Prije točno dva tjedna Zlatko Komadina proslavio je dan kad je prije deset godina, 2001., prvi puta postao župan. Sada zeleno-plavu županiju vodi već u trećem mandatu, a mi smo ga pitali kako ocjenjuje svojih prvih deset?

  – Za deset! Ako se u politici rezultati mjere povjerenjem građana, onda sam zadovoljan. Šalu na stranu, mislim da sam opravdao povjerenje građana. Radim isključivo po načelu za opće dobro, čast, poštenje i odgovornost uvijek su mi na prvom mjestu, i da od ove regije pokušamo stvoriti bolje mjesto za život. Međutim, jasno je, naše su ovlasti i mogućnosti u županijama dosta ograničene. Koliko možete s proračunom od 300 milijuna? Nedovoljno, no zakoni su takvi.

Građani očekuju više

Koji projekti ostaju nakon ovih deset godina za vama?

  – Postali smo Županija koja gradi i upravlja! Izgradili smo ili rekonstruirali desetke školskih dvorana i objekata, domova zdravlja, sada smo konačno na pragu gradnje Centralne zone za gospodarenje otpadom. Neki od tih projekata zacrtani su još davno prije mene, i sada će napokon ugledati svjetlo dana. S novim odlagalištem na Marišćini napravili smo dobar posao, jer smo izabrali najbolji mogući način financiranja – za građane. Dobili smo EU sredstva, koja smo dugo čekali, ali cijena će zbog toga za korisnike biti bitno manja. Puno smo gradili i na pomorskom dobru, pogledajte trajektna pristaništa Valbisku, Porozinu, Mišnjak, luku Lošinj.

Puno smo davali i u programe javnih potreba u sportu, primjerice, pomogli smo stvaranju piramide amaterskih sportova, pogledajmo nordijske olimpijce itd. I u kulturi smo prepoznavali dobre projekte – »Umrežimo se kazalištem«, primjerice. U svaki gradić doveli smo dašak kulturnog stvaralaštva. U zdravstvu rješavamo neke od urgentnih potreba – palijativnu skrb, mobilne timove, uskoro i stacionar. Poboljšali smo uvjete u specijalnim bolnicama, primarnom zdravstvenoj zaštiti i javnom zdravstvu

To je ono gdje su nam ovlasti jasne, u pogledu funkcioniranja institucija, a nažalost zakoni ne dozvoljavaju veći naš utjecaj na realni život. Normalno da građani očekuju više radnih mjesta, jače gospodarstvo. Nažalost, tu izravnog utjecaja gotovo da i nemamo, osim kroz kreditiranje poduzetništva, ali evo i kroz prostorno planiranje novih poslovnih zona. PGŽ ima najveću zonu, Kukuljanovo, i potencijalno najveću zonu – Miklaviju, te 25 manjih zona.

Nažalost, sporost državne administracije često otežava da se tako veliki projekti realiziraju. Za mene kažu da sam strpljiv, ali strpljenje građana nije neograničeno. Treba povećati efikasnost državne administracije.

   Kako ocjenjujete političke odnose u PGŽ u tih deset godina? Uvijek ste u koalicijama.

  – Naučio sam se izdržljivosti, u politici se ništa ne postiže na brzinu. Ali svo vrijeme je vladala stabilnost, to je bitno. Netko, kao vi novinari, primjerice, može reći da je to dosadno jer nema smjena ni rušenja, ali građani prepoznaju tu vrijednost tolerancije.

Od ’93. do danas, kad je ovdje nastala prva koalicija koju su vodili Slavko Linić i Vladimir Šepčić, svi smo se zajedno naučili uvažavanju. SDP je tada bio na početku, »bivše komunjare« prešle su u HDZ, neki novokomponirani demokrati u HSLS, a mi smo okupili lijevi centar i regionalna promišljanja. Nismo se sramili ni Tita ni bivše partije, ovo je antifašistička regija, i na tome smo gradili politiku.

Nema dilema

Niste se razbahatili, mislite?

  – Pa pogledajte nositelje izvršne vlasti u našem kraju. Golema većina nikada nije zloupotrijebila položaj. Vlast se obnaša odgovorno, transparentno, u okvirima mogućnosti. Druga je stvar što se od nas uvijek očekuje više, baš zbog standarda koje smo postavili. Pitajte ljude u Dalmaciji i Slavoniji, pa i Zagrebu, što misle o Rijeci i PGŽ-u! Mi smo im u mnogočemu uzor.

  Ne bi se reklo da je baš sve tako idealno: vi SDP-ovci ne možete se između sebe dogovoriti o gradnji nove pruge Rijeka-Zagreb. Vi ste za, Linić protiv, a planirate voditi državu.

  – Nema tu nikakvih dilema da li graditi novu prugu, pa nećemo valjda graditi staru prugu!? Dok nemate novu kuću, normalno da popravljate staru, ali kad u staroj više ne možete živjeti jer vam voda curi na glavu, a obitelj vam je sve veća, onda gradite novu za što, naravno, trebaju novci. Potrebe će odrediti razina teretnog, pa i putničkog prometa riječke luke. Normalno da Hrvatskoj i Rijeci treba nova dvokolosiječna pruga, jer ako se riječka luka nastavi razvijati, sadašnja pruga bit će zagušena, to će biti čep koji će ometati razvoj, zagušiti ceste i smetati građanima.

Sve to puno košta, jasno, ali zato je i logično da će se prvo ići u popravak stare pruge kojoj treba povećati protočnu moć, a onda i graditi novu, koja će se poklopiti sa širenjem i jačanjem riječke luke. Pruga koja se ne susreće s lukom ne služi ničemu, dakle to su spojene posude. Ali, riječ je o toliko dugoročnim projektimaa da govorimo o deset, možda i 15 godina. Zato dilema nema.

  – Evo, javna rasprava počinje. Javnost ove regije, a to znači i lokalne jedinice, građani i institucije imat će se prilike izjasniti o tome želimo li luku širiti iz jezgre Rijeke ili ne. O tome će ovisiti i budućnost nove pruge. Odgovore naravno mora dati i struka, a to je Lučka uprava i Hrvatske željeznice, od koje očekujemo realne prognoze o rastu tereta i dinamici gradnje. Do milijun kontejnera još može izdržati stara pruga, preko toga više ne. Ali, dvije pruge su paralelna priča, one uopće ne isključuju jedna drugu, samo je jedna u bližoj budućnosti, a druga u daljnjoj. Stoga sukoba nema.

Prevažni projekti

Tko će graditi novu prugu, vi kao novi ministar prometa?

  – Gradit će je Ministarstvo prometa, a svaki ministar prometa mora raditi u nacionalnom interesu, po prioritetima koji su realni. Svi argumenti govore u prilog tome da riječka luka čini vrata Europe, sada i za golemo kinesko gospodarstvo i tržište srednje Europe, i to ne iskoristiti, bilo bi politički neodgovorno. Prugu vidim i u funkciji turizma, od Beča do mora, možda i kao neki novi, recimo, Adriatic express.

  Dakle, ipak ćete biti ministar prometa?

  – Mogu biti, ali ne moram, sve drugo bilo bi bahato. Sigurno nisam jedini u Hrvatskoj koji bi to mogao biti, ali nisam ni tabula rasa, imam veliko iskustvo u izvršnoj vlasti. Ono što će za mene biti važno u donošenju odluke, bit će program moje stranke, SDP-a, s kojim će se ići na izbore.

  U tom programu ovi prevažni projekti moraju biti jasno definirani i na visokom mjestu prioriteta, po meni – najvišem, uz energetiku. Osim toga, građevinska operativa je na izdisaju, treba je zaposliti da se oporavi i taj sektor, a uz investicije u željeznicama i energetici, to je moguće. Usto, mislim da mi u Hrvatskoj znamo i proizvoditi vlakove i vagone, pogledajmo Đuro Đaković, Gredelj i Končar…