Da je SDP za župana kandidirao Vidoja Vujića, Ivicu Lukanovića ili nekog drugog, ne bih se kandidirao. Zlatka Komadinu ne smatram sposobnim. To jest odgovornost ljudi iz SDP-a, što su ga kandidirali. Nisu to smjeli učiniti, to je loša poruka, smatra Muzur
Profesor na Medicinskom fakultetu, dr. Amir Muzur bio je gradonačelnikom Opatije od 2005. do 2009. kao nezavisni, uz podršku HDZ-a i HSU-a. Sada je član PGS-a i kandidat za župana, s jednim ciljem: da pobjedu iz ruke uzme SDP-ovom Zlatku Komadini za kojega misli da ne zaslužuje novi mandat i vrlo otvoreno nastupa protiv njegova »lika i djela«.
Zašto vodite kampanju koja je osobno uperena protiv Komadine?
– Ja imam stvarno lijep posao na fakultetu, posao koji volim, i nisam se mislio vraćati u politiku dok nisam doznao za Komadininu kandidaturu i ostao šokiran. Pomislio sam, ako je Komadina napustio mjesto ministra i ako je razlog tome zdravlje, onda to mora biti nešto ozbiljno. A ako je ozbiljno, kako se može kandidirati za župana?! I drugo, nisam bio zadovoljan vođenjem Županije ni ranije, dok joj je na čelu bio Komadina. Znate, ja mislim da su dva i pol mandata, i da si dobar župan, dovoljna. Zato sam ostao šokiran. I odlučio: kandidirat ću se.
Vi mislite da je Komadina bio najgori od svih župana u Hrvatskoj?
– Ja mislim da on ne vidi probleme, a time niti ne nalazi rješenja. Objektivni pokazatelji govore da je PGŽ lošija od cijelog niza drugih: pogledajte Istru, Varaždin, Zadar. Mislim da svi osjećamo da nas drugi prestižu, da stagniramo. Katastrofalni rezultati, s obzirom na potencijale. Pa Europa i Hrvatska očekuju više od PGŽ-a, s obzirom na njen položaj i važnost. Ako Komadina ponovo bude izabran, iskoristit će se 1 posto resursa. To je premalo. Želim župana koji će biti sinonim za uspjeh u jednoj regiji. Čega se sjetite kad spomenete Istru: Ivana Jakovčića…
Zašto jedan veliki županijski projekt – Marišćinu, smatrate propalim i lošim? Pa on je pred finiširanjem, sad je gotovo za dileme?
– To priznaje čak i jedan od autora prve studije utjecaja na okoliš za Marišćinu. Postoje neka upozorenja na opasnost utjecaja na pitku vodu. Zato je Marišćina i ekološki i ekonomski problem.
Zbog čega? Pa financirana je sa čak 23 milijuna eura bespovratnih EU sredstava? Zar je to neuspjeh?
– Da, 23 milijuna je dala Europa, od ukupno 88 milijuna eura. Dakle, ostatak je kredit, a kredit se mora vratiti. I gradnja MBO-a je jedna od loših odluka: skupa i u koliziji s konceptom primarne selekcije, dakle praktički nepotrebna. I Mirela Holy je izjavila da je MBO upitan, a košta skoro pola ukupnog iznosa. Nusproizvod bit će gorivo, znamo li tko će ga uopće trebati?
Što biste vi učinili kao župan s Marišćinom? Zaustavili je?
– Da sam ja župan, već 20. svibnja, dakle drugi dan, sjeo bih sa svim relevantnim stranama, uključujući ljude iz Eko stožera koji su vrlo konstruktivni i informirani, a Marišćinu bih zaustavio najmanje toliko koliko traje revizija – dakle, 15 dana, a možda i trajno, ovisno o nalazu revizije.
Sada biste zaustavili projekt? Možda bi to izazvalo više štete nego koristi?
– Ako je rizik pitka voda, tada treba sve zaustaviti! Također, treba još pokušati smanjiti trošak te investicije. I ponovno razmotriti bolje iskorištavanje sustava reciklažnih dvorišta – ukoliko bi se u tome uspjelo, MBO bi izgubio smisao. Sve treba dovesti u razumne granice. Kod Zlatka Komadine ne vidim spremnost na reviziju – pa potrošimo par sati na to, razmislimo o svemu još jednom. Vas je podržavao u Opatiji HDZ. Zašto mislite da je vaša vjerodostojnost na višoj razini?
– Ja sam dokazao da se može surađivati sa svakom strankom. U četiri godine nikad na tapetu nisu bile ideološke teme. Da su bile, drukčije bi to završilo. Problem je u PGŽ-u što se te stvari doživljavaju dosta kruto, HDZ se ideološki stigmatizira, stalno se govori o njihovim grijesima, kao da SDP nema svoje grijehe. Ja nisam ideologiziran u toj mjeri – ovo su lokalni izbori, tu ne pobjeđuju stranke, nego osobe. Presudit će da li je netko borac ili pasivni promatrač. Ja mislim da šansu trebaju napokon dobiti borci.
Možda bi za PGŽ bilo dobro da joj na čelu ostane netko iz SDP-a, sad kad je i Vlada SDP-ovska, da ne bi opet bilo političkih blokada…
– Zašto mislite da bih sa Slavkom Linićem i Zoranom Milanovićem više problema imao ja nego Zlatko Komadina?! Nije nikakva tajna da Obersnel i Komadina jedva komuniciraju, da Milanović i Komadina loše surađuju. Muzur ima svojih mana, ali je spreman raditi. Ja mislim da župan odmah mora obići sve lokalne jedinice, sve nove načelnike, staviti pod mišku Katalog investicija i u svakoj općini izdvojiti zajedno s načelnikom pet glavnih prioriteta, i na njima raditi, raditi, raditi. Treba od 190 zaposlenih u Županiji odmah izdvojiti 20 najboljih za rad na EU projektima za općine i gradove. Prvih šest mjeseci ključni su za prijavljivanje projekata: tada će EU biti benevolentnija, a poslije smo svi u istom bubnju. Puno je posla. Treba nam netko tko to može odraditi. Da još ovo razjasnimo: vi ste ušli sami u PGS ili su vas oni zvali?
– Godinama smo surađivali. S druge strane, meni je trebala infrastruktura, pa smo se lako sporazumjeli. Naravno, ako postanem župan, zamrznut ću članstvo u stranci. Također, u tom slučaju, napustio bih radno mjesto na fakultetu i potpuno se posvetio Županiji.
I dalje ne vidim po čemu je on najgori?
– Njegov slogan »Kontinuitet« govori da on uopće ne vidi što je problem. Ako bi razmislio o broju nezaposlenih u ovoj Županiji, ako bi razmislio o tome koliko se tvrtki ugasilo, ako bi razmislio o gospodarskom rastu, to jest padu, tada Komadina nipošto ne bi smio govoriti o kontinuitetu. Upravo kao spona između države i lokalnih jedinica, županija ima sjajnu poziciju da bude proaktivna, da koordinira, da nudi šira rješenja… Ništa od toga za vrijeme Komadine nismo vidjeli.
Što da koordinira, na primjer?
– Sve, od sustavnog razvitka zdravstvenog turizma preko razvoja zračne luke na Krku, do brodogradnje. Neki nam poručuju da smo u postindustrijskom društvu, Ernest Cukrov na primjer, ali EU je tom »postindustrijskom fazom« vrlo zabrinuta i neće nas ometati ako mi reaktiviramo svoju industriju i proizvodnju.
Nije li ta PGS-ova teza malo passe, povijesno prevladana?
– Normalno da industrija 19. stoljeća više nema ni smisla ni mjesta. Sve ono što smo imali ne možemo vratiti, ali možemo razvijati industriju primjerenu našem dobu i okruženju.
Pa što je mogao župan s brodogradnjom?
– Županija je svojom pasivnošću kumovala stečaju Kraljevice. Čija je odgovornost da je ta tradicija izgubljena? Mi smo imali kadrove i tradiciju, Europa nas se bojala u sektoru brodogradnje, namjerno su nam smanjivali broj navoza… EU je u svom dokumentu Leadership 2015. priznala svoje greške i zadala si novi cilj: konkurirati Dalekom istoku na novi način. Dakle, ta prepreka je za nas nestala. Moj je san da Rijeka bude lider brodogradnje u Europi. Možda je san, a možda je moguće.
Koliko znamo, i SDP i HNS su putem aktualne Vlade puno lobirali za brodogradnju, a Komadina je valjda dio SDP-a?
– Sjećam se, primjerice, Vesne Pusić koja je, kao i mnogi, otvoreno govorila da je brodogradnja gubitaš, a to je jasna poruka kako se taj sektor tretira. Uostalom, pogledajmo Uljanik – Istarska županija stala je iza svog Uljanika i on je opstao. Ovdje takve proaktivne uloge nije bilo, i to se jasno osjeća. Brodogradnja u PGŽ-u zasad nema alternative! I to župan mora reći, tko god bio! A Zlatko Komadina je sve pasivno gledao. Naravno da nije on jedini kriv za promašene koncepte. Jedan od tih, po meni promašenih, koncepata je i shvaćanje turizma kao glavnog aduta Rijeke. Kao da se proračun može puniti od manifestacija koje traju nekoliko dana godišnje…
Ali, kakve veze sve to ima sa Županijom?
– Sve ima veze, ako se hoće pokretati i raditi. Po meni, i Sveučilište je županijska tema. Puno je deklarativnog o »jakom sveučilištu« – no, da li ga se dovoljno koristi, to je pravo pitanje. Župan mora predvoditi, župan mora znati definirati prioritete i na njima raditi. Na primjer, zračna luka na Krku – jedino Županija koja ima 20 posto udjela može nešto pokušati učiniti sa Zračnom lukom. Dajmo, pokušajmo, dogovorimo se s državom, nađimo koncesijski model kao što je slučaj s Plesom…
Vi se uvijek vratite na Zlatka Komadinu. Pa ako je čovjek sada zdrav, zašto ne bi imao pravo biti župan?
– Ako je njegova bolest bila tako kratka, ja vas pitam: zašto nije ostao ministar? On je otišao, napustio posao u jednom od najvećih i najvažnijih ministarstava da bi sada ponovno poželio biti župan. Po meni, poneki je problem mogao početi rješavati čak i u ona tri mjeseca, ne protežirajući pritom posebno ovu regiju: zračnu luku na Krku, ako ne Žutu Lokvu. Umjesto toga, on daje ostavku, šaljući poruku da funkcija župana očito nije toliko stresna. A to je ključ: po meni, mjesto župana mora biti stresnije od mnogih drugih. Treba vas stalno »žuljati«… Ja bih rado Komadinu poštedio toga stresa. Nije li to fer?
Koliko ja vidim, Vidoje Vujić nastavio je sve projekte iz ere Komadine, a vi ste njegov fan?
– Neke je nastavio, a neke je i pokrenuo. Ono što je ključno: drugačija je dinamika. Mene je Vujić jedan dan primio, oko 16 sati, u svom uredu, dakle nakon radnog vremena, a kad sam izašao, već su sljedeći čekali. U 17 sati! Je li to promjena? Naravno da jest, ja to prije nisam vidio. Pričao sam Vujiću o potencijalnim investitorima, odmah me pitao kontakt tih osoba, odmah je reagirao. Šteta što nije imao puni mandat na raspolaganju da pokaže sve što može.
Vi se ne biste kandidirali, da je kandidat SDP-a bio Vujić?
– Tako je. Ili Ivica Lukanović. Ili netko drugi od sposobnih ljudi iz te stranke. Ali Zlatka Komadinu ne smatram sposobnim. To jest odgovornost ljudi iz SDP-a, što su ga kandidirali. Nisu to smjeli učiniti, to je loša poruka.
Što to?
– Zoran Milanović je trebao učiniti ono što i misli, i reći: dečki, ne može tako, kandidat će biti netko drugi, nemojmo kvariti demokratski imidž SDP-a.
Ali u krivu ste: Komadina ima jednoglasnu podršku Županijskog odbora. Barem formalno.
– Da, ali koliko sam ja čuo, bilo je i problema s kvorumom pri izglasavanju, i slično. Koliko znam, ni u SDP-u nisu zadovoljni takvim raspletom.
Što vi zapravo želite, da Zlatko Komadina pokaže svoj zdravstveni karton?
– To jest praksa u nekim zemljama, SAD-u na primjer. Ja suosjećam s problemom zdravlja, ali ne prihvaćam da netko argument zdravlja koristi samo u nekim prilikama. Uz to, svi mi slutimo da je iza svega bilo još nešto, da Komadina aludira da je doživio opstrukcije oko Žute Lokve i ostaloga, da se dogodio sukob u Vladi ili sukob taština… Pa dajmo, saznajmo napokon istinu!
Kakvo je vaše mišljenje o gradnji ceste do Žute Lokve?
– Ne mislim da je to prioritet za državu. Za regiju možda da, za državu ne. Nije vrijeme
