Bivši čelnik HGK-a uskoro pred sudom

Vidoševića Uskok optužuje da je iz HGK-a u privatne džepove ‘slio’ 37 milijuna kuna

Hina

Foto D. KOVAČEVIĆ

Foto D. KOVAČEVIĆ

Nakon izbijanja afere Remorker, sredinom listopada 2013. u kojoj je prva uhićena njegova najbliža suradnica i šefica kabineta Zdenka Peternel, Vidošević je kazao da je neugodno iznenađen tim slučajem, a na pitanje je li moguće da ništa nije znao, kazao da je sve moguće pa i da "muž zadnji dozna"



ZAGREB - Zbog izvlačenja novca iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) i drugih koruptivnih nedjela Uskok je u srijedu podigao optužnicu protiv dugogodišnjeg čelnika te gospodarske institucije Nadana Vidoševića koji je od osamostaljenja Hrvatske obnašao i niz visokih političkih dužnosti, a nakon izlaska iz HDZ-a 2010. kandidirao se na predsjedničkim izborima.


Uz Vidoševića, optužnicom su obuhvaćeni i njegovi najbliži suradnici iz Komore – Zdenka Peternel i Josipa Miladinov, marketinški stručnjak Davor Komerički, vlasnik tvrtki preko kojih se izvlačio novac Igor Premilovac, Vidoševićeva savjetnica za nekretnine Vesna Rodić, stručna suradnica za financije i računovodstvo HGK J. M., trgovkinja umjetninama Jasna Marković Grubić i tadašnja članica Nadzornog odbora Kraša Jadranka Ivčić.


Istragu u HGK nazvanu afera Remorker najprije je započelo zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo, da bi ju nakon povećanja broja osumnjičenih preuzeo Uskok. Ime Remorker afera je dobila po češkoj tvrtki ključnog svjedoka Igora Premilovca, koji je priznao da je fiktivnim ugovorima dizao novac, a zatim ga ‘opranog’ u gotovini vraćao u Hrvatsku.




Cijeli se slučaj počeo otkrivati nakon uhićenja Vidoševićeve suradnice Zdenke Peternel u listopadu 2013. uz koju je zbog izvlačenja 35 milijuna kuna iz Komore pritvoren i Davor Komerički, marketinški stručnjak pušten iz Remetinca nakon dopune iskaza u kojem je s Remorkerom povezao upravo dugogodišnjeg čelnika Komore.


Zajedno s Vidoševićem, nakon čijeg je uhićenja javnost doznala za njegovu bogatu umjetničku zbirku, navodno najvrjedniju na Balkanu, sredinom studenoga 2013. pritvorena je i bivša voditeljica HGK-ove Službe za financijsko-računovodstvene poslove Josipa Mladinov, a slučaj se u međuvremenu proširio i na HAC. Ta je grana afere Remorker nedavno rezultirala optužnicom protiv zadarskog gradonačelnika i bivšeg HDZ-ovog ministra Božidara Kalmete te njegovih najbližih suradnika iz ministarstva i Hrvatskih autocesta.


Vidoševićev krak istrage u slučaju Remorker više je puta proširivan, među ostalim i zbog sumnji da je Komoru oštetio nabavljajući umjetnine, ali i da je radio na štetu tvrtke Kraš u kojoj je do 2011. bio predsjednik uprave. U jednom od proširenja istraživana je i tvrtka Piramida, zbog čega je uhićen i Vidoševićev dugogodišnji prijatelj i navodni ‘mentor’ Zvonimir Radić.


Tijekom istrage blokirana mu je vrijedna imovina od umjetničke zbirke do brojnih nekretnina, automobila i dionica. No, kako je njihova vrijednost manja od tridesetak milijuna kuna za koliko je navodno oštetio Komoru Uskok je zatražio i oduzimanje imovine članovima njegove obitelji – supruge, dviju kćeri i majke. Istražitelji su tvrdili da se ni njihova imovina ne može opravdati prihodima evidentiranim kod porezne uprave, zbog čega su posumnjali da je i ona ostvarena nezakonito.


‘Izvlačenje’ preko 37 milijuna kuna


Nadana Vidoševića i njegove suoptuženike Uskok tereti za udruživanje za počinjenje kaznenih djela i zlouporabu položaja i ovlasti kojima se, po tvrdnji tužiteljstva, uglavnom iz Komore u privatne džepove ‘slilo’ preko 37 milijuna kuna.


Prvom i najznačajnijom točkom optužnice Vidošević je, kako je Uskok priopćio na svojoj internetskoj stranici, od 2006. do ožujka 2011. Komoru oštetio za gotovo 36 milijuna kuna neosnovanim isplaćivanjem novca sa žiro računa Komore. Zbog toga je “u zajedničko djelovanje” povezao predstojnicu svog ureda Zdenku Peternel, voditeljicu Službe za financije i računovodstvo Komore Josipu Miladinov, marketinškog stručnjaka Davora Komeričkog i višu stručnu suradnicu Službe za financije i računovodstvo Komore Jasnu Mikić.


Uskok tvrdi da je Vidošević od Peternel zatražio da na temelju njegovog ovlaštenja potpisuje potrebnu dokumentaciju o nepostojećim poslovima za račun Komore, a od Miladinov i Mikić da provedu plaćanje računa izdanih za nepostojeće usluge te od Komeričkog da pronađe tvrtke putem kojim bi na taj način s računa Komore bio isplaćivan novac.


Afera nazvana po češkoj tvrtki preko koje se prao novac


Komerički je potom angažirao kasnijeg krunskog svjedoka Igora Premilovca koji je, u nakani da se i sam znatno okoristi, za nagradu od 10 posto od svakog isplaćenog iznosa, u ime više tvrtki u kojima je on isključivo vodio poslovanje, sačinjavao ponude i ugovore o poslovnoj suradnji između Komore, kao naručitelja i tih tvrtki, kao izvršitelja usluga.


U ugovorima je navodio “razne usluge kao navodni predmet poslovanja i novčani iznos vrijednosti navodnih usluga”, a sve prema podacima koje je dobivao od Komeričkog o stvarnim uslugama koje je njegovo poduzeće obavljalo za Komoru, kako bi se prikrili fiktivni poslovi, tvrde u Uskoku.


Premilovac je takve ugovore dostavljao Josipi Miladinov i Jasni Mikić, a one Zdenki Peternel koja ih je u Vidoševićevo ime potpisivala. Nakon što bi Premilovac Komori poslao i račune Miladinov bi potpisivala virmane za plaćanje pa je Komora ukupno u više navrata isplatila preko 35.9 milijuna kuna. Nešto manje od sedam milijuna ‘utrošeno’ je za održavanje privida urednog i redovnog poslovanja dok je preko 29 milijuna Premilovac uplaćivao na račune svoje tvrtke Remorker, registirane u Češkoj, po čemu je ovaj slučaj i dobio ime.


S Remorkerovog računa Premilovac je navodno podizao gotovinu, zadržavao proviziju i ukupno 26.2 milijuna kuna predao Komeričkom koji je cijeli iznos, prema Uskokovim tvrdnjama, izravno ili posredstvom Zdenke Peternel predavao Vidoševiću.


Šteta zbog umjetnina, nekretnina i stroja za Vidoševićevo imanje


Vidoševića Uskok tereti i da je od kraja 1997. do 2012. s Vesnom Rodić, koja mu je ranije besplatno pružala usluge posredovanja prilikom kupnje nekretnina, dogovorio da će njena tvrtka to isto raditi za Komoru, s čijeg će se računa plaćati i usluge koje napravi za njega ili članove njegove obitelji. Šaljući račune Komori Rodić je “neosnovano uvećavala cijenu”, čime je Komora navodno oštećena za još 566.000 kuna.


Po Uskokovim tvrdnjama od 2004. do kraja ožujka 2005. Vidošević je “iskoristio ugovaranje poslova kupnje umjetnina za Komoru za stjecanje umjetnina u privatne svrhe”. Navodno je riječ o kupovini skuptura kipara Šime Vulasa i Kažimira Hraste koje su kupljene za Komoru, da bi završile u Vidoševićevoj privatnoj zbirci. Komore je pritom ostala bez više od 158 tisuća kuna, no za još 190 tisuća je navodno oštećen i Hraste kojega je Vidošević, po tvrdnjama tužiteljstva, tražio da mu pokloni tri skupture kako bi potpisao ugovor s Komorom.


Optužnicom se trgovkinji umjetnina Jasni Marković Grubić stavlja na teret da je tijekom 2005. koristeći poslovni dogovor s Komorom o kupoprodaji umjetnina, od većeg broja umjetnika nabavljala djela bez ikakve dokumentacije, prikazujući u poslovnim knjigama da su umjetnine stavljene u prodaju temeljem ugovora o posredovanju sklopljenih s više osoba među kojima su bili i ono koji nisu bile stvarni prodavatelji umjetnina. Potom joj je za prodaju i postavu 35 umjetnina Komora platila 828 tisuća kuna, a ona je osobama koje su bile neistinito prikazane kao prodavatelji umjetnina doznačila 750.500 kuna koje su joj potom vraćene u gotovini.


Vidoševića se tereti i da je za gotovo 240 tisuća kuna oštetio i Kraš u kojem je bio predsjednik uprave jer je od kraja 2005. do listopada 2006. s članicom nadzornog odbora te tvrtke Jadrankom Ivčić dogovorio da će mu za privatne potrebe društvo kupiti bager s pripadajućom opremom.


Kako bi ostvarili plan Vidošević je od Vesne Rodić zatražio da zatražio da njena tvrtka kupi radni stroj novcem koji će joj Kraš kasnije isplatiti na ime nepostojećih usluga. Uskok tvrdi da se od 268.400 kuna računa koje je Vesna Rodić dostavila Krašu samo 30.000 kuna odnosilo na stvarno izvršene usluge, dok je od ostatka na Vidoševićev zahtjev kupljen vrijedan stroj.


Kao mladi financijski direktor cementare uključio u HDZ


Nadan Vidošević, u srijedu optuženi bivši čelnik Hrvatske gospodarske komore (HGK) na ključnim je političkim i gospodarskim funkcijama još od početka devedesetih kada se kao mladi financijski direktor cementare uključio u HDZ i postao župan, ministar pa predsjednik Komore, a u javnosti je zapamćen i kao jedan od najbogatijih predsjedničkih kandidata, koji je na izborima 2010. obećavao stabilnu i sigurnu Hrvatsku kao državu rada i jednakih mogućnosti.


No, nasuprot tim obećanjima, Vidošević je u mnogim novinskim napisima koji su o njemu osvanuli nakon pokretanja istrage u slučaju Remorker prikazivan kao osoba koja je zavidnu imovinu stekla na sumnjiv, moguće i nezakonit način, vrlo često kupovinom nekretnina kojima je preko noći rasla vrijednost.


U poslovni svijet Vidošević ulazi 1984. kada se kao diplomirani ekonomist zaposlio u tvrtki Dalmacijacement, gdje 1990. postaje direktor u trenutku kada je u proglašen stečaj tvrtke. Tri godine kasnije dolazi na prvu ozbiljniju političku funkciju. Postaje Splitsko-dalmatinski župan, a zatim i zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora. U ratnoj vladi Nikice Valentića Vidošević je ministar gospodarstva, a od 1995. je na čelu gospodarske komore. Od 2005. do 2011. bio je i predsjednik Uprave Kraša, a od kraja 2011. savjetnik u Upravi te tvrtke.


Obnašao je i dužnost predsjednika nogometnog kluba Hajduk, a od 1995. – 1996. bio je i na čelu Hrvatskog nogometnog saveza.


“Muž zadnji dozna”


Nakon izbijanja afere Remorker, sredinom listopada 2013. u kojoj je prva uhićena njegova najbliža suradnica i šefica kabineta Zdenka Peternel, Vidošević je kazao da je neugodno iznenađen tim slučajem, a na pitanje je li moguće da ništa nije znao, kazao da je sve moguće pa i da “muž zadnji dozna”.


“Tko god je vodio veliki sustav zna da čelna osoba ne radi sve u tom sustavu, načelna odgovornost apsolutno, nema razgovora, ali ipak treba vidjeti što se stvarno dogodilo”, tvrdio je tada Vidošević.


U međuvremenu, u medijima se počelo pisati i o milijunima što ih je Komora izdvajala za umjetnine, koje su po tvrdnjama nekih galerista bile precijenjene.


Također, kao moguće sumnjiv posao spominjao se projekt Krašograd, za koji je Kraš 2006. kupio zemljište u Pisarovini na kojem je izgrađen ekopark sa smještajnim, ugostiteljskim i sportskim sadržajima. Oko 150 hektara poljoprivrednog zemljišta oko Krašograda kupili su i Vidošević, koji je tada bio predsjednik Uprave Kraša, te još sedmero direktora te tvrtke, a prema pisanju medija, cijena zemljištu koje su kupovali za nekoliko kuna po četvornom metru sada je višestruko veća.


Kada je 12. travnja 2014. pet mjeseci nakon uhićenja u akciji Remorker pušten iz istražnog zatvora u Remetincu Vidošević je kazao da je sretan i uzbuđen te da jedva čeka vidjeti obitelj i prijatelje. Nije želio komentirati optužbe protiv njega ističući da je sud jedino mjesto gdje se može braniti čast i ugled.


Odgovarajući na novinarska pitanja Vidošević je kazao da je uvjeren kako će moći dokazati porijeklo svoje imovine. “To sam jedino siguran da mogu, a ovo sve drugo pustimo. Zar mislite da ijedan pojedinac može zaustaviti lavinu pokrenutu putem medija. Jedino se na sudu mogu iznositi svoji argumenti”, rekao je tada Vidošević.


Za vrijedne umjetnine te stare knjige za koje se tijekom istrage otkrilo da su u njegovu vlasništvu Vidošević je kazao da “nisu grijeh”. “To sve što mi govorite nije grijeh za to bi mi morali reći hvala,” dodao je Vidošević.


“Kada se nađete na dnu otkrijete neke divne nove ljude koje niste poznavali. Koristim priliku pozdraviti ljude u Remetincu s jedne i druge strane brave jer sam s njima proveo neke lijepe trenutke”, poručio je Vidošević dodajući da se u zatvoru nije uspio sastati s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, također zatvorenim zbog korupcije.


Od Remorkera do niza novih sumnji


Nekadašnjeg dugogodišnjeg čelnika HGK-a Uskok tereti da je organizirao kriminalnu skupinu radi izvlačenja više od 35 milijuna kuna iz te ustanove.


U jednom od proširenja istrage poduzetnika, za kojega se nakon uhićenja doznalo da je i najveći hrvatski kolekcionar umjetnina, tereti se da je Komoru, upravo nabavljajući slike, oštetio za još 265 tisuća kuna. Prema pisanju medija, Vidošević je osumnjičen i da je oštetio tvrtku Kraš koja mu je za imanje u Gorskom kotaru nabavila bager vrijedan više od 230 tisuća kuna.


Osim Vidoševića taj krug Uskokove istrage navodno je obuhvatio i predsjednika Udruženja hrvatskih trgovaca umjetninama Damira Grubića, vlasnika galerije Grubić, te njegovu suprugu Jasnu Mrakovčić Grubić, koje se tereti da su uz Vidoševića iz HGK izvlačili novac lažirajući kupnju umjetničkih slika.


U slučaju Kraš Uskok uz Vidoševića sumnjiči i njegovu savjetnicu za nekretnine Vesnu Rodić te potpredsjednicu Nadzornoga odbora Kraša Jadranku Ivčić, koje se brane sa slobode.


Akcija Remorker pokrenuta je nakon što je Igor Premilovac priznao da je preko njegove češke tvrtke Remorker, u dogovoru sa Zdenkom Peternel i marketinškim stručnjakom Davorom Komeričkim, fiktivnim ugovorima izvlačio novac iz HGK i potom ga u gotovini ‘opranog’ vraćao u Hrvatsku.


Vidoševića je s cijelim slučajem povezao Komerički, dok Peternel po tvrdnjama svoje obrane nikada nije svjedočila protiv bivšeg šefa. Izvlačenje milijunskih iznosa iz HGK jedan je od krakova afere Remorker dok drugi krak seže u Hrvatske autoceste (HAC), koje su se također našle pod Uskokovim istragom što je nedavno rezultiralo optužnicom protiv zadarskog gradonačelnika i bivšeg HDZ-ovog ministra Božidara Kalmete te njegovih najbližih suradnika iz ministarstva i HAC-a.


Istraga je naknadno u nekoliko navrata proširivana, među ostalim i na tvrtku Piramida čiji su čelnici priznali Uskokove optužbe te su sporazumno osuđeni na uvjetne kazne ili dobrotvorni rad te novčane kazne.


Zbog Vidoševića je na sudu završio i policajac specijaliziran za umjetnine Josip Vrbić koji je medijima dao fotografije skrovišta u Vidoševićevoj vili u kojoj je uz vrijedne umjetnine držao i preparirane lovačke trofeje iz cijelog svijeta. Devet mjeseci zatvora inspektoru je u konačnici nepravomoćno zamijenjeno radom za opće dobro.