Nije lako Ivi Baldasaru. Trenutno, ostao je gotovo sam samcat na splitskoj političkoj sceni – de facto je nezavisni splitski gradonačelnik, bez stranačke podrške u gradskom vijeću pa ako hoćete i unutar zaposlenih u Banovini. U redu, vjerojatno će povući poneku kartu povrata »usluge«, ali inače, u ovih manje od godinu dana do kraja mandata Baldasar će se za bilo koji veći projekt kojeg naumi provesti, morati dobro pomučiti. Hoće li mu najnoviji potez, politički savez s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem i njegovom strankom, u tome u nekoj daljoj budućnosti pomoći, ostaje vidjeti.

Kako će većina prijedloga iz Baldasarova ureda naići na svojevrsno »miniranje«, vidjelo se jako dobro na posljednjoj sjednici splitskog Gradskog vijeća, kada je Milan Blaževski, u ime kluba vijećnika SDP – HNS – HSU, zatražio da se povuče točka dnevnog reda o prodaji gradskih nekretnina. »Loše je to odrađeno«, rezolutan je bio Blaževski. O tempora o mores, danas se većina vijećnika SDP-a vratila pod okrilje partije, a Baldo ostao na vjetrometini.

Zasluženo ili ne, različiti su stavovi. U protekle tri godine bilo je tu prilično loših poteza gradonačelnika Baldasra, loše zamišljenih u samom startu ili traljavih u realizaciji. Čini se ipak da dobre namjere nisu upitne, no zna se kamo vodi put popločan dobrim namjerama… Što se tiče odnosa unutar SDP-a, dobri poznavatelji i članovi partije sigurni su kako se Ivo i prije recentnih događanja »posvađao« s Iblerovim trgom i Milanovićem.

Plodouživanje na lošem glasu

Jedan fijasko svakako je i Turistička palača, davanje tog objekta u plodouživanje, kako u obrazloženju cijele zamisli, tako i u realizaciji – kasni se s rekonstrukcijom, makar postoje opravdani (»neočekivano« arheološko otkriće, statički i konzervatorski »problemi«,…) razlozi. Spominjemo taj projekt jer je dobrim dijelom upravo zbog toga plodouživanje, kao jedan od načina da grad ostvaruje prihod, došlo na zao glas. A takvim modalitetom Baldasar planira povećati svotu kuna koja bi se slijevala u gradski proračun i u slučaju – Vile Dalmacije, poznatije kao Titove vile, koja danas služi za organizaciju pirova iz čega grad uspijeva prikupiti nešto novaca. I to skoro, već za koji mjesec.

Začudo, najveća kritičarka aktualnog poteštata u dosadašnjem tijeku mandata (prijetilo se svojedobno kaznenim prijavama, tužbama) Marijana Puljak iz stranke Pametno, načelno se slaže s Baldasarom. U redu, ne slaže se ovako »na neviđeno«, no nije protiv tog prijedloga a priori.

– Činjenica jest da je Vila Dalmacija zapuštena, da grad trenutno nema sredstava niti za minimum održavanja cjelokupnog područja. Apsolutno samo za to da se pronađe način kojim bi se taj vrijedan objekt stavio u funkciju, odnosno obnovio na adekvatan način. Hoće li se to provesti kroz plodouživanje ili će gradska uprava i gradsko vijeće pronaći neko bolje rješenje, za sada je prerano govoriti. Međutim, dosadašnja iskustva s gradonačelnikom nisu dobra, dapače, zaključila je Marijana Puljak iz stranke Pametno.

Iako u gradskom vijeću trenutno ima dva glasa (Jakov Prkić i ona), dvije vijećnice (Daša Dragnić i Danira Matošić Matičević) koje su napustile stranku Pametno sklone su glasovati poput Puljak, ali i neki drugi znaju poslušati što se govori s te strane stola.

Deset zakonskih modela

U Banovini s druge strane još nisu posve zgotovili dokumentaciju oko Vile Dalmacije, vjerojatno će biti na dnevnom redu na idućoj sjednici GV-a, najkasnije poslije ljetne stanke.

– Postoji točno deset zakonskih modela kako Grad može nešto tržiti, a zanimljivo je da vijećnici prvi ne znaju nabrojiti koji su to modeli. Eventualno nabroje tri, u najboljem slučaju pet takvih modela. Konkretno, za Vilu Dalmaciju je potrebno napraviti Procjenu vrijednosti nekretnine, a potom i potencijalne zarade, prihoda, i to aktualnog stanja u usporedbi s novom situacijom. Sudski vještak za nekretnine je zadužen za elaborat te procjene. Zatražili smo i pomoć od Visokog povjerenstva u Zagrebu, da bi izbjegli bilo kakve nedoumice, postoje u novom zakonu tri metode kojima se radi ta procjena – poredbena, troškovnička i reinterpretirana dohodovna.

Trenutno je problem oko usporedbe vrijednosti nekretnine jer u cijeloj Hrvatskoj nema slične pa je teško dobiti objektivni podatak, oko toga su se zainteresirali i stručnjaci… – doznali smo između ostalog od stručnih službi u Banovini.

U svakom slučaju, kažu nam u gradskoj upravi, plodouživanje je u osnovnim crtama zamišljeno kao dugoročni najam samo za dio cijele nekretnine, prije sedam godina procijenjene na cca 120 milijuna eura. Kratko nam je to potvrdio i Baldasar, kaže kako dio koji koristi Medils ne može ući u taj »deal« jer je reguliran ugovorom s resornim ministarstvom. Na 30 godina, planiraju u Banovini, dati u plodouživanje glavni objekt te četiri pomoćna, u pripadajuće zemljište, dok bi dio nekadašnjeg velikog vrta (na istoku parcele) ostao dostupan javnosti.

– Budući plodouživatelj svakako bi ugovorom bio obvezan prepustiti objekt određen broj dana u godinu za protokolarne potrebe Grada Splita: za Sudamju, 5. kolovoza i možda još koji termin, otprilike kako se i sada koristi, najavio je Baldasar.

Velika nepoznanica

Financije su glavni kamen spoticanja, odnosno velika nepoznanica. Jer, do sada je Grad od najma Vile Dalmacije (koja i danas nije dostupna građanstvu za šetnju ili razgledanje) za vjenčanja ili slične prigode, na godišnjoj razini prihodio niti stotinjak tisuća eura. Plan je pak plodouživatelju ponuditi kompleks, glavni dio s objektima (pomoćne zgrade su jadnom stanju dok se glavna zgrada nekako drži) te pristaništem za pristojan mjesečni iznos, uz obvezu privatnika (što bi po logici stvari i sam trebao napraviti) da renovira sve postojeće zgrade u skladu sa zakonskim propisima, uz odobrenja konzervatora i arhitekata.

U Banovini samo pretpostavljaju da bi taj iznos mjesečnog najma trebao biti oko 50-ak tisuća eura, a to bi proračun podebljalo za četiri do pet milijuna kuna. Što je šest, sedam puta više od trenutne zarade – takve iznose, bez investicije u Vilu Dalmaciju, gradska uprava može samo sanjati.

To nas dovodi i do potencijalnih ulagača, plodouživatelja – da bi privatniku cijeli projekt bio isplativ, potrebna su značajna početna ulaganja te znanje u takvom »visokom« turističkom poslu. Ulaganja u objekt koji ima svoju povijest: Josip Broz Tito je često dolazio, ugošćavao svjetske državnike i poznate »face«, danas derutni okolni objekti (za goste, osoblje, za rekreaciju, pravi tuneli do suhog veza za brze glisere,…) tihi su svjedoci nekadašnje slave koja se da iskoristiti.

Tako postavljene stvari bi trebale »eliminirati« sitne ili srednje poduzetnike, onemogućiti davanje u plodouživanje (ili bilo kakav sličan vid najma) Vile Dalmacije »rodjaku«, stranačkom kolegi ili friškom vlasniku kakvog j.d.o.o. – a. Financijsku snagu i znanje koje će donijeti profit može imati, recimo, Kempinski grupa. Pitanje je međutim znaju li oni uopće za Vilu Dalmaciju, odnosno znaju li da bi uskoro mogla u najam?

»Doktorirao« na dva modela

Konkretnije o ovom pokušaju aktualne gradske vlasti dobrih riječi nema Petar Škorić, također žestoki politički oponent Ive Baldasara.

– Na žalost svjedoci smo, kako je gradonačelnik Baldasar kroz tri godine svoje vladavine jedino »doktorirao« na dva modela upravljanja Gradom – plodouživanju i davanju svega gradskog na upravljanje drugima, te prodaji gradskih nekretnina, a da paralelno nije ostvario niti jedan od svojih toliko važno najavljenih projekata, poput recimo istočne obale. Naprotiv, sve projekte je stavio »na čekanje«, a plodouživanje Vile Dalmacije odjednom u »posljednjim minutama utakmice« stavlja u hitan prioritet!

Ima li gradonačelnik Baldasar pravo dati drugima na dugogodišnje upravljanje sve vrijedne resurse koje Grad posjeduje?! Ukoliko se to provede, uskoro bi cijeli Split mogao biti plodouživan od strane uskog kruga ljudi, a najmanje od strane građana Splita. Pa se možda i u zadnjim mjesecima mandata može očekivati i njegov sljedeći korak plodouživanja – palače, rive, plaža, možda i dječjih vrtića, koje bi gradonačelnikovi ljudi hitno privatizirali?!

Za vrijeme HDZ-ove vlasti u Splitu, naručena je studija optimalnog korištenja Vile Dalmacije, odnosno, njezine komercijalizacije. Riječ je o vrlo kvalitetnom materijalu, koji se mogao doraditi i osvježiti, te na početku mandata gradonačelnika Baldasara poslužiti kao osnova za daljnja promišljanja, analize i donošenja prijedloga kvalitetnih odluka za buduće namjene i komercijalizacije tog vrijednog objekta. To nije iskorišteno, zašto?!

Također, gradonačelnik Baldasar imao je jedinstvenu priliku, kakvu nije imao ni jedan njegov prethodnik, bespovratnim sredstvima fondova EU financirati obnovu kulturne baštine Grada, pa tako i Vilu Dalmaciju. Radi se o Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. i pozivu za pripremu i provedbu integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine, ukupne vrijednosti 380 milijuna kuna s bespovratnim financiranjem preko 90 posto. To nije iskorišteno, zašto?! – uobičajeno oštar je Škorić, naglašavajući kako nema mjesta hitnosti kod ovako važnih odluka.