RIJEKA Kad se okrugli stol nazove »Bliže Krleži od Krleže samog«, a povod mu je HAZU-ova zabrana korištenja Krležina naslova »Hrvatska rapsodija« za predstavu koja je zbog toga morala mijenjati ime, posjetitelj bi mogao pomisliti da će biti možda riječi o autorskim pravima i njihovim silovanjima. No to bi eventualno pomislio dok ne bi pogledao sastav govornika. U HNK-u Ivana pl. Zajca večeras je, uoči izvedbe rečene predstave, koja se sada zove »Nad grobom glupe Europe«, održan okrugli stol na kojem su uz redatelja predstave Sebastijana Horvata i dramaturga predstave Milana Markovića Matthisa gostovali još i Lada Čale Feldman te Dean Duda. Razgovor je moderirao Marin Blažević.

Pijetet prema Krleži

Ne treba misliti da zato što nije bilo druge (pravne) strane, nije bilo polemike, no ona je uglavnom ostajala u okvirima estetike same predstave, ponekad dakako i njene etike, tek na mahove izlazeći iz okvira posvećenosti onih koji su predstavu pogledali. Oni koji nisu mogli su pomisliti da bi bilo zanimljivije poslušati HAZU-ovu stranu priče, o pravim razlozima koji su ih kao nositelje Krležinih prava ponukali na zabranu korištenja naslova jer tekst, eto, nije vjeran originalu.

Zbunjeni su oko toga bili i neki govornici, poput kreativnog tima predstave i Marina Blaževića, obzirom na činjenicu da predstava, a i njeni autori, iskazuje pijetet prema Krleži. Nema, dakle, riječi o diverzantskom pervertiranju Krleže, što je također legitimni kazališni postupak, a što je moglo naljutiti »pravovjerne« krležijance. Redatelj Horvat je priznao da mu se takvo što nikad nije desilo, a dramaturg Marković je utvrdio da je HAZU-ovo pravo da uskrati pravo korištenja naslova, ali to znači da imaju točno određena očekivanja što Krleža treba biti.

– Ako uzmemo Krležu kojeg sam ja gledao, ima koliko hoćeš čitanja – rekao je Marković, pojasnivši da je sama predstava pokušaj sukobljavanja ranijeg i kasnijeg Krleže, kvantitativnog i kvalitativnog.

Duh i tijelo teksta

I dok je Duda tvrdio da predstavi i bolje odgovara novi naslov, Čale Feldman je utvrdila da njoj u predstavi nedostaje Krležina teksta. Nikako ne dovodeći u pitanje pravo na autorsko viđenje kanonskog teksta, ona smatra da je u estetskom dijalogu autora s Krležom bilo gubitaka. 

– Poštivali ste duh teksta, ali ne i tijelo. U tom sukobu kvantitativnog i kvalitativnog Krleže meni nedostaje dijalog, tekst Krleže. Na razini dramaturgije došlo je do kolizije. Predstava je sjajna u scenografskim rješenjima, ali u poigravanju s postdramskom entropijom Krležine su se replike također lijepo mogle transponirati u današnje vrijeme – govorila je Čale Feldman, na što je kreativni tim predstave uglavnom kimao glavama, tu i tamo probavši reći koju o autorskim viđenjima i postdramskim intervencijama.

Prije skromnih priloga publike raspravi, Duda je slikovito dometnuo rečenicu koja bi mogla figurirati kao sukus okruglog stola: »Krleža je orgulje, moraš i ruke i noge izvježbati da dođeš do nečega«.