RIJEKA » Novu kazališnu sezonu Gradsko kazalište lutaka Rijeka otvorilo je sinoć premijerom »Doktora Dolittlea«. Prema Hughu Loftingu i Matku Botiću ovu lutkarsko-igranu predstavu režirao je Zoran Mužić. Za početak sezone riječki lutkari odabrali su popularan naslov, čiji je središnji lik neobičan doktor – nekad ugledan liječnik koji umjesto vlastitih sugrađana počinje liječiti životinje. Britanski književnik Hugh Lofting (1886 – 1947) započeo je svoju seriju priča o dr. Dolittleu u pismima što ih je s fronte za vrijeme Prvog svjetskog rata slao svojoj djeci.

  Takva su pisma donosila radost njegovoj djeci, nisu smetala cenzuri, a na taj je način izbjegavao i opisivanje ratnih strahota. Godine 1920. izdao je prvu knjigu »Pripovijest o dr. Dolittleu«, a nakon toga slijedile su brojne druge. Riječ je o fantastici posebne vrste koja je nastala iz karakteristične engleske ljubavi prema životinjama, ali i iz iskustva na ratištu gdje je Lofting vidio životinje izjednačene s ljudima u patnji. Doktor Dolittle govori jezikom koji razumiju životinje. Njegove životinje rastu, pate, stare, rade i boluju, baš kao i ljudi.

  Početak predstave je realističan – doktora Dolittlea, koji je osiromašio i ne mari za novac, napušta njegova sestra Sara Dolittle, a doktorovi novi pacijenti postaju životinje, koje govore ljudskim jezikom i prikazane su s antropomorfnim osobinama. Prvi doktorov pacijent je Konj Rzan (Alex Đaković), koji dobiva naočale jer slabo vidi. Uskoro se Dolittleu pridružuje i ostatak životinjske družine, s kojom iz Engleske kreće na put u daleku Afriku kako bi izliječio bolesne majmune. Na maloj pozornici riječkog kazališta lutaka efektno je prikazano putovanje balonom, dok je likovni umjetnik Saša Jantolek oslikanim pomičnim paravanima dočarao egzotični afrički svijet.

  Za Sašu Jantoleka ovo je lutkarski debi. Kao umjetnik specifična likovnog izraza, za »Doktora Dolittlea« kreirao je lutke izrađene od jute, pridajući im određene crte grotesknosti, ali istodobno i simpatičnosti. To se posebice odnosi na simpatičnu i lukavu Papigu Polineziju, koju animira Almira Štifanić. Razigran je majmunčić Či-či Karin Frohlich, a posebne simpatije izaziva pomalo nesigurno Prase Božo kojega je oživio David Petrović (glumi i Stražara kralja). Nove lutkarsko-glumačke snage riječkog kazališta lutaka su Goran Zelić i Andrea Špindel, koji animiraju lutke Psa Đipa i Prvog majmuna – gorile. Za Doktora Dolittlea prikladno je odabran Zlatko Vicić, koji je utjelovio liječnika za životinje koji u očima »normalnih« ljudi možda ispada smiješan, no koji nas podsjeća da od novca postoje i važnije stvari te da se humanost može iskazivati i prema bolesnim, nemoćnim i napuštenim životinjama. Zahvaljujući Prasetu Boži ova predstava podučava da se lijekovi mogu pronaći i u prirodi.

  U ulozi Sare Dolittle pojavljuje se Božena Delaš, koja ima i ulogu Drugog majmuna – čimpanze. Posebno je efektan Alex Đaković kao afrički kralj Tunde Adebimpe, čijim je pokretima koreografski pečat dala Karin Frohlich – ovoga puta i u ulozi koreografkinje. Važan je i glazbeni segment predstave, u kojemu skladatelj Mate Matišić isprepliće motive britanske i afričke glazbe. U »Doktoru Dolittleu« ima i dosta songova, koji bi mogli biti i kraći. Za tehnologiju lutaka zaslužna je Luči Vidanović, a scenografija Saše Jantoleka dolazi do izražaja oblikovanjem svjetla Sanjina Seršića.

  Premda su životinje u prvom planu ove fantastične priče, ona zapravo govori o pravim ljudskim vrijednostima, dok djecu potiče na ljubav prema životinjama i istraživanje svijeta prirode.