U tom velebnom svemiru samo je čovjek svjesno biće koje poznaje sebe i druge. To je za mene čudo. Svakom čovjeku pripada čitav svemir, pa zašto su onda ljudi žalosni, bezvoljni i nesretni? U tom čudu još je veće čudo što se Svoritelj svemira poistovjećuje s čovjekom. Druga Osoba Presvetog trojstva uzima ljudsku narav da bi bio nazočan u svakom čovjeku u svim životnim okolnostima, da bi ga proslavio uskrsnućem i pridružio sebi u vječnoj sreći
Vodnjanski župnik, mons. Marijan Jelinić već gotovo 45 godina skrbi o župi i crkvi sv. Blaža na način zahvaljujući kojem su ova župa i Vodnjan prepoznati kao poznato vjersko mjesto u Europi. S, mnogima, dobro znanim župnikom razgovarali smo o nadolazećim božićnim blagdanima i poruci koju oni nose.
Dugo ste godina svećenik, što za vas osobno znači Božić, kako ste ga slavili i proslavljali u roditeljskom domu?
– Da, zahvaljujući Bogu, svećenik sam od 1961. godine. Kažem, zahvaljujući Bogu, jer je moj školski kolega Dragutin Križanac umro u šestom razredu gimnazije, a vlč. Pavao Modušan poginuo je u prometnoj nesreći nakon tri godine svećeništva. Ja sam još ovdje i u službi, iako sam i ja bio u smrtnoj opasnosti i gotovo čudesno sačuvan. Bio sam, primjerice, u vlaku kada je 1943. minirana pruga kod Cukrići. Zato, kada se osvrnem, čudim se kako je smrt pogodila druge, a ne mene.
U tom čudu još je veće čudo što se Svoritelj svemira poistovjećuje s čovjekom. Druga Osoba Presvetog trojstva uzima ljudsku narav da bi bio nazočan u svakom čovjeku u svim životnim okolnostima, da bi ga proslavio uskrsnućem i pridružio sebi u vječnoj sreći. Mnogo sam puta rekao: Nađe li se ikada igdje bilo kakvo čovječanstvo, nikome nije moguće ponuditi više od sjedinjenja čovjeka s Bogom, kao što je ponuđeno nama u Kristovu rođenju, koje upravo slavimo Božićem. To je otajstvo, »skriveno od vjekova«, »prije postanka svijeta«, ili kako reče sv. Ivan Pavao II., »koje nitko nije shvatio, niti će ga itko shvatiti kroza svu vječnost«.
Blagdan obitelji
U jednom razdoblju djetinjstva živio sam u selu s jedva nekoliko kuća. Tu nije moglo biti nekih spektakala, ali sve je bilo okrenuto Božiću. Sve okićeno bršljanom. Na Božić se išlo na »ofar«, poljubiti iz svećenikove ruke zlatni križ. Tu je prestajalo svako zlo. Svaki se dug i svađa za Božić poravnavala, kako kaže prorok, »svako brdo neka se slegne i svaka dolina ispuni pred Gospodinom koji dolazi«. Svakom se siromahu dalo drva, hrane, sve potrebno. Na Božić nije bilo siromaha, do srži je mijenjao svakoga i sve.
Kažu da je Božić blagdan obitelji. Što je obitelj, što bi obitelj trebala biti prema Isusovu nauku?
– Stjecajem okolnosti, kao student, boravio sam 1961. godine u Zagrebu. Htio sam se za operaciju zahvaliti najglasovitijem okulistu tada u Jugoslaviji. Gospođa mi kaže: »Joj, gospon, žal mi je, ali veleučeni profesor nije kod kuće. On i kćerka (sveučilišni profesor) otišli su na Sljeme. Traže mahovinu, grančice, kamenčiće, buju složili jaslice.« U jeku propagande protiv vjere, oni prave jaslice! Za njih je otajstvo Božića bilo važnije od svih znanstvenih titula.
Osjetio sam miris kolača, posnih jela. Tijelo, duša, duh, obiteljska atmosfera, sve je bilo uronjeno u otajstvo. Danas je to sve, nažalost, svedeno na nekoliko stotina kuna, na plastiku, staniol i kineske žaruljice koje titraju pokraj nas.
Božić je blagdan obitelji, ne samo zato što se slavi rođenje Djeteta, nego se u Božiću čita objava »obiteljskog«, trojedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. U toj se božanskoj obitelji iščitava obiteljska sreća. Svatko od božanskih Osoba uči svoj obiteljski identitet. Danas se govori o komunikaciji toleranciji, o nedodirljivosti djece, slobodi osobne odluke, o rastavi, pravu na slobodnu odluku nekakvim spolnim orjentacijama i genderizmu.
Čovjeku je ubijena osobnost, istinski suodnos s drugima. Svodi se na stvar i robu kojom se trguje. Sve naliči centrifugi kojom približujemo ili udaljujemo članove obitelji.
Vjernici-pastiri
Može li se reći da više katoličkih obitelji čine župu i naposljetku Crkvu? Ima li zajedništva ili podjela između puka i njihovih crkvenih pastira? Imaju li vjernici »pravo glasa« u Crkvi?
– Obitelj je izvor života i osobnog razvoja. Njome se izgrađuje društvo i Crkva. Ali Crkva je nadobiteljska stvarnost. Član je Crkve onaj tko je upoznao Isusa Krista i svjesno ga slijedi u vječni život. Za vječni je život potrebno urediti svoj karakter, posvetiti se, da bi čovjek zauvijek bio simpatičan sebi i drugima. Ima slučajeva kad u obitelji ima onih koji žive naravno zajedništvo, i onih koji prihvaćaju nadnaravni život u Kristu. Pa u jednoj obitelji netko može biti i ne biti član Crkve. Ali članovi Crkve tvore nadnaravnu obitelj. Idealno bi bilo kad bi svi člannovi obitelji bili i članovi Crkve.
Između stvarnih članova Crkve i pastira, na prvi pogled, ne bi trebalo biti prijepora jer ih vode isti ideali. Ali je među vjernicima kroz svu povijest bilo razmirica. Svi su crkveni redovi i svi sveci neka vrsta revolucije. To je, zapravo, probijanje prema savršenijem. Vjernici su i pastiri, kao roditelji i djeca kada zalaze u mladost. Drugi vatikanski koncil, čitajući znakove vremena, upravo laike potiče na aktivnost. Za rast, neminovne su razlike. Ne samo što vjernici imaju »pravo glasa u Crkvi«, nego Crkva ne može opstati ni napredovati ako nema laičkih glasova. Crkva se mora deklerikalizirati. Ako bi svećenik svime upravljao, onda bi to bila sirana u kojoj se mijesi sir. Nažalost, kod nas, još uvijek zbog povijesnog totalitarizma, mnogi se vjernici ne žele »pačati« ni u politiku, ni u život Crkve.
Povijesni i duhovni događaj
Papa je proglasio Godinu milosrđa, što to konkretno znači?
– Papino proglašenje Godine milosrđa je povijesni, duhovni događaj koji sigurno nadilazi mogućnosti naših trenutačnih prosudbi. Plodovi će zrijati stoljećima. Božje je milosrđe ontološka istina. Ja doživljavam Božje milosrđe višestruko, ali ću istaći samo dvije stvari. Prvo, Božje je milosrđe što Bog čovjeka uzima k sebi. Ne ostavlja ga samoga. Čovjek pripada Bogu, Bog pripada čovjeku. Otuda mora nastati nova civilizacija prihvaćanja svakoga.
Ne može 18 posto ljudi raspolagati s 80 posto bogatstva. Ne može muž raspolagati sa ženom, ni obratno. Ni roditelj s djecom, poduzeće s radnikom, ni Mirovinski s umirovljenicima, društvo sa starima. Milosrđe obavezuje politiku da se brine za svakoga. Ne mogu se ratovima prekrajati civilizacije i povijesni međaši. Drugi je vid Božjeg milosrđa što Bog očinski prati razvoj čovječanstva, kao što i naravni roditelj prati razvoj svog djeteta. Neće dijete zatvoriti u inkubator da izraste metar i osamdeset u mjesec dana i bude bez brige. Danas se nemilosrdno, bezbožno prave pokusi s ljudima što uzrokuje perverzije. Zar nije perverzno što se godišnje na svijetu ubije 1.200.000 mladih od 12 do 24 godine i 300 tisuća odraslih?
Suprotan efekt
Pred blagdane ljude drži euforija kupovanja, trošenja, darivanja… Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
– Mi smo stvorili uživalačku i konzumerističku civilizaciju koja ne donosi sreću kojoj se čovjek nada. Sigurno je lijepo kupiti korisne stvari, ali čovjek je ono što jest, ne što ima, ni ono što troši. Da bi čovjek »bio«, potrebni su trenuci kada se susreće sam sa sobom, sa svojima. Čovjek je ili hram, Božje prebivalište, ili je prazan. Zato ljudi odlaze na duhovne vježbe, u samoću. Moraju postojati dani, vremena, nedjelje i blagdani, mjesta i prilike kada se ljude poštuje i ne uznemiruje. Zato je Isus protjerao trgovce iz hrama. Zašto bih se ja trebao štititi od reklama? Svako nametanje reklama po našim kućama, televizijskim i računalnim programima, odurno je. Vidim sada za blagoslova kuća opsadno stanje, na mnogim je vratima natpis »Ne reklame!«. Nasilje ima uvijek suprotni efekt. I sigurno će ti nasrtljivi trgovački lanci na dostojanstvo čovjeka propasti.
Završimo hipotetičkom scenom: koga biste pozvali za blagdanski, božićni stol?
– Na pogrebu jednog talijanskog industrijalca našlo se mnoštvo ljudi. Bili su to siromasi velegrada, koje je pokojnik svakog četvrtka pozivao na večeru. Negdje u Americi običaj je pozvati na božićni ručak zvijezde estrade. Servira se samo juha, ali svatko ima obavezu ostaviti dar za siromahe. Danas su najsiromašnije i najugroženije obitelji i mladi. Pozivam na moj božićni ručak sve koji mogu u današnjim turbulentnim vremenima oduševiti obitelji za sveti život i koji mlade mogu oduševiti da stvore novu revoluciju u procesu globalizacije u kojoj će svatko biti sretan što postoji.
