RIJEKA  Davor Buinjac smatra da nema razvoja grada bez kreativnih industrija. Ljubljanski stručnjak za pitanja kulturne politike i kreativnih industrija, koji je surađivao i na izradi riječke kulturne strategije na predavanju »Kreativne industrije između mita i stvarnosti« u Narodnoj čitaonici, u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka, dao je svoj pogled na kreativne industrije, fenomen koji izaziva izuzetno oprečne stave i oštro suprotstavljena gledišta, a uživa veliku popularnost u Europi, posebno među političarima na vlasti i njihovim činovnicima. Buinjac spominje da se priča o kreativnim industrijama pretvorila u »neviđeni mit«.

   Sve dublji jaz

– Govori se da je to sve nešto lijepo, idilično, eto samo treba uložiti u to, a stvarnost je potpuno drugačija. Ako ste dizajner ili arhitekt danas ćete teško dobiti posao. Svi kreativci su u teškoj situaciji, a kreativne industrije postale su velika moda u Europi, naročito među političarima i činovnicima. Sve se to naravno prelijeva i kod nas. Najuvjereniji u kreativne industrije su upravo političari na vlasti, bili to gradonačelnici ili ministri, zajedno s elitom »poduzetničkih šminkera« i »marketinških hipstera«, okupljenoj oko njih, koji to obilato iskorištavaju. Zajedno kreativne industrije pretvaraju u mit jako udaljen od stvarnosti, kaže Buinjac. 

   Objašnjavajući zašto su za njega kreativne industrije toliko bitne za bilo kakav razvoj zajednice, Buinjac kaže da je danas među zemljama sve dublji jaz, jer »mi u siromašnim zemljama« zaostajemo prije svega u tehnološkom razvoju. Kreativne industrije, po Buinjca, zapravo su priča o tome kako uskočiti u vlak tehnološkog razvoja.

   – Temeljno ekonomsko pitanje svake zajednice jest što možemo raditi, od čega možemo živjeti? Koje proizvode možemo stvoriti koje ćemo prodati, pogotovo strancima? Današnja ekonomska kriza nema previše veze s bankarskom krizom. Još prije 15 godina pojavili su se novi igrači na sceni i preuzeli sve poslove koje radimo rukom. Kulturne industrije stvaraju proizvode koje radimo glavom. Ekonomije svih šest zemalja bivše Jugoslavije na europskoj su periferiji. Na najnižoj su stopi razvoja po svim pokazateljima. U ekonomskom smo kolapsu, jer nemamo odgovor na jednostavno pitanje: Što možemo proizvesti da bi to kasnije prodali na globalnom tržištu? Kad govorimo o kreativnim industrijama govorimo o proizvodu, koji ima visoku dodanu vrijednost, u obliku kreativnosti i znanja, koje se može prodati u inozemstvo. Zato kreativne industrije moraju biti u središtu pažnje, jer tehnološki razvoj nam omogućuje da ostvarimo dobit samo sa svojom pameću, kaže Buinjac.

   Finski primjeri

Na pitanje Davora Pasarića iz Kreativnog odjela da predstavi primjer nekog europskog grada gdje je pitanje kreativnih industrija dobro riješeno, da »ne otkrivamo toplu vodu«, Buinjac je navodio primjere finskih Turkua i Tamperea, no objašnjava da i u tim gradovima, kao i drugdje u Europi, često otvaraju »centre kreativnih industrija«, koji su zapravo izložbeni prostori, nastali prenamjenom starih, napuštenih industrijskih hala. Buinjac se zalaže za to da javna vlast omogući stvaranje pravih proizvodnih centara, i to direktnim ili indirektnim financiranjem u prostor, opremu i sve drugo.

Urbana sredina

– Za mene bi bilo logično da jedan grad osnuje tvrtku, u kojoj bi ostao većinski vlasnik, a koja će razvijati bilo koji proizvod koji bi bio u interesu zajednice, ostvarivati dobit i tim novcem financirati daljnji razvoj te iste zajednice. Da smo vojno ugroženi okupili bi svoje najbolje ljude kako bi se obranili, a mi smo ekonomski ugroženi. Samo podatak o padu broja radnih mjesta i stanovnika u Rijeci u posljednjih deset godina dovoljno govori o stanju u ovom gradu, rekao je Buinjac.

   Na molbu da uputi nekoliko savjeta što se tiče Rijeke, Buinjac veliku pozitivnu mogućnost za ovaj grad vidi u kandidaturi za europsku prijestolnicu kulture, što bi, kaže, trebao maksimalno iskoristiti u kontekstu otvaranja zajednice prema vani. Smatra da je Rijeka prije svega urbana sredina i da ima kulturni kapital u ljudima, što je osnova za kreativnost, a da je najvažnije vidjeti u kojim tržišnim nišama treba tražiti svoju šansu za razvoj.