Ne treba nam još jedna institucija koja daje izvješća koja nikoga ne obavezuju, a sama nema ovlasti riješiti problem, tvrdi Đula Rušinović-Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata
ZAGREB » U Ministarstvu zdravlja ubrzano se priprema teren za formiranje posebnog pravobraniteljstva za pacijente. Radna skupina na čelu s Natalijom Bralić, voditeljicom splitskog regionalnog ureda HZZO-a, na današnjem će sastanku u ministarstvu raspravljati o potencijalnim modelima ustroja novog tijela, a jedan od njih je, kako se doznaje, postavljanje zastupnika pacijenata u četiri velika grada – Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu.
Dok su u Ministarstvu zdravlja uvjereni da rade dobar potez koji će pacijentima osigurati mjesto s kojeg će njihove pritužbe na zdravstvenu uslugu dobiti na težini, udruge pacijenata skeptične su i boje se da bi novo pravobraniteljstvo moglo biti sredstvo kojim će se javnosti »zamazati oči«. Radi se, upozoravaju, i o značajnom financijskom trošku upitne opravdanosti. Svaki novi ombudsman, naime, državu stoji više milijuna kuna: Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, za ilustraciju, lani je na svoj rad potrošio tri milijuna kuna, a Ured pravobraniteljice za djecu pet milijuna kuna. Iako više europskih država, primjerice Finska, Poljska ili Irska, imaju institut pravobranitelja za pacijente, većina članica EU pravo pacijenta na pritužbe u slučaju kršenja njegovih prava rješava na druge načine. I Hrvatska ima zakonom predviđena povjerenstva za prava pacijenata na županijskoj razini, ali ta zakonska obveza nikad nije provedena u djelo.
Pacijenti se danas, ako su im povrijeđena prava, mogu žaliti Ministarstvu zdravlja ili upravi bolnice u kojoj se liječe, ali se takve pritužbe svode na loptanje među institucijama, i na kraju završe u košu. Manji dio pritužbi na zdravstvenu uslugu, primjerice ako se radi o diskriminaciji, može se uputiti pučkom pravobranitelju. Iz njegovog su ureda lani pozvali Ministarstvo zdravlja da u Zakon o zaštiti prava pacijenata konačno ugradi odredbu o djelotvornom pravnom sredstvu za zaštitu prava pacijenata, prema odluci Ustavnog suda iz 2008. godine. Ustavni je sud, naime, prije punih šest godina ukinuo članak 35. tog zakona, pozivajući zakonodavca da jasno precizira postupak zaštite prava pacijenata, umjesto da ga prepušta neograničenoj diskrecijskoj prosudbi odgovornih osoba ili povjerenstava.
– Nama treba posebna institucija koja će se profesionalno i neovisno od zdravstvenih institucija i ustanova, politike, proizvođača medicinske opreme, lijekova, baviti zaštitom i promicanjem prava pacijenata. Institucija pravobranitelja za pacijente neće biti učinkovita ako bude radila kao drugi pravobranitelji u Hrvatskoj. Ne treba nam još jedna institucija koja skuplja iskustva i daje izvješća koja nikoga ne obavezuju, a sama nema ovlasti riješiti problem. Takvih već imamo i previše – tvrdi Đula Rušinović-Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Ako se pravobranitelj za pacijente uvodi da bi doista pomogao građanima, onda – poručuje Rušinović-Sunara – mora imati profesionalce u svakoj stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi i u svakoj lokalnoj jedinici.
