Korak u velikoj trakavici

Randić i Gabrić glavni u igri za projekte u Benčiću

Nela Valerjev Ogurlić

Neslužbeno saznajemo da je za projekt prenamjene ciglene građevine u Dječju kuću i T-objekta u knjižnicu najpovoljniju ponudu dostavila zajednica ponuditelja u kojoj su Randić, Kuzmanić i IGH, dok su za projekt podzemne garaže i uređenja javnih površina najpovoljniji bili Arhitektonski fakultet u Splitu i Gabrić



RIJEKA  Postupak javne nabave za izradu glavnih projekata rekonstrukcije T-građevine, ciglene zgrade te podzemne garaže i uređenja javnih površina unutar bivšeg industrijskog kompleksa »Rikard Benčić« priveden je kraju, ali još nije moguće dobiti službenu informaciju koji projektanti su odabrani. Ipak, iz neslužbenih izvora saznajemo da je za projekt prenamjene ciglene građevine u Dječju kuću i T-objekta u knjižnicu najpovoljniju ponudu dostavila zajednica ponuditelja u kojoj su arhitekti Saša Randić i Ante Kuzmanić te IGH, dok su Arhitektonski fakultet u Splitu i arhitekt Dario Gabrić dostavili najpovoljniju ponudu za izradu projekta podzemne garaže, te uređenja javnih površina unutar bivšeg industrijskog kompleksa.


  Prema riječima pročelnika Ivana Šarara koji tu informaciju nije potvrdio, ali ni demantirao, ugovori s projektantima bit će najvjerojatnije potpisani do kraja srpnja, a rok za izradu glavnih projekata je 90 dana. To znači da bi trebali biti završeni u listopadu i da bi do kraja godine bilo realno očekivati građevinske dozvole. U međuvremenu se očekuje i dovršetak glavnog projekta te građevinska dozvola za djelomičnu rekonstrukciju H-objekta, za što je još ranije angažiran arhitekt Dinko Peračić, dok je za upravnu zgradu u kojoj će se smjestiti Muzej grada već izrađen projekt konstruktivne sanacije i dobivena građevinska dozvola, a uskoro bi trebao biti proveden i postupak odabira projektanta za izradu projekta smještaja muzejskih sadržaja u nekadašnjoj palači Šećerane.



Unutar kompleksa »Rikarda Benčića« predviđena je i gradnja hotela, ali od toga, kako saznajemo, do daljnjeg neće biti ništa jer je nakon Pećine projekta od investicije odustala i austrijska tvrtka Strauss & partner development koja se prije dvije godine jedina javila na natječaj za kupnju parcele namijenjene izgradnji hotela. Za 2.315 kvadrata gradskog zemljišta u »Rikardu Benčiću« ponudili su 7.584.207 kuna, ali nikad nisu platili ništa osim jamčevine na natječaju, niti su se uopće bavili projektom. Hrvatska ispostava austrijske tvrtke upravo je u fazi rasformiranja pa očito slijedi potraga za novim investitorom.   Hotel bi trebao biti smješten između Upravne zgrade i T-objekta, a njegov »L« oblik, visine prizemlja i četiri kata, rezultat je kompromisa s konzervatorima koji nisu prihvatili prvotno rješenje prema kojem je novi hotelski blok bio zamišljen kao kombinacija nižeg objekta nasuprot upravne zgrade i tornja uz Ulicu Nikole Tesle. No, nedavno su konzervatori zaključili da ni sadašnje rješenje nije dobro te da bi hotel bilo najbolje zarotirati tako da se pruža duž Tesline, čime bi se prostor između upravne zgrade i T-objekta potpuno oslobodio i postao jedan veliki trg.   U Odjelu za urbanizam nisu skloni tom prijedlogu, jer smatraju da bi tako položena zgrada zatvorila pogled na ulicu, kao što ga je zatvarala nekadašnja ljevaonica, čime bi se dobar dio kompleksa vizurno ponovno izdvojio od ostatka prostora. Osim toga, nisu uvjereni da bi kompleks profitirao otvaranjem tako velike javne površine, budući da se sadašnjim položajem hotela formiraju dva nezavisna trga, jedan prema upravnoj zgradi, a drugi prema T-objektu. Oni svojim formatom korespondiraju s objektima što ih okružuju i na njima se paralelno, bez međusobnog ometanja, mogu događati različite aktivnosti.   Ipak, pročelnik Škunca najavljuje da će arhitekt Dario Gabrić napraviti studiju kojom će ispitati nekoliko varijanti oblikovanja hotelskog bloka, a jedna od mogućnosti je da se projektira toranj, kako je prvotno bilo i zamišljeno.




  Prema očekivanjima gradskog Odjela za kulturu, projekt bi do kraja godine u cijelosti trebao biti spreman za kandidaturu za dobivanje sredstava iz strukturnih fondova EU, ali uvjet je da do tada budu usvojeni i programski dokumenti koji će Hrvatskoj omogućiti korištenje sredstava iz fondova EU. Naime, korištenje sredstava za razdoblje 2014.- 2020. bit će moguće tek kada završi izrada Partnerskog sporazuma i Operativnih programa te kad se definira sustav upravljanja fondova. Prema informaciji iz Ministarstva kulture koje nastupa kao partner Grada u obnovi »Benčića«, konačno usvajanje navedenih dokumenata očekuje se u drugoj polovici 2014. godine, a do tada nije moguće precizirati kada će projekt obnove Benčića biti apliciran.


 


 Opravdati ulaganje


Osim projektne dokumentacije s ishodovanim građevinskim dozvolama, za aplikaciju je potrebno izraditi i studiju izvodljivosti te isplativosti prenamjene kompleksa, a kroz nju dokazati da se obnova bloka »Benčić« uklapa u prioritete za financiranje iz strukturnih fondova. No, za razliku od prijašnjih godina kad se obilato podupirala izgradnja muzeja i različitih kulturnih centara, kultura više nije na listi prioriteta, pa se projekt mora opravdati u svjetlu drugih kriterija.


  – Jedan od njih je zaštita kulturne baštine, ali studijom treba pokazati da se relizacijom projekta ostvaruju i drugi prioriteti, poput zapošljavanja, edukacije i socijalne uključivosti. Vrlo sriktno treba odgovoriti koliko se novih radnih mjesta očekuje, koliko publike, kakva je struktura posjetitelja koji će se educirati kroz planirane programe, kako će to smanjiti socijalnu isključenost, kako djelujemo na turizam…. Trenutačni podaci o tome vrlo su skromni, a da bi projekt bio odobren, moramo dokazati da će obnovom »Benčića« svi ti efekti porasti do mjere koja opravdava ulaganje, kaže Šarar.



I Saša Randić i Daro Gabrić već imaju iskustvo s pokušajima revitalizacije kompleksa »Rikard Benčić« koji se planira već skoro dvadest godina. Dario Gabrić autor je programskog urbanističko arhitektonskog rješenja bloka »Benčić« iz 1998. godine, a bio je i voditelj izrade DPU-a »Benčića«. Saša Randić je zajedno s arhitektom Idisom Turatom napravio projekt prenemjene T-objekta u MMSU, koji je u razdoblju od 2002. do 2012. doveden od natječaja do građevinske dozvole i potom odbačen, a uključivao je i projekt izgradnje podzemne garaže te javnog trga.   Kao svojevrsni kuriozum zanimljivo je spomenuti da je Gabrićevim natječajnim rješenjem T-objekt bio namijenjen upravo za knjižnicu i čitaonicu, čemu se projekt vraća nakon više od 15 godina i 30-ak milijuna kuna potrošenih za napuštene projekte muzeja i knjižnice.


  Prosudbu o tome zadovoljava li projekt tražene kriterije daje Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU koje direktno odborava projekte čija je vrijednost manja od 50 milijuna eura, dok za one veće vrijednosti odobrenje daje Europska komisija. Za prenamjenu »Benčića« u kulturnu četvrt trebat će oko oko 50 milijuna eura, od kojih će najmanje polovica, a najviše 85 posto biti bespovratno, bude li projekt prihvaćen. Grad je prema Šararovim riječima spreman na njegovu faznu realizaciju.


 


 Realizacija u etapama


– U 2015. godini imat ćemo informaciju je li projekt prihvaćen i koliko novca smo dobili. Možda je preoptimistički očekivati da cjelokupan iznos dobijemo odjednom, pa zato računamo na realizaciju u etapama, a prva bi na redu trebala biti djelomična rekonstrukcija H-objekta. S obzirom da je riječ o najjeftinijem zahvatu, u obnovu prizemlja i prvog kata željeli bismo krenuti i neovisno o EU fondovima. Sukladno mogućnostima proračuna, to ćemo pokušati ostvariti kroz 2015. i 2016. godinu, uz ravnopravnu participaciju Grada i Ministarstva kulture, govori Šarar.



Između planiranog hotela i palače Šećerane, s njezine sjeverne strane stoji zgrada Teatrina, koju pročelnik Srđan Škunca vidi kao problem u obnovi Benčića. Problem je u tome što Teatrin već sada guši palaču, a to će pogotovo doći do izražaja ako na njezinom sjevernom pročelju budu izvedene prigradnje za smještaj novih vertikalnih komunikacija potrebnih zbog prilagodbe zgrade novoj funkciji.   Budući da dvoršino pročelje palače uređenjem kompleksa poprima novi karakter i postaje jednakovrijedan ulaz u zgradu orijentiran prema parku, Škunca smatra da bi konzervatori trebali preispitati odluku o zaštiti Teatrina, čija je obnova problem i zbog potoka koji teče pod objektom i redovito ga poplavljuje. To je, kaže, i razlog zbog čega je izostala spremnosot investitora da ulože u njegovu obnovu i stave ga u funkciju koja bi bila kompatibilna hotelskoj, poput kongresnog centra ili sličnog prostora integriranog u hotelske sadržaje.


  Po njegovu mišljenju, kao zaseban element vjerojatno bi se mogla napraviti i kostruktivna sanacija upravne zgrade, a od preostalih zahvata logično bi bilo najprije riješiti infrastrukturu, garažu i javne površine. Kada će na red doći rekonstrukcija T-objekta i Upravne zgrade, pročelnik ne želi prognozirati, ali je izvjesno da rokovi najavljeni nakon odbacivanja starih projekata MMSU-a i Gradske knjižnice te prihvaćanja novog koncepta obnove »Benčića« ne mogu biti ispunjeni.


  Podsjetimo, Grad je odluku o tome objavio u srpnju 2012. godine, uz najavu da će obnova cijelog kompleksa završti u narednih šest godina. U prvoj fazi od 2013. do 2014. bila je najavljena rekonstrukcija T-objekta i ciglene zgrade, tijekom 2015. i 2016. trebalo je osigurati preseljenje MMSU-a, dok je dovršetak rekonstrukcije Palače Šećerane najavljivan za 2017. i 2018. godinu.



Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema trenutačnom stanju stvari ima najveće izglede za preseljenje u Benčić, pa makar i djelomično. U prvoj fazi uredilo bi se prizemlje i prvi kat zapadnog krila H-objekta, gdje bi Muzej dobio prostor za izložbenu i uredsku djelatnost, te dio edukativnih sadržaja. Prostor za stalni postav i depo s konzervatorsko-restauratorskom radionicom i dokumentacijskim centrom bio bi uređen u drugoj fazi, na drugom katu i tavanu zapadnog krila H-objekta koji su u vlasništvu PIK-a, ali ih je vlasnik spreman ustupiti Gradu u zamjenu za druge nekretnine, o čemu pregovora s gradskim Odjelom za gospodarenje imovinom.   Prema već gotovom idejnom projektu arhitekta Dinka Peračića, prenamjenom H-objekta u muzejski prostor ne mijenjaju se gabariti, vanjski izgled i nosiva konstrukcija građevine. Novi se sadažaj u prostor smješta uz minimalne intervencije, a najznačajniji zahvati su postav novih vertikalnih komunikacija, nova artikulacija glavnog ulaza, te novi karakter postojećih unutrašnjih prostora, uz zadržavanje industrijskog dojma. Prostor prizemlja i prvi kat imaju ukupnu neto površinu od 2.054 kvadrata. Prizemlje je sastavljeno od 39 kupolastih segmenata podijeljenih lukovima i masivnim stupovima. U njegovom južnom dijelu bio bi smješten ulazni hol koji je ujedno dnevni boravak, mjesto za zadržavanje s kafeterijom, info pultom i knjižarom, a funkcionira i kao prostor za manja događanja, te pretprostor manje polivalentne dvorane. Sjeverni dio prizemlja namijenjen je za izložbeni /klupski prostor koji bi se mogao koristiti izdvojeno od ostatka muzeja.   Najveći dio prvog kata zauzima izložbeni prostor od 524 kvadrata u koji je direktan pristup omogućen s dva velika ostakljena dizala, koja se uvode kao glavna vertikalna komunikacija, budući da bez značajnog rušenja postojeće nosive konstrukcije nije moguće izvesti dovoljno široko stubište koje bi povezalo sve katove, ali su planirna dva pomoćna.   Uz teretno dizalo smještena je i radionica za pripremu izložbi, dok se uz ono namijenjeno publici nalazi i likovna radionica te ured muzejskog pedagoga, na koji se nastavlja muzejska knjižnica i čitaonica, smještena u južnom spojnom dijelu između dva krila H-objekta. Uredi kustosa i muzejske administracije smješteni su u istočnom dijelu prvog kata, a sa sjeveroistočne strane zgrade je gospodarsko dvorište.   Glavni ulaz u muzej smješten je sa zapadne strane, gdje se planira izvedba natkrivene ulice odnosno vanjskog izložbenog prostora. Ideja je da se na zapadnu fasadu zgrade postave posebna metalna hvatišta, a s druge strane ulice niz čeličnih stupova visine H-objekta. Između toga mogle bi se postaviti funkcionalne plohe za zaštitu od kiše i sunca, natpisi, projekcijska platna i rasvjeta, ili umjetničke instalacije velikog mjerila te posebno kreirani vanjski ambijenti. Na taj se način bez građenja, s minimalno ulaganja, dobiva proširenje izložbenih mogućnosti Muzaja, aktivan vanjski muzejski prostor i početak javnog prostora kojim se iz prometne Krešimirove ulice ulazi u svijet kulture u unutrašnjosti bloka.


Na cijelom sjevernom dijelu komplesa oko »T-objekta« planira se izgradnja podzemne garaže, ali takvo rješenje mnogi smatraju neracionalnim. S obzirom da se radi o području jakih podzemnih tokova, njezina gradnja bit će veoma skupa, a pored toga će dovesti do značajnih visinskih razlika između sjevernog i južnog dijela kompleksa. Naime, garaža bi zbog nagiba terena bila ukopana samo na dijelu sjeverno od T-objekta, a prema jugu bi visinom cijele etaže izlazila iz podzemlja. Na taj bi se način oko T-objekta formirao povišen plato koji bi u cijelosti zatvorio njegovo prizemlje, dok bi se ciglena zgrada našla u svojevrsnom usjeku, s tri strane okružena visokim zidovima garaže. U Odjelu za kulturu zbog toga su razmišljali o gradnji nadzemne garaže, ali Odjelu za urbanizam takvo rješenje nije prihvatljivo pa je predložen određen kompromis. Garaža, prema riječima pročelnika Srđana Škunce, ostaje djelomično ukopna, ali će biti tlocrtno smanjena. Površinski i visinski bit će oblikovana tako da njezin »krov« zadrži ulogu javne površine, ali i da se spriječi prevelika denivelacija terena, naročito u odnosu na ciglenu građevinu. Prema natječajnom rješenju Daria Gabrića, ciglena je zgrada bila predviđena za rušenje, ali je sačuvana naknadnom intervencijom konzervatora tijekom izrade detaljnog plana, zbog čega se i pojavio problematičan odnos dviju građevina.