Nacionalni forum napunio riječku Transadriu

Gabrić: HDZ i SDP niti su pravi, niti drugi put – oni su stranputice

Srđan Brajčić

. SDP i HDZ su nas uvukli u krizu; prema tome ne mogu nas iz te krize niti izvući, jer nemaju ideje i projekte, kazao je predsjednik Nacionalnog foruma



RIJEKA Nacionalni forum nije nikakav treći put, nego novi put, zagrmio je Nikica Gabrić na ovaj novinarski stereotip o njegovom Nacionalnom forum, udruzi građana koja je brzo evoluirala u političku stranku koja jeu Rijeci imala svoj inicijativni skup. Dvorana propale i napušten špedicije Transadria bila je puna njegovih istomišljenika – kao šipak. Ponajprije provjerenim Gabrićevim forumašima. Doduše, neki će od prisutnih – kako se moglo čuti – forumašima tek postati. Pristupnica za učlanjenje u Forum bilo je posvuda. 


Kako bilo, obraćanje Nikice Gabrića građanima grada koji mu je dao šansu »da ostvari svoju profesorsku karijeru na Medicinskom fakultetu«, dok ga je Zagreb tako grubo odbio, umalo se pretvorilo o maratonski govor formata Fidela Castra nakon Kubanska revolucija. Srećom, predsjednik Foruma postao je toga svjestan, pa se na vrijeme zaustavio. Govorio je tek nešto manje od sat vremena. U takvom svom monologu, »nova zvijezda na političkom nebu Hrvatske« oderala je, onako pošteno, politički establishment koji je zemlju doveo pred bankrot. 



Gabrić je ponovio svoju tvrdnju o tome da je čelnik Hrvatskog liječničkog sindikata, Ivica Babić, lažni ratni invalid koji već dugo godina potkrada državu. Također, okomio se na hrvatske liječnike u štrajku koji ne žele razumjeti da država nema novca za njihove zahtjeve. Prozvao je i hrvatske medije koje, kaže, kontroliraju male ili velike političke stranke, pa zbog toga ne problematiziraju hrvatski dug (30 milijarda eura unutrašnjeg i 50 milijarda vanjskog), kao ni brojne druge goruće probleme ovog društva. Istovremeno, velika se pozornost posvećuje slučaju Perković, spolnom odgoju i drugim svjetonazorskim i ideološkim temama. Na meti se posebno našao Novi list. 




– Nacionalni forum ima svoj gospodarski program koji se zasniva na četiri ključna hrvatska resursa: prostor, hrana, znanje i zdravlje. Ima bezbroj načina kako se država može oživjeti, ali kada ja kažem da Hrvatska može primiti tri puta više turista nego danas, neki se rugaju sa mnom. Predrag Lucić nas naziva: »jogurt stranka«, jer smo govorili o tome da bismo mogli proizvoditi tri milijuna obroka više svakog dana, ako bi u Hrvatsku došlo živjeti milijun ljudi. Ali, Luciću je to bez veze, jer je nihilist koji, pod lakim supstancama, sjedi u fotelji i igra se s time, dok u Slavoniji ljudi prolijevaju mlijeko. Ja imam san, a Lucić nema nikakav san, veli Nikica Gabrić. 



– Gospodo, nema nikakve razlike između SDP-a i HDZ-a, poručio je, čak nekoliko puta ponovio Nikica Gabrić. 


Objasnio je zašto misli tako kako misli. 


– HDZ i SDP niti su pravi, niti drugi put – oni su stranputice koje moraju otići s političke scene. SDP i HDZ su nas uvukli u krizu; prema tome ne mogu nas iz te krize niti izvući, jer nemaju ideje i projekte. Osim toga, nikad nisu radili u realnom sektoru. Tko je od ovih ministara bio poduzetnik!? Malo tko! Mi stoga ne možemo biti treći put, mi smo drukčiji politički put. Put novih ljudi, novih ideja i novih programa! Također, drukčijeg političkog djelovanja u društvu. Znate, nama dolaze razočarani i prevareni političari iz HZD-a, SDP-a i HDSSB-a, jer više svojim strankama ne trebaju. Problem je u tome da se model koji zastupaju dvije velike stranke suprotstavljenih svjetonazora naprosto potrošio. Taj njihov model se zasniva isključivo na tome gdje su naši očevi ili djedovi bili između 1941. i 1945. godine. Na osnovu toga formiraju se socijaldemokrati/liberali odnosno oni drugi, kršćansko-konzervativno orijentirani. Obje ove politike svode se na plašenje naroda: »Jao nama ako na vlast dođu klerikalci odnosno boljševici«. Hrvatska već dugo živi u tom podijeljenom svijetu, u borbi jedne političke opcije protiv one druge. Nacionalni forum shvaća da je svjetonazor bitan, ali nije presudan za društva u 21. stoljeću. Ako to ne promijenimo, prošlost će nažalost i u buduće dijeliti Hrvatsku. Od svjetonazora se ne živi, a zbog loše ekonomije se umire i iseljava, poručuje Nikica Gabrić i apelira na konačno uspostavljanje tolerantnijeg društva. 


Ocjenjuje da je u nedostatku odgovora na nagomilane ekonomske probleme, i SDP-u i HDZ-u lakše nuditi svjetonazorske teme. Napominje da je problem hrvatskih političkih elita višeslojan, a posebno upozorava na »psihološki profil nerealiziranih ega hrvatskih političara« koji su »izgubili odgovornost za državu i narod. Gabrić drži da će samo istinski domoljubi, unatoč svemu, znati dogovoriti oko važnih nacionalnih pitanja, pa nabraja zdravstvo, teritorijalni ustroj, reforma mirovinskog sustava. Tvrdi da se hrvatska politika o niti jednom važnom nacionalnom pitanja ne može dogovoriti, pa citira epitete koje si međusobno dijele Milanović i Karamarko. 


– Treba li Hrvatskoj 21 županija ili 500 općina!? Naravno da ne treba! Zašto se ne ukidaju!? Zbog toga što one služe za davanje plaća kamarili glasača! Hrvatskoj ne treba ni ovoliko zastupnika, jer vidimo da je Sabor manje više uvijek prazan, poruka je Nikice Gabrića. 


Smatra da SDP i HDZ ne zastupaju interese građana , nego isključivo politiku svoji stranaka. Boje se da će izgubiti izbore, ocjenjuje predsjednik Foruma, pa ne provode nužne i bolne reforme. Smatra da je SDP-u i HDZ-u važno jedino to da ostanu na vlasti. Kao primjer izdvaja bivšeg finskog premijera; Esko Aho proveo je reforme, ali je izgubio izbore. Međutim, Finska je zahvaljujući njemu danas razvijeno i uređeno društvo, a Esko Aho pozivan u najveće svjetske korporacije. 


– Gospodo, tko bi zaposlio naše ministre!? Tko bi zaposlio ove iz opozicije!? Nitko! Sustav dopušta da na izbornim listama zaokružujemo totalne anonimuse. Tko je Jakovina!? Pa taj čovjek nije bio u stanju voditi poljoprivredu apoteku s tri zaposlenika, a sada je ministar poljoprivrede. Takvih jakovina ima još. No, tome smo ponajprije krvi svi mi – ne izlazimo na izbore i ne organiziramo se. Znate što je politika!? Politika je to kada organizirana manjina pobijedi neorganiziranu većinu, poručuje Gabrić čije ovakav govor bio često prekida odobravajućim pljeskanjem.