Presudit će dojam koji će članovi SDP-a steći tijekom narednih tjedana. Milanoviću sigurno ne igra u korist činjenica da nije uspio formirati vladu, dok Komadinina osobnost još nije dovoljno poznata
Unutarstranačka kampanja u SDP-u se zakuhtala: obojica kandidata, Zoran Milanović i Zlatko Komadina, dane provode na terenu s članstvom te pokušavaju »kapilarno« stići do najvećeg mogućeg broja ljudi u stranci, koji će 2. travnja na izravnim izborima birati između njih dvojica.
Obojica već imaju oformljene stožere na terenu, a neke organizacije već su se počele i kolektivno izjašnjavati: iako je Komadina tražio od stranačkih kolega da se to ne čini, u četvrtak se primjerice cijela županijska organizacija Krapinsko-zagorske županije zajedno sa 31 lokalnom podružnicom opredijelila za Zorana Milanovića. Naravno da je to kod druge strane izazvalo kritike da aktualni šef stranke koristi stranačku infrastrukturu za svoju korist u ovim izborima, no na koncu – ipak će se sve svesti na glasačku kutiju i tajno glasanje sukladno osobnom stavu.
A koliko će pritom odigrati dojam, a koliko programi, također je teško procjenjivati. Obojica su već objavili programe, Komadina prvi pod nazivom »Bolji SDP za bolju Hrvatsku«, a Milanović prošloga vikenda samo na webu, bez posebnog javnog predstavljanja, pod nazivom »Naš smjer«. Po mnogočemu programi su različiti, no ima i sličnosti – Komadinino zazivanje veće unutarstranačke demokracije sada je i credo Milanovića, te obojica predlažu predizbore unutar stranke i dodatnu demokratizaciju. Tko je koga prepisao i u čemu, bitka je koja se na društvenim mrežama vodi već danima, analitičari i bivši stranački kolege Milanovića i Komadine ovih dana procjenjuju njihove šanse, te većinom također zaključuju da će dominirati – dojam o osobnostima kandidata.
Kritika isključivosti
Ivo Josipović je, primjerice, izjavljivao da je po njemu Milanović u prednosti, ali ga muči hipoteka potpisa koalicije s HDZ-om i koketiranje s Glavaševim HDSSB-om, a to su upravo pitanja koja Komadina u svom programu izravno postavlja Milanoviću. Po njemu, u programima ‘nema revolucionarnih promjena u politici’, pa se ne spominju reforme ni napredak, ali u suštini ih smatra solidnim socijaldemokratskim programima. »Milanovićev više naginje borbenosti, Komadinin integrativnosti ljevice. Najveći Milanovićev problem jest taj mogu li članovi vjerovati u radikalnu antagonizaciju prema HDZ-u. Prvo, mnogi ne žele ratove pod svaku cijenu i zbog svakog razloga. Drugo, Milanović je potpisao da želi koaliciju s tim istim mrskim HDZ-om, koketirao s Glavašem. Tu je i teret izgubljenih izbora. Komadinin problem bit će imidž koji mu je nametnut, smatram ne s pravom, te do sada, dominantno lokalna angažiranost«, tumačio je Josipović.Mirela Holy misli da su obojica puno prepisali iz programa ORaH-a, posebno o unutarstranačkoj demokratizaciji, a i međusobno imaju puno sličnosti: obojica predlažu da se načelo jedan član – jedan glas prebaci na odabir svih funkcija, što su već ranije predlage brojne druge stranke, manje stranke. Holy je bila kazala i da bi puno mogla pridonijeti kampanja koja se sada vodi, a za koju iz dana u dan vidimo da postaje sve prljavija pa tu ima već i »glodavaca, štakora, vjeverica i pudlica.«
Kako se saznaje, ni Milanović ni Komadina ne planiraju se u toj kampanji baviti jedan drugim, odnosno osobnim karakteristikama, već će više pucati na suradnike kojima su okruženi – tako vidimo Milanovićeve napade na Rajka Ostojića, a u Komadininim istupima više se vidi kritika općeg konteksta u kojem Milanović vodi stranku, u prvom redu kritika njegove isključivosti.
Analizirajući programe, politog Pero Maldini vidi da su oni u nekim ideološkim postavkama čak vrlo različiti:
– Programi su napisani vrlo općenito, no nisu jednaki: vidi se da je Milanovićev program ipak ideološki više opredjeljen, on polemizira s HDZ-om, bije svoj ideološki boj na bazi ili mi ili oni kao i na izborima za Sabor, te HDZ optužuje za konzervativnu revoluciju. Čak na kraju, poput male djece, postavlja pitanje tko je taj koga bi HDZ manje htio na čelu SDP-a. Komadina se pak više bavi socio-ekonomskim pitanjima te traži demokratizaciju i decentralizaciju stranke, što je doista i potrebno. Nažalost, s obzirom da se programi na svim izborima u Hrvatskoj pokažu kao zadnja rupa na svirali i ovoga puta mogao bi na kraju odlučivati dojam o njihovim osobnostima – kaže Maldini.
Osipanje glasova
Po njemu, prednost je Milanovića strukturna podrška koju ima jer je do jučer bio premijer te iza sebe ima klijentelističku, interesnu strukturu koja mu daje matematičku prednost. Komadina, pak, za prednost ima činjenicu da upozorava na karakter Milanovićevog vođenja stranke te s te osnove traži »socijaldemokratizaciju« Socijaldemokratske partije. Ključna karta na koju igra jest manjak unutarnje demokracije te traži skretanje ulijevo odnosno repozicioniranje SDP-a kao socijaldemokratske stranke. »Šteta će biti ako to prođe nezapaženo, jer je zapravo nasušno potrebno SDP-u«, smatra Maldini, i to je razlog zašto su se SDP-ovi glasovi već dugo osipali prema Laburistima, ORaH-u, Živom zidu i sada i Mostu, smatra. Loša crta Zorana Milanovića po njemu je njegova bahatost i isključivost: »On je isključio čak i ljude, posebno Račanove ljude, koji mu ničim nisu smetali niti prijetili njegovoj funkciji predsjednika stranke, i time je narušio svoju vjerodostojnost kao istinskog socijaldemokrata. Zbog toga je SDP gubio glasove i na kraju izgubio i izbore. Te žrtve su bile nepotrebne, čak i samom Milanoviću«, ocijenjuje politolog Maldini.
S druge strane, Komadina nije uspio dokazati da je fajter, na primjeru povlačenja iz ministarstva to je ostao nerazjašnjeno, i slabost mu je ta percepcija da se ne zna ima li dovoljno osobne snage da vodi tako veliku stranku. Ljudi ga u tom smislu ne poznaju dovoljno, vide ga kao lokalnog riječkog političara, a u Rijeci svatko u SDP-u može biti pobjednik, kaže naš sugovornik. Kao i većina svih sugovornika na ovu temu, i prof. Maldini se slaže da će na kraju odlučivati sama kampanja, odnosno dojam koji će članovi SDP-a steći tijekom narednih tjedana. Milanoviću sigurno ne igra u korist činjenica da nije uspio formirati vladu, dok Komadinina osobnost još nije dovoljno poznata. Sudeći po kampanji koja je krenula, a koja je više nego gruba i oštra, narednih tjedana imat ćemo još prilike uvjeriti se u to ima li Zoran Milanović još volje za okupljanjem, odnosno ima li Zlatko Komadina dovoljno jak karakter da u tako kratkom roku postane nacionalno prepoznatljiv.
