Dok je potonuo samo dan nakon što je sklopljena polica osiguranja s Croatia osiguranjem / Snimio Vedran KARUZA / NL arhiva
Najveći vjerovnik »Lenca« bila je u vrijeme havarije država, odnosno Ministarstvo financija, a država je bila i vlasnik Croatia osiguranja
RIJEKA Proteklo je gotovo punih pet godina otkad su policijski istražitelji počeli »češljati« sumnjive transakcije sa isplatama osiguranja u riječkoj filijali Croatia osiguranja, pa da se u jednom slučaju poduzme korak dalje odnosno da DORH tek sad i službeno otvorio istragu o sumnjivoj isplati osiguranja za dok koji je potonuo još u lipnju 2007.
U to je vrijeme brodogradilište bilo već tri i pol godine u stečaju, a stečajna upraviteljica bila je Ombretta Belić-Ilijašić koja je na tu funkciju imenovana početkom 2006. godine.
Spornu transakciju oko osiguranja, reosiguranja i isplate gotovo 24 milijuna kuna za izvlačenje havariranog »Lenčevog« doka teško je promatrati izvan konteksta prijelomnih trenutaka i političkih odluka toga razdoblja za spas ovog posrnulog kvarnerskog brodogradilišta. Najveći vjerovnik »Lenca« bila je država, odnosno Ministarstvo financija, baš kao što je tada država bila vlasnik i Croatia osiguranja. A projekt spašavanja »Lenca«, podsjetimo i to, bio je od iznimne važnosti tadašnjoj Vladi Ive Sanadera i njemu osobno.
Kuloari o polici
U stečaju, bez novaca i s dokom na dnu mora, iz »Lenca« su krajem kolovoza te 2007. poručili kako uskoro očekuju isplatu štete od Croatia osiguranja, premda se već tada u kuloarima šuškalo oko te police osiguranja, kada je sklopljena i o kojem se točno iznosu radi.
Nakon što je početkom 2011. godine naš list pisao o policijskoj istrazi u riječkom filijali Croatije, predsjednik Uprave »Lenca« Robert Škifić u svojoj je tadašnjoj izjavi potvrdio da je dok 7 prije havarije bio osiguran kod druge osiguravajuće kuće.
Povoljnija ponuda
Krajem ljeta te godine, u rujnu, iz »Lenca« dolazi informacija da će posao na izvlačenju havariranog doka obaviti stručnjaci iz nizozemske kompanije »Multraship« čija je ponuda odabrana iako nije bila najjeftinija, ali su imali najbolje reference za taj posao s obzirom da je riječ o jednoj od najpriznatijih kompanija u svijetu za složene zahvate spašavanja i tegljenja na moru. Nakon potpisa ugovora s Nizozemcima, novo vodstvo »Lenca« izbjegavalo je precizirati koliki će biti troškovi izvlačenja doka, uz obrazloženje da ni u ugovoru nije specificiran konačni iznos. U kuloarima spominjala se svota od 10.000 eura na dan koliko je, navodno, stajao dnevni angažman »Multrashipa«. Ni u jednom trenutku, iz izjava odgovornih, nije se moglo zaključiti da će se troškovi izvlačenja doka 7 morati namiriti na neki drugi način, uvijek se spominjalo da je to pokriveno – osiguranjem.
Zanimljivo je da su se Nizozemci bili javili i na prvi poziv za izvlačenje »Lenčevog« doka, u ljeto 2007. godine, no tada je, očito, prevagnula logika najjeftinijeg ponuđača.
U listopadu 2008. prva ekipa iz »Multrashipa« stiže u »Lenac«, a početkom travnja iduće godine izvučen je i posljednji dio potonulog doka, koji se morao razrezati u 24 dijela. Koliko je stajao taj angažman Nizozemaca, nikad nije precizirano, osim što je Robert Škifić po završetku cijele te operacije kazao kako troškovi izvlačenja ne bi smjeli premašivati dva milijuna eura.