Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
12. studenoga 2019.
Treći put

Komentar Vrijeme rekonfiguracije: U potrazi za hrvatskim Macronom

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 18. prosinac 2017. u 7:15 2017-12-18T07:15:59+01:00

Živimo u politički vrlo uzbudljivim i ne tako čestim vremenima u kojima bi se mogli oformiti novi pokreti, stranke i koalicije koje neće plesati tek jedan izborni ciklus, ili još kraće

Dugo, 17-ak godina se javnost »cijepi« s pričom o takozvanom trećem putu. Stranci, ili koaliciji koju će građani, nezadovoljni HDZ-om i SDP-om, uzdići s promila izborne podrške do same vlasti i koja će, možda, spasiti Hrvatsku.

SDP i HDZ, međutim, kombinirano svo to vrijeme uglavnom drže preko 50 posto anketnih glasova (na biralištima prolaze i nešto bolje) i kontroliraju Vlade i saborske većine, dok se wannabe treći putevi troše kao šibice, brzo se upale i kratko gore. Laburisti, Orah, Nacionalni forum – samo su neka imena zaboravljenih meteorskih svjetala »trećeg puta«, a aktualni Most i Živi zid ustrajno rade na tome da ne završe na istom, zaboravljenom političkom otpadu.

Problem »trećih puteva« je, osim toga što lako povjeruju u napise po kojima je biračima dosta »i lijevih i desnih« i vlastitu mesijansku ulogu, što se i oni sami unutar sebe moraju na neki način politički i ideološki profilirati što im dodatno smanjuje ionako neveliki politički prostor. Jer, osim 55-60 posto glasova koje će uzeti dvije najveće stranke, nekoliko postotaka uvijek imaju i regionalci, zatim oni koji su radikalnije lijevi i radikalnije desni od velikih partija, što igralište za bitku obično smanji na manje od trećine biračkog tijela. A pretendenata na taj prostor je jako puno.

Uglavnom, priče o »trećem putu« koji će na krilima nezadovoljstva osvojiti birače i promijeniti stvari uglavnom su tek marketinška naklapanja, loše uglavljena u stvarnosti.

Ovaj put je možda ipak drugačije.

Sun Tzu i kiseli krastavci 

Osnovna neravnoteža je među brojkama koje pokazuju potporu HDZ-u i SDP-u, te društveni optimizam, Naime, posljednja brojka pokazuje da je onih kojih smatraju da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru oko 75 posto. Goleme tri četvrtine društva (već neko vrijeme) smatraju da država, dakle, odlazi kvragu. Bizarno je da vladajući HDZ ne samo da kupi svih preostalih 25 posto glasova, već mu se rejting kreće iznad 30 posto. Što znači da bi za Plenkovića, Brkića i ekipu glasali i oni koji misle da ti ljudi svoj posao ne rade – uspješno.

No, golemo i dugotrajno nezadovoljstvo ne znači da od toga profitira najjača oporbena stranka – SDP. Bernardićeva opozicijska partija cijelu godinu u zemlji čiji smjer izluđuje njene građane tavori na mršavih 22-23 posto. I ništa što su socijaldemokrati radili ove godine nije pomoglo da se ta brojka podigne – ni ukazivanje na pogreške Vlade, ni pokušaj smjene Bernardića, ni aktualni otklon prema ekonomskim temama usmjerenim uglavnom na zaštitu najsiromašnijih.

Ništa.

Nije, naravno, nemoguće da će se pokazati ispravnom taktika koju je zagovarao i kineski pisac i general Sun Tzu, o tome da će leševi tvojih neprijatelja već proći rijekom samo ako dovoljno dugo sjediš pokraj nje. Uostalom, kad se približe izbori, mnogi birači koji u anketama biraju alternative najvećim strankama ipak na kraju teška srca zaokruže SDP ili HDZ samo kako »oni drugi« ne bi osvojili/sačuvali vlast.

Facebook ili Yugobook?

Dokazivanje hrvatstva i katoličanstva na leđima prava nacionalnih ili spolnih manjina tako je passé. Sad se nacionalna turbo-folk desnica, oživotvorena u liku i djelu dviju dama, Željke Markić i Brune Esih okomila na malo veću ribu – na Facebook.

Ta globalna društvena mreža, koja trenutno ima oko 500 puta više korisnika nego Hrvatska stanovnika navodno provodi brutalno cenzuru nad hrvatstvom kao takvim na svojim stranicama. Jer da se brišu komentari i blokiraju profili koji dovode u pitanje hašku presudu šestorki, pa čak i oni koji tek iskazuju počast preminulom generalu Slobodanu Praljku. Stoga i Markić i Esih pozivaju Plenkovića da pozove Facebook i kaže mu da to tako ne ide. Kako je Esih i saborska zastupnica, zatražila je i da se sastane saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije na temu – Facebookove cenzure. Zasad se nije izjasnila o tome treba li cijenjeni Odbor, u kojem nema niti jednog jedinog novinara, pozvati na saslušavanje Marka Zuckerberga ili ne, ali svakako pratimo rasplet događaja na rubu svojih sjedala.

Pogotovo kad se vidi da zastupnica tvrdi da se ne radi samo o »automatskom postupanju Facebooka«, već i o »smišljenoj, organiziranoj i sustavno provođenoj akciji skupina iz RH«, koje koriste »nimalo nenamjerne greške u sustavu Facebooka«. Ako su greške »nimalo nenamjerne«, onda bi svakako trebalo i Zuckerberga podvrgnuti postupku Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, cijenjenog tijela koje je već zbog raznoraznih izdaja i inih čina presudilo Stipi Mesiću, Ivi Josipoviću, Zorana Milanoviću, Miloradu Pupovcu, Carlu Bildtu, Josipu Brozu Titu i mnogim drugima.

Stići će vas naša ruka i u Kaliforniji!

Čini se ipak da ovakva situacija golemog nezadovoljstva i vlašću, ali i najjačom oporbenom strankom kao nikad dosad otvara mogućnosti za neke nove i drugačije političke projekte. Ukratko, da živimo u politički vrlo uzbudljivim i ne tako čestim vremenima u kojima bi se mogli oformiti novi pokreti, stranke i koalicije koje neće plesati tek jedan izborni ciklus, ili još kraće – sezonu medijskih kiselih krastavaca, nego će postati bitnim dijelom domaćeg političkog krajolika za naredne godine, a možda i desetljeća.

Most mora odrasti 

Naravno, tu priliku mogu iskoristiti i već neko vrijeme koriste protestni pokreti poput anarhističkog Živog zida, ili i dalje ideološki nedeterminiranog Mosta. Živi zid pritom mnogo bolje stoji, probili su i granicu do 11 posto (anketnih) glasova i čini se da se većina onih nezadovoljnih i najjačim strankama, ali i cijelim političko-gospodarskim sustavom u Hrvatskoj odlijeva prema Sinčiću i Pernaru. Što će ta neobična ekipa sa svom tom podrškom, malo je zahtjevnije pitanje. A »spasiti Hrvatsku« nije baš dovoljno dobar, ni razrađen odgovor.

Most se, pak, nalazi na još jednom raskrižju. Prosvjedni glasovi koje su uspjeli »na prepad« dobiti u samom finišu izborne kampanje 2015. godine sad definitivno pripadaju nekom drugom (vidi gornji pasus) i Most definitivno mora odrasti. Petrov se ne može, poput Pernara svojevremeno, bacati među specijalce koji će ga uhititi i otpremiti u maricu i Most bi trebao loviti neke druge birače. A za više od sedam-osam posto će se trebati i makar donekle vrijednosno profilirati. Priča o obrazu i poštenju sama za sebe nije dovoljna da na desnom spektru maknu HDZ, a lijevi birači su ih ionako napustili nakon dvostruke koalicije s tom strankom. Uostalom, problemi s profiliranjem Mosta ovaj tjedan su postali javni, nakon što ih je napustio bivši ministar Vlaho Orepić, zamjerajući im, između ostalog – desničarenje.

U centru je samo jedno sigurno – teško da će tamo više postojati HNS kao samostalna politička snaga. Amsterdamska koalicija, ili kako god već nazvali kombinaciju Pametnog, IDS-a i Glasa ima potencijala, ali ne još i dovoljnu količinu podrške koja bi im osiguravala da još negdje osim u Istri »probiju« izborni prag. No, vremena su vrlo burna, a birači očito u potrazi za oporbenim izborom, pa ova priča ima potencijala za rast (samo malo hladne vode na cijeli scenario – politička groblja su puna onih koji su imali potencijala za rast).

Ipak, potraga za alternativom hibridnom HDZ-u (hibridnom jer se radi o koaliciji eurokrata i tvrdih nacionalista u kojoj prvi imaju više formalne, a drugi stvarne vlasti) i dalje traje. I u zemlji u kojoj se na dnevnoj bazi ugrožavaju temelji civiliziranog demokratskog sustava, a šef oporbe uporno priča o rastu minimalne plaće, ne treba u potpunosti isključiti ni mogućnost nekih novih, možda čak i uspješnih političkih projekata.

Je li netko rekao Macron?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.