EK nam je poslao vrlo jasan odgovor, potvrđujući da se bioreaktorsko odlagalište, kakvo je planirano na Marišćini, ne smatra načinom smanjenja biootpada na odlagalištima, neovisno o količini izvučenog metana i njegovoj kasnijoj upotrebi, rekao je Josip Katalinić iz Eko stožera na konferenciji za novinare
RIJEKA Europska komisija stajališta je da se bioreaktorsko odlagalište ne smatra načinom smanjenja biootpada na odlagalištima, odgovor je Odjela za regionalnu politiku EK, dostavljenog Udruzi Krizni eko stožer Marišćina na njihov upit. Budući da je bioreaktorsko odlagalište planirano u Županijskom centru za gospodarenje otpadom Marišćina, u udruzi iz ovog odgovora izvlače zaključak da Marišćina nije usklađena s EU direktivama te da Hrvatskoj prijeti plaćanje skupih penala Europi. Hrvatska prema EU direktivama treba osigurati postupno smanjenje biorazgradivog komunalnog otpada, koji se odlaže na odlagališta. Biorazgradivi otpad nije ništa drugo nego kuhinjska hrana, koja čini i do 40 posto udjela u ukupnom otpadu. Tako do kraja 2016. godine Hrvatska mora svesti razinu biorazgradivog otpada, koji se odlaže na odlagališta, na 50 posto ukupne količine koja se odlagala 1997. godine.
Prema odgovoru EK, Hrvatska to neće moći postići uz pomoć bioreaktorskih odlagališta, kakvo je ono u Marišćini, kaže predsjednik KESM-a Josip Katalinić.
Za direktora Ekoplusa Dušana Šćulca ove su tvrdnje samo još jedna manipulacija, »namjerna ili iz neznanja«.
– Manipulacija je očita, jer odgovor EK je korektan, ali pitanje je krivo postavljeno. Odgovor pretpostavlja da mi smeće isti čas deponiramo na bioreaktorsko odlagalište, što nije točno. Otpad najprije prolazi kroz mehaničko-biološku obradu u MBO postrojenju, pa na bioreaktorskom odlagalištu završava samo 35 posto inertnog otpada. Nakon otplinjavanja, ta se količina otpada smanjuje za dodatnih 30 posto, kaže Šćulac.
Direktor Ekoplusa ponavlja da je Marišćina potpuno u skladu s europskim direktivama, jer inače EU ne bi ni odobrila novac, kao i s hrvatskim zakonima i propisima.
– Bioreaktorska odlagališta poznata su tehnologija, koristi se i u istarskom Kaštijunu, kojeg također financira EK. U Hrvatskoj su već izdane okolišne dozvole za bioreaktorska odlagališta, dok je za Marišćinu okolišna dozvola trenutačno na javnoj raspravi, kaže Šćulac.
– Direktor Ekoplusa Dušan Šćulac i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel cijelo nas vrijeme uvjeravaju da je Marišćina usklađena s europskim direktivama, jer da inače Europa ne bi dala 30 milijuna eura za izgradnju tog centra za gospodarenje otpadom. Mi im otpočetka ne vjerujemo, jer pročitali smo europske direktive i vidjeli da to ne stoji. Stoga smo Odjel za regionalnu politiku EK pitali smatra li se, prema važećim europskim direktivama, slanje biorazgradivog otpada na bioreaktorska odlagališta prihvatljivim načinom smanjenja otpada. EK nam je poslao vrlo jasan odgovor, potvrđujući da se bioreaktorsko odlagalište, kakvo je planirano na Marišćini, ne smatra načinom smanjenja biootpada na odlagalištima, neovisno o količini izvučenog metana i njegovoj kasnijoj upotrebi, rekao je Katalinić na konferenciji za novinare.
Odlaganje, a ne obrada
– Hrvatska će, ukoliko će biofrakciju otpada odlagati na bioreakcijske deponije, plaćati penale zbog neispunjavanja ciljeva vezanih uz obradu biootpada. To se dogodilo susjednoj Mađarskoj koja je također realizirala Centre za gospodarenje otpadom po MBO s bioreaktorima, kaže Holy.
Dodaje da je kao ministrica zaštite okoliša znala da Europska komisija bioreaktore ne priznaje kao obradu biootpada, već kao odlaganje biootpada. – Inzistirala sam da se iz svih projekata, koji su u pripremi, a koji nisu prošli Studije utjecaja na okoliš i odobrenje EU, uklone bioreaktori. To je i učinjeno kod Centra za gospodarenje otpadom za Zadarsku županiju u Biljanima Donjim, objašnjava Holy.
Odgovor EK članovi KESM-a ostavili su na porti Grada Rijeke, dok ih je u županiji primio pročelnik Kabineta župana Goran Petrc. Za komentar na stav Europske komisije Novi list je zamolio Ministarstvo zaštite okoliša, Primorsko-goransku županiju i Grad Rijeku. U Županiji smatraju da je riječ o stručnom pitanju te upućuju na Ekoplus, odnosno direktora Dušana Šćulca, na kojega nas upućuje i gradonačelnik Vojko Obersnel.
– Nemam potrebu komentirati navode Eko Stožera niti ulaziti u ikakve polemike s njima. Grad nije dobio nikakav dopis iz EU o kojem govori Eko Stožer, a nisam vidio ni dopis koji je dobio Eko Stožer. Dapače, projekt Marišćina financira se sredstvima EU, komentira Obersnel.
Kompostane idealne
Predsjednik KESM-a Josip Katalinić smatra da se ovaj problem može lako riješiti izgradnjom jeftinih kompostana, što su kaže, u Gradu i Županiji dosad odbijali, jer sav biootpad namjeravaju zbrinjavati na Marišćini.
– Za Marišćinu nema pristupne ceste, nema kupca za gorivo iz otpada, što je glavni proizvod tog pogona za obradu otpada, a nema niti skladišta za to gorivo. Sad smo dobili i stav Europske komisije da se na Marišćini neće moći odlagati biootpad pa pitamo čemu nam uopće treba taj preskupi i ekološki štetan centar, kaže Katalinić, dok ga Josip Begonja iz KESM-a ispravlja: »Moći će se odlagati biootpad, ali ćemo za to plaćati penale«.
U KESM-u najavljuju da neće odustati dok ne ostvare svoj cilj, a to je zelena oaza na Marišćini.
– Na Upravnom sudu podigli smo tužbu protiv Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja kojom tražimo proglašavanje izdanih dozvola ništavim, zbog nemogućnosti stvarnog izvršenja rješenja opisanih u glavnom projektu ŽCGO Marišćina. Pristupna cesta za Marišćinu uvjet je za dobivanje uporabne dozvole za centar, a ta se cesta, kao što znamo, godinama neće dovršiti. U međuvremenu bi slučaj mogao dospjeti i do Međunarodnog suda pravde u Bruxellesu, jer mi od traženja pravde nećemo odustati, poručuju Katalinić i Begonja.
