– Ne može se reći da je to zeleno svjetlo, jer ono će se upaliti tek kad Komisija i službeno potvrdi da su prihvatljivi naši prijedlozi, ali dali su nam do znanja da su zadovoljni i da je to to, kaže naš sugovornik iz Vlade objašnjavajući da prije formalne objave Komisije nitko iz Vlade o tome ne može službeno govoriti.

 Više naših izvora slaže se s time da, koliko god bili »škakljivi«, teški i iscrpljujući pregovori, prava borba za 3. maj  tek počinje jer privatizacija neće značiti ništa ukoliko za tu riječku tvrtku ne bude posla. Napominju da  nisu bili teški samo pregovori s Komisijom oko svakog detalja, nego se i u Hrvatskoj moralo poneki posao dva puta odrađivati.

Iako o detaljima kuporodajnog ugovora naši sugovornici nerado govore, doznajemo da bi država na sebe mogla preuzeti obvezu isplate  potpora za restrukturiranje u sljedećih pet godina od oko 600 milijuna kuna, a novi vlasnik u sklopu vlastitog doprinosa restrukturiranju u istom razdoblju obvezao bi se uložiti više od 800 milijuna kuna.  

Tako bi u sljedećih 20-ak dana trebala završiti i posljednja privatizacija u sklopu restrukturiranja domaće brodogradnje,  i to točno pet godina nakon što je Vlada u dogovoru s Europskom komisijom odlučila da će škverove restrukturirati tako što će im pronaći privatne vlasnike. Zanimljivo je da je odluku o restrukturiranju kroz privatizaciju donijela Vlada Ive Sanadera, prvi, drugi i treći krug natječaja za privatizaciju odrađen je u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, prikupljene su konačne ponude, ali odluke o prodaji nisu donesene. Odluke je donijela Vlada Zorana Milanovića, s time da se na natječajima nije pronašao vlasnik za 3. maj nego je Ministarstvo gospodarstva pronašlo riješenje u Uljaniku, jer bi u protivnom neuspjela privatizacija značila likvidaciju tog škvera.

Prethodno je pak Uljanik morao proći privatizaciju, kako država ne bi bila njegov prevladavajući vlasnik, jer pulsko brodogradilište u tom slučaju ne bi moglo preuzeti 3. maj.