Studentski centar

O studentima u Rijeci svaki dan brine 20 kuhara i pet slastičara

Ingrid Šestan Kučić

Dvije tisuće jela i tri tisuće kolača svakodnevno je na izbor studentima / Foto D. ŠKOMRLJ

Dvije tisuće jela i tri tisuće kolača svakodnevno je na izbor studentima / Foto D. ŠKOMRLJ

Od nekada jedinog »Indeksa«, Studentski je centar samo u nekoliko godina izrastao u lanac studenstkih restorana na čelu s onim u Kampusu. U kuhinji pet do šest puta većoj od one u »Indeksu«, opremljenoj najsuvremenijim pomagalima, 20 kuhara svakodnevno priprema oko dvije tisuće obroka



RIJEKA » U pet i pol desetljeća postojanja, Studentski centar Rijeka nahranio je, zaposlio i pružio krov nad glavom desecima generacija studenata. Misiju s kojom je osnovan ispunjava i danas, ali na sasvim drugačiji način nego unatrag nekoliko desetljeća, jer ono što se nekada radilo »pješke« i zbog čega se stajalo satima u redu ispred nekadašnjih prostorija na Brajdi, danas se rješeva internetom i računalom. Od nekada jedinog studentskog restorana »Indeks«, Studentski je centar samo u posljednjih nekoliko godina izrastao u lanac studenstkih restorana čija je perjanica prije četiri godine izgrađen restoran Kampus. U kuhinji pet do šest puta većoj od one u »Indeksu«, opremljenoj najsuvremenijim pomagalima, dvadeset kuhara svakodnevno priprema oko dvije tisuće obroka, a među njima i Jasmina Jašarević koja se već dva desetljeća brine za sitost riječkih studenata.



Bit posla Studentskog centra prije tri desetljeća i danas ostala je ista, jer sve je usredotočeno na studentsku prehranu, smještaj i zapošljavanje – kaže Vladimira Hatežić koja broji 32 godine rada u računovodstvu te ustanove. Međutim, ono što se promijenilo tehnika je posla, jer otkad je počela raditi do danas, Hatežić je ručno knjiženje i kartice zamijenila računalom, a nekadašnje svakodnevne gužve na šalterima Studentskog centra zahvaljujući tim računalima odavno su iščezle.   – Nekada se sve radilo na ruke. Na šalterima su stalno bile gužve. Nisu dolazili samo studenti, nego i poslodavci. Nešto malo je pomagao telefon, ali zanemarivo. Sada sve ide puno lakše i brže. Studenti posao traže putem interneta, na isti se način rješava i smještaj, a to se nekada radilo poštom. I prostore smo u međuvremenu promijenili i s Brajde se preselili u Kampus gdje su daleko bolji uvjeti rada. Ono što se nije promijenilo, činjenica je da se i nekada i sada jako pazi na kvalitetu usluge, zaključuje Hatežić.


  – Prije Studentskog centra radila sam u hotelima Jadran 13 godina i velika je razlika među ta dva posla. U Studentskom je centru sasvim drugačiji način rada, zna se unaprijed što se priprema, a otkako smo se preselili u novi restoran na Kampusu, rad je lakši. S novim aparatima sve je jednostavnije i malo je manje posla nego prijašnjih godina, jer više je restorana, ali i osoblja. Nekada smo palačinke pekli na tavama, a danas imamo pekače, kaže Jašarević.




 


 Dnevno 3.000 kolača


Što znači imati suvremene kuhinjske aparate na raspolaganju najbolje zna slastičarka Ana Jovanović, koja zajedno sa svojim kolegama dnevno proizvede više od tri tisuće kolača. Nekada se, kaže, lisnato tijesto za savijače izvlačilo ručno, a danas to radi stroj koji im uvelike olakšava posao. Prije 35 godina kada je počela raditi u studentskoj slastičarni jedino pomagalo koje su imali bio je mikser, dok danas uz taj mikser stoji cijeli niz strojeva koji olakšavaju pripremu tijesta.


  – Prije je to bila slastičarna, a sada je to pravi proizvodni pogon koji bi se, s obzirom na potrebe, trebao još više proširiti. Svaki dan imamo u ponudi petnaestak vrsta kolača koji se razvoze i po ostalim ugostiteljskim objektima Studentskog centra. Nekada smo proizvodili tisuću kolača, a danas je to više od tri tisuće komada dnevno. No, nekada smo radili i torte te puno više vrsta, a sada je to zbog povećanja količine, ali i uvedenog HACCP sustava, smanjeno. Nije isto raditi sada i prije 35 godina. Nisu to samo strojevi koji nam danas olakšavaju, nego i razne gotove smjese kojih nekada nije bilo. S obzirom da od početka do kraja kolač sami radimo to nam prilično pomaže, priča Jovanović.



Studenti kao studenti. Ima svakakvih, ali uglavnom su dragi i vrijedni – slažu se zaposlenici Studentskog centra. Prije su se, kažu, i nakon završenog studija znali vraćati samo da ih pozdrave, no nekada je to ipak bilo drugačije, jer bilo ih je manje. Danas ih ne stignu sve upoznati, no da su vrijedni, uvjere se kada ih privremeno »ugoste« kao ispomoć u svojim kuhinjama.   – Lijep je to posao. Sretneš puno ljudi i uvijek se nešto događa, kaže Kovač, a njegova starija kolegica Jašarević kaže pak kako je i njena majka radila u »Indeksu« i uvijek joj je govorila da je to posao s puno prednosti, jer radi se s mladim ljudima, a to je veselje.


  Te tri tisuće kolača svakodnevno priprema pet slastičara, a ponekad, kaže Jovanović, zna biti naporno. Iako, kada je slatko u pitanju, kod studenata prolazi sve, od štrudli do piroški, hit među studentima su kremšnite jer one uvijek prve »planu«. No, prije deserta treba i nešto konkretno pojesti, a svakodnevno se studentima nudi osam različitih jela čiju izradu vodi Jure Kovač. Iako je po stažu prilično mlađi od svojih kolegica i broji desetljeće rada na pripremi studentskih obroka, i u tih deset godina, kaže Kovač, prilično se toga promijenilo.


 


 Prvo plane pohano i pomfri


– Ogromna je razlika. Imamo najsuvremenije aparate koji uvelike olakšavaju pripremu obroka. U restoranu Kampus imamo kuhinju od tisuću četvornih metara. Unatrag nekoliko godina uveli smo i vegetarijanske obroke koji dobro prolaze kod studenata. Dnevno pripremimo 150 takvih obroka. Međutim, ono što prvo nestane, je pohano meso i pomfri. Iako studenti misle da su osviješteni po pitanju zdrave prehrane, praksa pokazuje da baš i nisu, kaže Kovač.


  Dodajući kako je zadovoljan s poslom koji radi unatoč tome što se broj oboroka koji priprema broji u tisućama, Kovač kaže da uz dobru organizaciju to ne predstavlja nikakav problem. Taj će se broj, dodaje, ubrzo i povećati, jer kada se za godinu dana dovrši izgradnja objekata studentskog smještaja koji su locirani tik uz restoran, trebat će nahraniti daleko veći broj gladnih studenata, a tada više neće biti dovoljno sadašnjih dvadeset kuhara i rad u jednoj smjeni.