Otvoreno o stanju u SDP-u

Komadina zaprijetio: ‘Milanović ima rok do kraja veljače da se sam povuče iz Sabora’

Tihana Tomičić

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Ja poštujem Milanovićevu volju kao bivšeg premijera i predsjednika stranke da se povuče iz javnog života, a njegovo nebivanje u Saboru nespojivo je s njegovim ostankom u Saboru



Doajen SDP-a Zlatko Komadina zadovoljan: Davor Bernardić izabran je za šefa stranke, njihova struja je napokon pobijedila i Komadina je po četvrti put izabran za potpredsjednika stranke. Zanimalo nas je i što misli o unutarstranačkim oponentima, koji kritiziraju kroz novine i čekaju da se Bernardić i njegov tim okliznu, po mogućnosti već na lokalnim izborima, a sami ne žele pružiti ruku i pomoći. Zato smo razgovarali o stranci, Vladi i lokalnim izborima.


U kojem stanju je sad SDP?


– Formalno gledajući, u jedinom mogućem: u ispravnom stanju. Sadržajno – u određenom traženju, a organizacijski i kadrovski, u preispitivanju. Naime, ja sam svjedok jednog vremena, puno sam vidio i znam da je jedna stvar medijsko očekivanje od SDP-a, druga stvar je očekivanje građana, a treća su očekivanje samih članova. Idealno je kad se to poklapa, no sada je dojam da su sva tri očekivanja u raskoraku. Ima još puno posla.




Mediji su vam nešto krivi?


– Ne, mediji rade svoj posao. A u uređenim zemljama politika nije jedna i najvažnija tema u javnosti. Mi smo ovdje malo preopterećeni politikom.


Hoćete reći da mediji »gaze« novog predsjednika Bernardića?


– Baš sam jutros malo iščitao napise o SDP-u zadnjih dana, piše se kritički: da Bero nije dovoljno oštar, da ne napada, da lako HDZ-i HNS-u s nama. Meni se čini da svi misle da je SDP jednako jedan čovjek. A došlo je vrijeme za gradnju novih odnosa i novog modela. Pa to je ta promjena koja se tražila u SDP-u i za koju su članovi glasali birajući Beru! U politici treba govoriti kad imaš što reći, nije bit u naslikavanju. Istina, moraš imati što reći kada treba.



Ovo nije junački 


Pa možda to samo govori da novinari i mediji imaju velika očekivanja od Bernardića? Nije li vam to kompliment?


– Logično da imaju. Ali poanta jest u promjeni stila i promjeni politike. Neke kolegice i kolege u stranci to ne razumiju, pa putem medija anonimno kritiziraju. Nažalost, gledaju sebe, a ne cjelinu. Sjetite se kako smo radili mi koji nismo bili istomišljenici Zorana Milanovića: uvijek imenom i prezimenom, uvijek jasno i javno izrečen stav. Ovi plasmani protiv Bere nisu baš junački.



Vi opravdavate Bernardićevu ideju da uporno želi razgovarati i s Andrejom Plenkovićem i Božom Petrovom? Zašto?


– Gledate li ikad vesterne? Tu vam je tako: prvo pucaš. U Hrvatskoj se odmah puca, to baš nije normalno. Onda ga upucaš, pa nemaš više s kim razgovarati… Bernardić to predlaže u dobroj vjeri, jer se o nacionalno važnim temama treba postići konsenzus.


Vi u to vjerujete?


– Pa Plenković je na tome dobio izbore, nije li? Na bazi pristojnosti. Zašto ne pokušati razgovarati? A ako ne ide, u redu, onda pucamo.



Biste li malo detektirali koji su ti?


– Jasno je da neki žele da se Bero kandidira u Zagrebu, sa željom da izgubi da bi ga onda mogli rušiti. A sami se ne žele ni za što na lokalnim izborima kandidirati. Ja sam im na stranačkim tijelima već rekao: niste vi, dragi moji, svete krave pa da ste pošteđeni vlastitih ispita pred biračima.


Govorite o zastupnicima koje je Milanović ugurao u Sabor, a sad ne žele na izbore u Splitu, Puli itd? O Ranku Ostojiću, Peđi Grbinu…?


– Evo ja ću na primjer opet biti kandidat za župana! Meni je to nepojmljivo: da netko uopće može biti zastupnik, a da se nikad prije toga nije dokazao u svojoj općini ili županiji, bilo u javnom i političkom životu, bilo u struci.


Atest pred biračima 


Čitam tu i neke iz Rijeke…


– Ne postoje dva SDP-a, lokalni i nacionalni. Sve je to ista stranka. Svatko mora biti prvo atestiran pred lokalnim biračima. Kad dobiješ ISO certifikat u svom mjestu, tad odi u Sabor. Ako ne možeš predstavljati svoje mjesto, kud ćeš dalje?!


Smatrate da je sadašnja struktura zastupnika, koju je stvorio Milanović, problem?


– Jednostavno je: ako žele pomoći SDP-u, onda moraju pomoći i Davoru Bernardiću, kao i drugim kolegicama i kolegama. On je legalno i legitimno izabran predsjednik i ne bi ga trebali odbijati ako ponudi takve izazove. Ali Bero je pošten čovjek, igra iskreno, a nasuprot sebe ima dio onih koji drže figu u džepu.


Pa ne može ih natjerati na lokalne izbore, ako oni neće.


– Nikako, naravno. No, ja govorim o odgovornosti, o tome da svatko mora dati maksimum sebe za stranku, program i građane. Po meni, tko odbije i nije spreman ići sebe verificirati u vlastitoj sredini, pitanje je i kakav legitimitet ima na nacionalnoj sceni. Neka pokažu 3M – moral, mozak i muda.


Mislite da se čeka potop na lokalnim izborima i da se onda 1. lipnja kreće u rušenje Bernardića?



Možete li dati ocjenu rada Plenkovićeve Vlade dosad, te predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.


– Plenkovićeva Vlada je dobro krenula, isto tako i Kolinda Grabar Kitarović. I to je sve. Diplomacija je jedno, a dnevna politika prepuna izazova.


Kako će ishendlati Inu i HEP, po vama?


– Otvorio si je pretešku temu. Matematika mu ne ide u prilog: s jednom četvrtinom HEP-a jednostavno ne možeš kupiti pola Ine. Nije dovoljno i neće uspjeti. Mislim da je tim spinom htio sanirati posljedice negativnog rezultata arbitraže, pa se zapetljao. Sad kusa kašu koju si je sam skuhao na prijedlog ministrice Martine Dalić. A ni Most im ne pomaže. Dapače, napušta ih. No, to nije prvi i najveći problem – prvi problem je ministar obrazovanja Pavo Barišić. On treba dati ostavku ili biti razriješen.


 



– Tko god je odbio ići na lokalne izbore i dati doprinos SDP-u, taj je sam sebi oduzeo pravo kritike. Tako da Bernardića nitko neće srušiti. Neki će možda htjeti, ali neće uspjeti. Uostalom, predsjednik stranke i ne može biti odgovoran za lokalne rezultate. Pogledajte Opatiju! Zar bismo ja kao županijski predsjednik ili Bernardić kao nacionalni trebali biti krivi što ljudi ne mogu međusobno razgovarati. Ja sam čak i član u Opatiji, i što mogu?! Na vrijeme sam sa svima razgovarao, a svatko po svom. Naravno da to može biti štetno za rezultat u Opatiji. No, odgovoran je onaj tko to po sili dužnosti jest – Gradski odbor.


Mediji pišu da će tu pobunu u nacionalnom SDP-u voditi Ranko Ostojić i ljudi koje on okuplja.


– Pročitao sam to, da. Postoji razlika među ljudima. Neki od nas programski smo bili za demokratizaciju i decentralizaciju SDP, s tim programom smo išli pred članove, oni su to prepoznati i taj je program pobijedio. To je isti program, onaj koji sam kao kandidat za predsjednika ponudio kolegicama i kolegama na unutarstranačkim izborima u proljeće prošle godine. Dakle, treba imati program, a ne željeti osvetu jer ih članstvo nije prihvatilo. Takvi ne mogu uspjeti. Mogu pokušati opstruirati, ali ne mogu prevladati. Bernardić je legitimni predsjednik i to će i ostati jer je članstvo tako htjelo. I njihov zadatak, kao članova stranke, jest da budu lojalni stranci.


Vi smatrate da se Bernardić ne bi trebao kandidirati za gradonačelnika Zagreba. A on kao da to ipak želi. Što sad? Što ako izgubi?


– Bernardić je dijete Zagreba, sebe vidi kao da mora u to, kao da je to njegov dug prema zagrebačkom SDP-u i građanima. Ja ga vidim kao predsjednika stranke, koji ne bi trebao ići jer mu je sad zadatak bolji SDP i bolja Hrvatska. Bernardićev je posao sada biti alternativa HDZ-u na nacionalnoj razini, ne lokalnoj. Ja mislim da je to dugoročan cilj. Ali naravno, ako hoće, on u to može ići. Ako tako odluči, tada svi to trebaju poštivati i pomoći da pobjedi.


Kako natjerati HNS da povuče Anku Mrak Taritaš i podrži Bernardića?


– Inače što se tiče Zagreba, jedno pojašnjenje za slučaj da to ipak ne bude Bero: procedura je takva da treba sazvati Gradski odbor, dati prijedloge imena i ako većina izglasa nekog kandidata, hajde da vidim da on to odbije, ma kako se zvao. To je broj jedan. A broj dva, ako Bernardić bude kandidat, tada mu Anka Mrak Taritaš treba biti zamjenica. Kao u svake izbore, idemo ozbiljno u tu bitku, a onda se moramo kao strateški partneri ponašati ozbiljno. Činjenica je da je HNS uvijek bio dobar partner i da nikad nisu izdali lijevo-liberalnu ideju.



Kopanje groba 


Pa to je velik rizik za Bernardića.


– Ponavljam: predsjednik stranke ne može biti odgovoran za ukupni rezultat lokalnih izbora. Svatko može biti odgovoran na lokalnim izborima samo za vlastiti rezultat. Tako i ja u PGŽ. A do parlamentarnih izbora će biti još pune tri godine.



Vi uvijek štedite Most, mazite ih, a i oni vole vas. Otkud to?


– Most je unio dašak demokracije u vladi u kojoj je bio Karamarko. Istina, oni vode pomalo dječju politiku. Govore naivno. Na primjer, Orepić: čovjek je iskreno rekao sve što misli o Ustavnom sudu iako je to podrivanje ustavnog poretka. Moraju još puno učiti, no realno – pomogli su da Karamarko ode.


I s takvima biste surađivali?


– Stasali su na kritici grešaka velikih stranaka, i SDP-a i HDZ-a. S takvima onda morate razgovarati. Možda su dijelom u pravu. Uostalom, ja mu ga uvijek dođem kao neki »most« u SDP-u. Često govorim što i drugi vide, ali šute.


Vi kujete neku ideju o tome da s Mostom rušite Plenkovića i HDZ?


– Ma ne, uvijek vlast treba birati izborima, nikad preslagivanjima. Ali ako se složimo s njima – evo novih izbora! Znate, Most je još dosta blizak realnom životu u Hrvatskoj, oni su tek nedavno otkrili politiku i još imaju svježa sjećanja. A zastupnici velikih stranaka, oni vam često ne žive u realnoj Hrvatskoj, s Markova trga vidi se samo do Ilice i katredrale, a i možda ni toliko. Utoliko ja razumijem Mostovce, a izgleda i oni mene.



Meni se čini da će Bernardić stalno imati točke nestabilnosti, da mu u Predsjedništvu baš i nisu svi po volji na kraju krajeva. Kako vi ocjenjujete sadašnje Predsjedništvo, u kojem su i Biljana Borzan, Fred Matić i još neki »zokijevci«?


– Kao umijeće mogućega. Na bazi ponuđenog, konvencija je rekla svoje, prošli su neki nacionalno vidljivi ljudi. Oni s televizije, rekao bih. Ako ljudi budu korektni, bit će to jako Predsjedništvo. Ako žele nekome kopati grob, neće uspjeti.


Ta unutarnja oporba tvrdi da se Bernardić ni po čemu ne razlikuje od Milanovića: već je smijenio međunarodnu tajnicu Karolinu Leaković, a vjerojatno će i glasnogovornicu Danicu Juričić, a baš su one osnovale i sindikat u stranci. Plus, tvrde da njegova gerila po Fejsu hučkački napada i njih i druge koji su ranije bili uz Milanovića. Zar je počeo revanšizam?


– Potpuno krivo. Možda bi se i ti ljudi mogli upitati o svojim potezima. Logično je da šef stranke bira svoj krug ljudi od povjerenja, to je jednostavno tako. A međunarodna tajnica bila je njegova protukandidatkinja koja se, slučajno, sjetila da baš sada osnuje sindikat u SDP-u. Pa SDP se po prirodi stvari bori za prava onih koji žive od svog rada. Osnovali su sindikat, čini mi se, kao zaštitu svojih osobnih funkcija u stranci. Kolega Erik Fabijanić je dobro rekao: što ako se profesionalizira i mjesto predsjednika Glavnog odbora, zar će se tada plaća primati i ako izgubiš političku funkciju?! A i zanimljivo da u sindikatu nije nitko s terena, nitko od tajnika lokalnih, nego baš njih šest na Ibleru.


A kako ćete spriječiti huškanje po Fejsu?


– Te se osobe bave sobom, a ne SDP-om. Pa one su tu da predstavljaju SDP. Uostalom, ja sam to doživio, bio sam kandidat za predsjednika,a neki od djelatnika nisu se baš profesionalno i korektno odnosili prema meni kao kandidatu.


Ali po Fejsu se vrijeđa. Kako to spriječiti? Stalno se stvara dojam da je u SDP-u rat i krv.


– Krivi dojam. U tome se mi razlikujemo od HDZ-a. Tamo nitko ne smije pisnuti, a kod nas svatko govori što želi. SDP – to vam je tisuću cvjetova.


Poštujem volju, ali… 


Kad ćemo vidjeti novi program SDP-a, kako je obećano?


– Za to treba vremena. Uostalom, ne treba zaboraviti na Plan 21.



Dojam je da je vama u PGŽ i Rijeci jako lako pobijeđivati: ne samo da ovdje dominira lijeva opcija među biračima, nego HDZ nema ni kandidata. A ni drugi, ni Most ni HNS ni PGS… Lako tako.


– Ovaj kraj je drukčiji. To je povijesno tako, dijelom i zbog poštivanja antifašizma. Imao sam ja raznih protukandidata dosad za župana, ali evo, pobjeđivao sam, čak i kad sam bio »rashodovan« 2013. godine. Na tome sam građanima posebno zahvalan, to nije bio lak period. Da ne osjećam podršku, ja se više ne bih kandidirao. Znam se pogledati u ogledalo. I kad više ne bude tako, sam ću otići. U dogovoru s kolegicama i kolegama.


Pa meni se čini da se neki kandidiraju čak i kad tu podršku više i ne osjećaju, ali nema 3M da se rode novi kandidati unutar SDP-a. Govorim o Rijeci i Obersnelu.


– Ja sam tu legalist. Kao i u Opatiji, Splitu, tako i u Rijeci – kako odluči Gradski odbor, tako će biti. Kolega Obersnel je najavio novu kandidaturu, Gradski odbor će odlučiti. Jedini je kandidat, zar ne? Nemam tu što sporiti.


Ali Rijeka stagnira!


– Ovisi kako se gleda. U odnosu na ostatak Hrvatske, mi u PGŽ i Rijeci smo još uvijek uzor. Nisam član riječke organizacije. Živim gore na Učki. Upućujem vas na kolegu Obersnela, s njim popričajte o tome.



Jeste se čuli s Milanovićem otkako se povukao.


– Nisam.


Bi li Milanović trebao napokon otići iz Sabora, kad već ne dolazi na radno mjesto?


– Ja poštujem njegovu volju kao bivšeg premijera i predsjednika stranke da se povuče iz javnog života, a njegovo nebivanje u Saboru nespojivo je s njegovim ostankom u Saboru.


Bernardić je razgovarao s njim, i opet ništa.


– Stranka će iz poštovanja pričekati da se sam povuče do kraja veljače, tj. stavi mandat u mirovanje, kako je u tom razgovoru rekao.


Inače?


– Inače bi u suprotnom nakon toga trebala reagirati stranka.


Pa, kako?!


– Vidjet ćemo.


Opa! Pa toga se ni sam Milanović ne bi sjetio!


– Ako netko šteti stranci, a dobro znate što građani misle o njegovu nepojavljivanju, tada nema druge.


Jedno pitanje o rejtingu: za vrijeme Milanovića on se kretao na oko 30 posto skoro stalno, sad je maksimalno 25 posto s novim predsjednikom, i u padu je stalno. Što s tim? Mislite da će biti bolji ako isključite Milanovića?


– Milanovićeva era bila je po mnogo čemu dobra. To je činjenica. Imao je energiju i strast, ali HDZ je uspio pobijediti samo jednom, 2011., i to kad je HDZ bio na koljenima. A izgubio je izbore dvaput kad su izgledali dobiveni, 2015. i prošle godine. HDZ je 2015. bio nikad lošiji. To izgubiti, za to moraš biti posebno talentiran! Nažalost, prošle godine presudili su baš njegovi osobni gafovi. To su činjenice. Sad gradimo jedan novi SDP, u kojem jedan čovjek, i jedan gaf, ne mogu biti temelj politike. SDP je program, ideja, ne jedan čovjek. I cilj je osvojiti vlast na nacionalnoj razini. A rejting će rasti, vidjet ćete. Ne samo da će javnost bolje upoznati Bernardića, koji je vrijedan i pošten, nego će i HDZ griješiti. Evo već griješe, s Inom i HEP-om.