ROVINJ – Od prošlog vikenda prvi na listi gledanosti, barem što se tiče rovinjske »filmske« publike, nalazi se kratki poučno-dokumentarni privatni filmić koji, kako anonimni autor sugerira gledateljima, s krimi zapletom započinje u svojoj trideset i devetoj sekundi. Dakle, prvih tridesetak u kadru je terasa i nekolicina konzumenata, da bi u toj baš 39. sekundi, čovjek koji jede u društvu žene i djeteta, nešto kao izvadio iz vrećice pa to isto stavio u tanjur, digao se sa stolice i pravac rasprava sa šefom. U njegovom je tanjuru zaplivala muha pa čovjek ne želi platiti. Da bi smirio nezadovoljnog gosta, računajući na onu »shit happens«, uz isprike, ali i ružne poglede i komentare ostalih gostiju, šef je pristao na neplaćanje računa.

No, vlasnik slastičarnice zbunjen je, a upravo u subotu oko 15 sati kada se slučaj i dogodio ni insekti nisu mahali krilicima od vrućine. Činjenice je da je ova treća generacija obitelji koja se bavi proizvodnjom i prodajom slastica i koja je u Rovinju locirana od daleke 1965. godine. Do subote, dakle i usprkos realnim mogućnostima da nešto uleti u tanjur, njima se to nije dogodilo. Dakle, pregledava se video kamera koja se nalazi na ulazu u slastičarnicu Katarina.

Kad ono – slučaj riješen! Kamera je snimila: čovjek je sam sebi iz svoje vrećice »nabrao« insekte i ubacio ih u tanjur. I dok se, niti sat vremena od incidenta, vlasnik slastičarnice nije takoreći ni ohladio od šoka, nevjerice i ljutnje, isti mu je čovjek ponovo prošetao ispred ugostiteljskog objekta. Sad već, kako priča vlasnik, koji nas je zamolio da ne objavljujemo njegovo ime, on trči za »oštećenim« konzumentom, pokazuje mu videouradak i veli da će ga svima pokazati. Čovjek pak (navodno Poljak, što je opet manje važno) sada se ispričava, laća novčanika i sve bi on sad lijepo i potiho riješio. Slučaj zaključen, a medijska prašina uskovitlana.

O ubačenoj muhi razgovarali smo i s rovinjskim ugostiteljem s više od pet desetljeća rada s gostima – Corradom Pellizzerom. A riječ je o čovjeku koji je u Rovinj »uvezao«, odnosno otvorio, prvu pizzeriju, otvorio kultni i jedan od prvih gradskih kafića te opet prvi otvorio disco club.

– Naravno da se neugodnosti mogu dogoditi i da se one događaju. Ponekad ispašta gost, ponekad vlasnik objekta. I to je turizam, jer iluzorno je nešto drugo i očekivati u situaciji kada je Rovinj pun kao šipak gostiju koji dolaze iz čitavog svijeta s različitim očekivanjima, zahtjevima, željama, ukusima, pa i financijskim mogućnostima. Međutim, ovako ekstremni primjeri nečijeg ponašanja su uistinu rijetki i ne treba im pridavati veliku pažnju. Osobno, s gostima radim, živim i družim se više od pola stoljeća. I naravno, »naletio« sam na štošta – ali u odnosu na broj dolazaka i zadovoljnih konzumenta, postotak onih drugih koji će uvijek nešto brundati, odnosno koji su i prije nego li su naručili hranu znali da će na istu imati pritužbe, je toliki da o njemu nije vrijedno diskutirati, zaključio je Pellizzer.