ZAGREB  Unatrag tri godine iz domova za psihički bolesne, ili za osobe s invaliditetom, u stambene je zajednice smješteno gotovo 400 odraslih osoba, a od 1997. godine, kad je program deinstitucionalizacije započet, njih 827 – moglo se čuti na jučerašnjem okruglom stolu o deinstitucionalizaciji u organizaciji Ministarstva socijalne politike i mladih i Sindikata socijalne skrbi.

Cilj deinstitucionalizacije je što veći broj štićenika domova – odraslih i djece, smjestiti u stanove u kojima se zatim, uz pomoć osobnih asistenata, brinu o sebi, odlaze u nabavku, kuhaju, planiraju vlastiti budžet.

Štićenici su, kazala je ministrica Milanka Opačić, jako zadovoljni novim smještajem, odnosno novim, »pravim« životom, koji neki žive prvi put nakon 20, 30 pa čak i 50 godina provedenih u instituciji.

  Cilj je što više štićenika domova zbrinuti na ovaj način, i pružiti im priliku da žive što normalnijim životom, a u institucijama ostaviti samo one koji se ni na koji način o sebi mogu brinuti.

»Nedavno sam sat vremena provela s čovjekom koji ne vidi, ne čuje i ne govori, s mentalnom retardacijom, koji je čitav život proveo u ustanovi, često vezan kako si ne bi naudio. Danas on živi u stambenoj zajednici, uz pomoć asistenta se sam odijeva, jede, miran je«, prepričala je Opačić, uz napomenu kako se štićenike nastoji smjestiti u stambene zajednice što bliže njihovim obiteljima, koje onda s njima provode i više vremena nego što je bio slučaj u institucijama.

  Ukupno 827 bivših štićenika smješteno je u 230 stambenih zajednica, pri čemu je riječ o državnim ili gradskim stanovima koje nitko ne koristi, ili pak o stanovima u najmu.

Dosad se većina troškova pokrivala iz donacija udruga, prvenstveno Otvorenog društva, dok će ih nadalje u najvećoj mjeri financirati sredstva iz socijalnih fondova EU-a.

Plan je do kraja 2016. godine izvan institucija, u stambene zajednice, preseliti još 1.043 osobe. U domovima iz kojih se štićenike dobrovoljno premiješta nitko od osoblja ne ostaje bez posla, već osoblje nastavlja o štićenicima brinuti u stambenim zajednicama.

To je slučaj i sa dva dosad zatvorena doma, u Čepinu i Ozlju, čiji su svi štićenici deinstitucionalizirani, a nekadašnje osoblje je s njima nastavilo živjeti i raditi u stambenim zajednicama.