Iz javnih potreba u kulturi ne može se razabrati nikakva strategija, a bez kulturne strategije nema ni kriterija prema kojima se financiraju programi
RIJEKA U organizaciji udruge DAR MAR na Filozofskom fakultetu u Rijeci održana je tribina »Stanje u riječkoj kulturi«, s težnjom da pokrene konstruktivni dijalog među svim akterima riječke kulture – od djelatnika Odjela za kulturu i ustanova kulture, umjetnika i drugih stvaratelja, do građanstva i publike. Nakana organizatora bila je iskomunicirati trenutno stanje u riječkoj kulturi i naglasiti viziju kulture kao momenta društvenog razvoja, a tijekom rasprave neki problemi su se iskristalizirali kao najupečatljiviji.
Kao uvod u tribinu prikazan je kratki video prilog o Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci nastao u produkciji DAR MAR-a, koji na neki način sažima sve kritične točke aktualne situacije u kulturi: od odustanka od realizacije kapitalnih projekata koji su trebali biti snažan element razvoja kulture i kulturnog života u Rijeci, preko odnosa sufinanciranja programske djelatnosti i hladnih pogona ustanova, kao i odnosa u potporama na institucionalnoj i nezavisnoj sceni. U svemu je posebno naglašen problem političkog uplitanja u upravljanje kulturnim ustanovama, što je u prilogu kao jedan od ključnih problema MMSU-a apostrofirala kustosica Nataša Ivančević, koja je velikim dijelom i zbog tog razloga napustila Rijeku i zaposlila se u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti.
– Ako za višeg kustosa s 15 godina staža nema mjesta u Stručnom vijeću muzeja, onda to znači da ga u stručnom smislu želiš eutanazirati – rekla je između ostalog Ivančević, koja je jedno vrijeme bila v.d. ravnatelja MMSU-a, ali ne i dovoljno dobra da bi je gradska politika prihvatila i kao ravnateljicu.
Bez strategije
– Problem nije u financiranju nego u nedostatku vizije. Iz javnih potreba ne može se razabrati nikakva strategija, a bez kulturne strategije nema ni kriterija prema kojima se financiraju programi – zaključila je Posilović, naglasivši kako nema ni evaluacije programa koja bi, prema njezinom mišljenju, trebala biti cjelogodišnja, a trebao bi je raditi Odjel za kulturu u kojemu ima 28 zaposlenih, kao u nekoj korporaciji.
Na pitanje tko piše strategiju, kome ide novac koji se za to godinama izdvaja u javnim potrebama i kada će biti gotova, pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar odgovorio je kako je novac predviđen za to ranijih godina prenamijenjen u druge svrhe jer se na strategiji do sad nije radilo. Ni sada se ne zna tko će je sastaviti, ali Šarar tvrdi da će biti dovršena do kraja ove godine.
Gošća tribine bila je i bivša intendantica HNK Ivana pl. Zajca teatrologinja Mani Gotovac, koja je svojom vizijom riječkog kazališta napravila važan iskorak.
– Moja temeljna ideja u vođenju kazališta bila je ukidanje razlike između elitne i pučke, »visoke« i »niske«, akademske i estradne kulture. U tom smislu u Rijeci sam pokrenula kazalište koje je bilo drugačije od svega u Hrvatskoj i svega što je Rijeka do tada imala. Pozvala sam i alternativce i najveće zvijezde – od Severine do Josea Cure. Željela sam da kazalište postane mjesto koje će okupljati sve građane, jer praviti kazalište bez publike je potpuna besmislica. Jednaka je besmislica i raditi kazalište za publiku koja gleda »sapunice«. No, kazalište ne smije biti ni komercijalizirano ni visokoakademsko. Od toga nema ništa. Umijeće je pronaći taj tanki put između jednoga i drugoga – naglasila je Mani Gotovac.
Posljedice krize
Ivan Šarar je kazao da je Mani Gotovac djelovala u povoljnije vrijeme od današnjeg, što bi se moglo nazvati razdobljem preuranjene euforije. No, danas je situacija bitno drugačija zbog financijske krize i normalno je da će raspodjela sredstava, ako su ona 40 posto manja, proizvesti nezadovoljstvo koju god metodu raspodjele primijenili. Ove godine je u javnim potrebama raspodijeljeno 5,9 milijuna kuna, od 30 milijuna kuna zatraženih potpora, što je Šarar usporedio sa situacijom u kojoj roditelji brojnu djecu moraju nahraniti s nekoliko komada kruha.
Međutim, odmah mu je iz publike stigla replika Miće Antolovića da takva usporedba ne stoji jer bi to bilo isto kao da siromašni roditelji pred kućom imaju parkiran »Porsche« dok im djeca gladuju. Prema njegovom izračunu, Grad je mogao uštedjeti 500 milijuna eura da je imao drukčije urbanističke koncepte, pri čemu je posebno apostrofirao bazen na Kantridi koji košta 40 milijuna eura, a isti takav u Kranju 9 milijuna eura.
Na nedostatak vizije i razbacivanje novca upozorio je i Zoran Licul, arheolog i profesor hrvatskoga jezika i književnosti, koji je svojedobno pokrenuo inicijativu da se Rijeka kandidira za europsku prijestolnicu kulture, što je izazvalo strahovit otpor u Odjelu za kulturu. Prema njegovom mišljenju, novaca za kulturu nema jer je Rijeka postala prezadužen grad zbog pogrešne strategije ulaganja. Favoriziranje projekata poput Mediteranskih igara svojedobno je dovelo do toga da je Grad htio založiti čak i zgradu kazališta.
– Ne trebamo se rugati Kerumu, jer i mi imamo svoga Keruma, koji se penje po zidovima i glumi pajaca na karnevalu – kazao je Licul.
Zakonodavstvu treba remont
Gradonačelnik Vojko Obersnel na kritike je odgovorio pitanjem kako je onda moguće da je ta ista bezdušna i prema kulturi problematična politika u Rijeku dovela Mani Gotovac kojoj se priznaju zasluge. Kao glavni problem riječke kulture Obersnel i Šarar vide ekonomsku krizu i zakonski okvir koji uređuje to područje.
Između ostalog, na tribini je pokrenuta i tema straha kulturnjaka pred političkim strukturama. Neki se, naime, na tribinu nisu usudili doći i otvoreno govoriti iz bojazni da se ne zamjere i time još gore prođu u sljedećim javnim potrebama. Dio ih pak nije došao jer je svoje prisustvo uvjetovao nedolaskom nekih drugih osoba, što razotkriva i problem razjedinjenosti kulturnjaka i svrstavanje po »taborima«. To su samo neka od pitanja potencijalno interesantnih za daljnju raspravu.
– Cjelokupno hrvatsko zakonodavstvo treba ozbiljan remont na području kulture. Problemi proračuna nastaju izvan Rijeke i ingerencija lokalne samouprave. Prisiljeni smo funkcionirati na valu staromodnog sustava zapošljavanja i nikoga ne smijemo otpustiti, kazao je Šarar, na što se nadovezao i Obersnel.
– Nisam sretan što je to tako, ali Sabor je izglasao da Grad mora biti osnivač pet kulturnih institucija u kojima radi oko 600 ljudi. Propisi obvezuju osnivače da najveći dio novca troše na njihove plaće. Dok se taj odnos između osnivača i ustanova u kulturi ne riješi na razini države, neće biti drugačije. To nema veze s bazenom i Mediteranskim igrama – ustvrdio je Obersnel, koji je podsjetio da se zajedno s bivšim riječkim intendantom Srećkom Šestanom zalagao za promjenu zakonodavstva koje se odnosi na financiranje kazališta. Međutim, Šestan je, čim je postao pomoćnik ministra kulture, zaboravio na prijedlog da država osim zagrebačkog osigura dio plaća i za ostala nacionalna kazališta.
Obersnel je odbacio i primjedbe vezane uz kandidaturu Rijeke za europsku prijestolnicu kulture jer je osnovni preduvjet tome da kandidat bude član Europske unije. No, Mani Gotovac bila je mišljenja da ne treba čekati ni nove zakone, ni EU da Rijeku promišljamo kao grad kulture, jer i u Europi treba čekati »milijun godina« da se tako veliki projekti ostvare.
– I u Mariboru, aktualnoj prijestolnici kulture, je kriza ali tamo postoje oni koji hoće stvarati umjetnost. Sve se može ako se želi i ako postoji stvaralačka bitka na život i smrt. Pitanje kulture je pitanje umjetnosti, a umjetnost je kreacija za koju nije bitan novac nego vizija i inspiracija – istaknula je Gotovac.
Nesavršen sustav
Na tribini je bilo govora i o novom sustavu bodovanja programa za javne potrebe, kao i sukobu interesa članova kulturnih vijeća koja programe ocjenjuju. Ivan Šarar priznaje da je sustav nesavršen i da će se sigurno usavršavati, ali je već sada transparentniji i upravo ta transparentnost omogućila je detaljnije analize koje su rezultirale i kritikama.
Govoreći o sukobu interesa, Šarar je rekao da se problem imenovanja članova kulturnih vijeća iz redova upravljačkih struktura udruga javlja i u svim drugim sredinama i da se niti samo Ministarstvo kulture ne drži onoga što propisuje.
Ovo je bila samo inicijalna tribina udruge DAR MAR, a najavljen je i nastavak.
