Saša Zelenika o funkciji zamjenika ministra

Novi Jovanovićev zamjenik: Nisam “zelen”

Tihana Tomičić

Rektor Bjeliš zaboravlja da je već 15-ak godina pri ili na vrhu polovice cjelokupnog znanstvenog i visokoškolskog potencijala RH. Gdje je, u svemu što opetovano neargumentirano kritizira, njegova osobna odgovornost?

RIJEKA Riječanin Saša Zelenika, ponikao na tehničkim znanostima, proveo je zadnje dvije godine na mjestu pomoćnika ministra Željka Jovanovića u resoru znanosti, a prošloga tjedna Vlada ga je imenovala zamjenikom ministra, jer je to mjesto bilo upražnjeno gotovo godinu dana. Zelenika je jedan od autora Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, i bilo je puno protivljenja njegovom imenovanju, i iz akademske zajednice, pa čak i od dijela SDP-ovaca, poput bivšeg ministra Gvozdena Flege.  

Stručni ljudi




Nedavno ste unaprijeđeni u zamjenika ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Dok neki iz akademske zajednice tome oponiraju jer smatraju da ste i kao pomoćnik ministra za znanost radili loše, drugi smatraju da osim za znanost niste kvalificirani za druge resore za koje je ministarstvo nadležno?


– Nitko ne može biti stručan na svim poljima. Početnica menadžmenta je, pak, da se na rukovodećem položaju morate okružiti ljudima koji su stručni, odnosno stručniji od vas, ali imati i tu sposobnost da možete organizirati i slijediti njihov rad, na način da njihova stručnost i trud daju rezultate. Tim ministra Jovanovića je ustrojen upravo na tim principima. Osobno sam se godinama usavršavao na polju upravljanja i vodio velike timove stručnjaka, posebice u znanstvenom sektoru. Svi pomoćnici ministra Jovanovića su vrhunski stručnjaci na poljima koja pokrivaju. Doduše, ja sam se, prije odlaska u SAD, školovao za suradnika u nastavi.



Vi ste veći dio svoje karijere gradili u inozemstvu. Zašto ste se vratili i što vas je natjeralo u politiku? Drugim riječima, što to sve vama treba?




– Samo i isključivo zbog želje da pomognem Vladi i ministarstvu u gradnji bolje i uspješnije Hrvatske u kojoj će moja i vaša djeca živjeti bolje nego mi danas, gdje će naše društvo i gospodarstvo biti konkurentno i omogućiti nam bolji standard, radna mjesta, a onda i veća ulaganju u zdravstvo, u obrazovanje i znanost, veće plaće i mirovine. Dovoljno sam mlad da imam snage i volje pomoći u tim nastojanjima, ali i dovoljno star da znam da mi je ovo pr(a)va i zadnja prilika da to pokušam.



Bio sam u vijeću roditelja gimnazije svoga sina, a kao roditelj troje djece, dobro sam upoznat sa svim manama i prednostima hrvatskog obrazovnog sustava. Svojevremeno sam bio i aktivni sportaš. S riječkim Burinom sam tako kao tinejdžer bio prvak druge vaterpolske lige tadašnje države a s BAC klubom sam bio i vaterpolo prvak države Washington. U znanosti i viskom školstvu sam već desetljećima. Dakle, niti na jednom od područja iz našega resora nisam »zelen«, ali samo uz podršku našega tima i djelatnika ministarstva je moguće postizati bilo kakve rezultate i pomake.  

Podaci demantiraju


Ministru Jovanoviću i vama često se predbacuje i da u ministarstvu forsirate Rijeku na račun drugih hrvatskih središta, posebno Zagreba?


– Na takve napade smo već toliko puta javno odgovarali da je deplasirano ponavljati da smo mi dio hrvatske Vlade i da su nam jednako važni Zagreb, Rijeka, Split, Osijek ili bilo koji drugi grad. Što se navodnog privilegiranog položaja Rijeke tiče, je li dovoljno reći da danas Zagreb ima 10 studenata po nastavniku, a Rijeka 13. Nadalje, Zagreb dobiva na stavkama državnog proračuna za visoko obrazovanje 21.500 kuna po studentu, a Rijeka 15.000 kuna, ili Zagreb u studentskim domovima ima kreveta za svakog sedmog studenta sveučilišta, a Rijeka za svakog 27. studenta!?


Naravno, uz to se Rijeka ne bavi svjetlucavim institutima, Pfizerima, Shimadzuima i biglovima, nego resurse koristi za apliciranje na kompetitivne međunarodne projekte gdje je sve češće uspješna. Valja podsjetiti i kako su neke zagrebačke novine, kada se prije 40 godina formiralo Sveučilište u Rijeci, isto nazivalo »sveučilište u Pušći Donjoj«. Danas su, pak, kolege Jonjić, Volarević ili Brnić u Rijeci ili Puljak i Terzić u Splitu, naši ponajbolji znanstvenici, što s druge strane, ni najmanje ne umanjuje značaj Zagreba kao našeg najvećeg, najuspješnijeg i najproduktivnijeg znanstvenog i visokoškolskog središta. Dapače, zdrava konkurencija nas samo sve skupa gura i tjera da budemo bolji, kompetitivni i uspješniji.  

Često se zaboravi


Zagrebački rektor Aleksa Bjeliš ministru Jovanoviću i vama u tom kontekstu spočitava i da Rijeka »nije zaslužila da iz nje dolaze ljudi koji se provincijalno ponašaju« poput vas dvojice?


– Rektor Bjeliš često u žaru polemike zaboravi na dignitet funkcije koju obnaša pa izjavi nešto zbog čega je i njemu samom, vjerujem, poslije žao. Karakteristično je, međutim, da rektor zaboravlja da je, kao član rektorskoga kolegija, zatim prorektor a sada i već pri kraju drugoga rektorskoga mandata na Sveučilištu u Zagrebu već 15-ak godina pri ili na vrhu polovice cjelokupnog znanstvenog i visokoškolskog potencijala RH. Gdje je, u svemu što opetovano neargumentirano kritizira, njegova osobna odgovornost?



Posebno ste »na zubu« prof. dr. Gvozdenu Flegi u Saboru koji se na vaš izbor odlučio obrušiti, izgleda, kroz stranačku strukturu SDP-a.


– Povjerenje koje su mi premijer Milanović i ministar Jovanović pružili imenovanjem na funkciju zamjenika ministra je meni jasan znak političke podrške. Naravno, to povjerenje i podršku tek moram opravdati radom i rezultatima. A kolega Flego i ja se razlikujemo temperamentnom, područjem rada, iskustvom rasta i razvoja u potpuno različitim okolnostima pa i društvenim uređenjima, …


 Ipak, uvjeren sam da je i Gvozdenu Flegi jedini cilj dobrobit našega sustava i da nam je taj »zajednički nazivnik« osnova koja bi trebala omogućiti prevladavanje tih razlika.



To je, po gruboj ali znakovitoj usporedbi, otprilike kao kada HDZ kritizira gospodarske mjere ove Vlade, a sam već 22 godine skriva svoj ekonomski program, »da ga netko ne bi prepisao«?! Bilo bi užasna šteta da se mandat rektora Bjeliša uglavnom pamti po perpetuiranju tenzija evo već s trećim ministrom i postavom ministarstva, ali i sa svim drugim hrvatskim sveučilištima i rektorima. Sveučilište u Zagrebu, koje jest perjanica naše znanosti, naprosto zaslužuje više i bolje.


Iz zagrebačkih akademskih krugova, posebno s Filozofskog fakulteta vas pak optužuju da želite uništiti hrvatsku humanistiku. To se stalno ponavlja.


 – Za našu humanistiku bi bilo užasna diskvalifikacija kada bi je bilo koji pojedinac mogao uništiti. Ne samo da smo na internetskim stranicama ministarstva objavili sve brojčane podatke prema kojima je jasno razvidno da je naša humanistika počesto i privilegirana, kako i zaslužuje, nego su društveni problemi u našoj domovini takvi da nam je svima nasušno potrebno da nam naši društvenjaci i humanisti pomognu naći odgovore na te izazove te tako i graditi i izgraditi pravu europsku i svjetsku Hrvatsku. To se, međutim, ne može napraviti u autoreferentnom sustavu koji bježi od bilo kakve kontrole kvalitete i ograničava se na objavu svojih radova u novinama ili u »kućnim« časopisima. Podrška koju pružamo humanistici je i jedan od razloga zašto smo podržali osnivanje Centra za napredne studije jugoistočne Europe u Rijeci ili Centra za judaistiku Moses Mandelhson na Filozofskom fakultet u Zagrebu.