granitne stijene. Brod će prilikom vađenja biti rotiran oko točke nasukavanja na desnoj strani, na uzvoju u koji su ušle granitne stijene, objašnjava riječki inženjer.
– Taj se problem dijelom rješava ubrizgavanjem cementa i postavljanjem vreća s pijeskom pod trup broda. U međuvremenu traju pripreme za njegovo uspravljanje koje uključuju izradu i postavljanje velike količine opreme koja će to omogućiti. Kako bi se osigurala plovnost broda kada bude uspravljen, duž bokova će mu biti montirane ogromne kutije, takozvani sponsoni. One će biti postavljene prvo na lijevu stranu, gdje će se koristiti i za samo uspravljanje, odnosno rotaciju broda koji leži na desnom boku. Sponsoni na lijevoj strani će biti napunjeni morem, kako bi gravitacija pomogla da se brod uspravi, a potom će more biti ispumpano iz njih da bi održavali plovnost broda, zajedno sa sponsonima na desnoj strani koji će se montirati po uspravljanju broda, kaže Riječanin.
No to su, ističe, završne faze, a da bi se do tog dijela pothvata uopće došlo, prethode opsežne pripremne radnje koje uključuju postavljanje niza platformi raznih namjena, od kojih su neke već izgrađene i postavljene.
Na samoj lokaciji olupine trenutno je angažirano oko 400 radnika iz 18 različitih zemalja, a troškovi vađenja Costa Concordije procijenjeni su na rekordnih 400 milijuna dolara. Završetak operacije planiran je krajem ljeta ove godine.
– U ovako složenom, zahtjevnom i jedinstvenom inženjerskom pothvatu bilo bi nerealno i nemoguće postaviti točan datum završetka svih radova, no ukoliko ne bude većih odgađanja zbog nepovoljnih uvjeta na moru i drugih nepredviđenih poteškoća, nadamo se da ćemo završiti posao do 13. rujna ove godine, najavio je Vercellone.
Kompjuterska simulacija
– Na morsko dno će biti postavljeno ukupno šest platformi na koje će brod leći nakon uspravljanja. Pozicionirane su po cijeloj duljini broda, a svaka je drugačije geometrije, u smislu praćenja brodske forme nakon rotacije. Sama rotacija broda je višekratno detaljno kompjutorski simulirana i pomoću toga su izrađeni modeli platformi. Posebna priča je sama montaža platformi za što su s posebne barže tvrtke Micoperi, opremljene bušilicom promjera 30 centimetara, izbušene rupe u granitnoj stijeni u koje su postavljeni piloni, a na njih platforme. Brod će biti uspravljen uz pomoć čeličnih užadi provučenih ispod trupa i usidrenih na duboko ukopane tornjeve na suprotnoj, desnoj strani. Užad će se vući uz pomoć hidraulične opreme dok se brod ne uspravi, a kad se to dogodi, na desnom boku će biti montirano trinaest sponsona koji će mu, kako sam rekao, zajedno s onima na lijevom boku, osigurati plovnost tijekom tegljenja, kaže naš sugovornik.
Čitava operacija ni u ovako skraćenom i do krajnosti pojednostavljenom obliku ne zvuči nimalo jednostavno, što potvrđuje i naš sugovornik, objašnjavajući kako je riječ o pothvatu golemih proporcija tijekom kojega je potrebno iskoordinirati nebrojene aktivnosti.
– Pripreme za postavljanje sponsona su skoro gotove, ali oni tek trebaju stići iz raznih gradova na obali gdje se grade i biti montirani. Buše se rupe za postavljanje platformi, koje su, zajedno s pilonima i drugom opremom dovršene i bit će postupno dopremljene u različitim fazama projekta. Uz sve nabrojeno, na mjestu izvođenja radova je još nekoliko barži, od one koja ravna morsko dno, preko smještaja za radnike, do one na kojoj se proizvodi cement, a svemu treba nadodati i danonoćne dolaske i odlaske plovila koja prevoze ljude, matrijal i opremu, pa sve te aktivnosti treba uskladiti. Uvjeti rada su otežani, prvenstveno zbog toga što se između svake točke mora putovati barkama, a posao dodatno otežava oprema koju treba nositi sa sobom ili na sebi, poput pojaseva za spašavanje te povremeno loše vrijeme i valovi, kaže Riječanin koji je već mjesecima angažiran na projektu, no unatoč svim poteškoćama smatra kako će mu ovaj posao predstavljati dragocjeno iskustvo u daljnoj karijeri.
– Važno je biti ovdje i doživjeti ovakve uvjete i način rada, drugdje je, posebno kod nas, ovo znanstvena fantastika, zaključuje sugovornik. Sidrenje olupine
Iz Titan-Micoperija, konzorcija kojemu je povjeren posao vađenja olupine, na naš upit o samoj operaciji, objašnjavaju kako je ona podijeljena u šest osnovnih faza.
– To je ujedno i prvenstveni razlog vađenja olupine u jednom komadu, kako bi se spriječilo eventualno zagađenje mora prilikom rezanja broda na dijelove. Čitava operacija izvodi se na način da se mogući utjecaj na morski okoliš svede na najmanju moguću mjeru jer se odvija u akvatoriju zaštićenog morskog parka prirode, kazao je Pierdonato Vercellone, glasnogovornik projekta iz Titan-Micoperija.
