Iako slovenski premijer Miro Cerar nije odstupio zbog toga što je Vrhovni sud srušio projekt izgradnje drugog kolosijeka pruge Kopar – Divača, nego je to samo vješto iskoristio kao povod za taktičku ostavku tri mjeseca prije isteka mandata, projekt izgradnje drugog kolosijeka sada je odgođen, a upitno je i hoće li biti realiziran.

Projekt izgradnje pruge od koparske luke do Divače, u dužini manjoj od 30 kilometara, po zahtjevnom kraškom terenu, ključan je infrastrukturni projekt Cerarove vlade. Težak je čak milijardu eura, a po nekim procjenama i 1,5 milijardi eura. Riječ je o ogromnoj cijeni, pa treba pojasniti kako je trasa buduće pruge ucrtana na zahtjevnom terenu s velikim usponom, zbog čega projekt predviđa brojne mostove, vijadukte, tunele i druge objekte, čime se bitno povećava vrijednost investicije.

Mitske dimenzije

O drugom se kolosijeku u Sloveniji govori već dva desetljeća, ali ga nijedna vlada nije uspjela realizirati. Taj projekt dobio je u Sloveniji gotovo mitske dimenzije. Cerarova vlada prva je koja je projekt dovela do početka realizacije, dogovorivši s Mađarskom zajedničko ulaganje u projekt drugog kolosijeka koji bi, da je realiziran, dodatno povećao konkurentnost koparske luke i posljedično povećao zaostajanje riječke luke, koja ionako već godinama kasni za Koprom. Zbog toga su ovaj projekt neki okarakterizirali kao zajednički slovensko-mađarski pokušaj prometne izolacije Rijeke i Hrvatske.

Jasno je, naime, da bi bolja željeznička veza između Kopra i Budimpešte dodatno preusmjerila promet prema Kopru, premda je Rijeka, barem kada je riječ o geografskom položaju, u boljoj poziciji od Kopra. Udaljenost od Rijeke do Budimpešte, kada bi se izgradila nizinska pruga, iznosi 540 kilometara, a od Kopra do Budimpešte udaljenost je 635 kilometara. Ako imamo na umu da je i Srbija s Kinezima krenula u projekt izgradnje dvokolosiječne pruge od Beograda do mađarske granice, koja se nalazi na prometnom koridoru od grčke luke Pirej i Budimpešte, situacija u kojoj se našla Hrvatska postaje još osjetljivija.

Međutim, veliki slovenski projekt zapeo je zbog pomalo bizarnog razloga. Cerarova je vlada zatvorila financijsku konstrukciju i o tome donijela poseban zakon, osiguravši po 200 milijuna eura za njegovu realizaciju iz državnih fondova i od mađarske vlade, kao i 250 milijuna eura iz europskih fondova. Ostatak od oko 300 milijuna trebala je odobriti Europska investicijska banka i Slovenska banka za izvoz i razvoj.

Ozbiljni protivnici

Međutim, projekt je dobio ozbiljne protivnike, poput građanske inicijative Vilija Kovačića, slovenskog blogera i aktivista, osnivača udruge koja štiti interese slovenskih poreznih obveznika, a koji se već iskazao kao ogorčeni protivnik izgradnje termoelektrane TEŠ 6. Kovačić je nije uspio zaustaviti, iako se ta investicija pokazala najštetnijim projektom u povijesti samostalne Slovenije, a činjenica da je bio u pravu Kovačiću je vjerojatno pomogla u lobiranju protiv Cerarovog projekta izgradnje drugog kolosijeka. Kovačić je tvrdio da je trasa buduće pruge odabrana pogrešno i da je Cerarov aranžman s Mađarima, koji mađarskoj strani ugovorom jamči dobit, nepovoljan za Sloveniju, a inicirao je i referendum o projektu izgradnje drugog kolosijeka. Iako Kovačić na referendumu održanom u rujnu prošle godine nije uspio srušiti Cerarov projekt pruge Kopar – Divača, jer je tijesna većina od 53 posto birača podržala projekt iza kojeg stoji Cerarova vlada, Kovačić nije odustajao.

Uz potporu opozicijske Slovenske demokratske stranke Janeza Janše zatražio je ocjenu ustavnosti zakona o izgradnji drugog kolosijeka pruge presudne za daljnji razvoja Luke Kopar, tvrdeći da je u tom zakonu više odredbi neustavno. Naposljetku je rezultate referenduma poništio Vrhovni sud, zaključivši da Cerarova vlada nije smjela sudjelovati u kampanji ni financirati zagovornike projekta, jer je tako dovela u nepovoljan položaj protivnike projekta drugog kolosijeka. Riječ je, dakako, o krajnje neobičnoj odluci, s obzirom na to da su slovenske vlade redovito sudjelovale u kampanjama ranijih referenduma, a u Sloveniji ih je dosad bilo najmanje 20-ak.

Povod za ostavku

Vrhovni sud naložio je održavanje novog referenduma, no pitanje je kada će on biti održan i kakvi će biti njegovi rezultati, jer ovo što se dosad događalo s projektom drugog kolosijeka vjerojatno neće ići u prilog zagovornika tog projekta. Drugim riječima, pitanje je kada će, i hoće li uopće, taj projekt biti realiziran. Zasad je samo sigurno da je neočekivanim poništenjem referenduma početak izgradnje slovenskog »projekta stoljeća« stopiran.

Iako je Cerar poništenje referenduma o ovom projektu iskoristio kao povod za ostavku, njegova odluka ponajprije je motivirana željom za prestrojavanjem uoči skorih izbora, što je i razumljivo s obzirom na iznimno nizak rejting što ga Cerar uživa među slovenskim biračima. Svojom je ostavkom Cerar samo konstatirao da je vladajuća koalicija, koja već mjesecima ne funkcionira, mrtva, o čemu svjedoči i izjava šefa diplomacije Karla Erjavca nekoliko sati prije Cerarove ostavke o kojoj on uopće nije bio obaviješten. Erjavec je kazao da je odluka o tome da se za gradnju pruge Koper donosi poseban zakon koji je kasnije osporavan na referendumu bila pogreška, ocijenivši pritom da se radi o Cerarovom »fijasku«, a ne neuspjehu vlade ili koalicijskih stranaka.