Zlatna medalja za inovaciju

Tražio je način da brže dođe do škole: Ovaj dečko napravio je električni bicikl, kojem se divi europska inovatorska scena

Danko Radaljac

snimio Davor Kovačević

snimio Davor Kovačević

Ovih dana tvrtka slavi prvu godišnjicu postojanja, a mladi inovator pojašnjava kako mu je nakon nekih prezentacija pristupio potencijalni partner, pravnik koji ipak dovoljno razumije tehnološke stvari da shvati kako Ivanova vizija ima budućnost. Nakon razgovora su zajednički pokrenuli tvrtku, koja je u tih godinu dana uspjela narasti na sedam ljudi, s planom da se do kraja sljedeće godine zaposli još novih djelatnika. Planovi sežu i dalje, morat će formalno izmjestiti i središte tvrtke iz Pisarovine u inozemstvo, ali to je već priča o domaćim problemima poslovanja i neurednosti koja postoji u Hrvatskoj.



Gotovo pa je stvar prestiža da se uspješan put na high-tech tržištu postigne tako da se krene iz garaže. Epska je sad već priča o garaži roditelja Stevea Jobsa odakle je krenuo Apple, a googleovci Larry Page i Sergey Brin su na početku čak i namjerno rentali garažu svoje prijateljice kako bi se mogli uključiti u taj garažni pokret. Iako su imali sasvim normalan prostor u kući za raditi.


Ivan Golubić još je daleko od pokojnog Jobsa ili živih Brina i Pagea, ali kad uspije i on će moći kazati da je zbilja svoj poslovni projekt započeo iz roditeljske garaže. Tu je prvi put rastavljao mehaničke i električne strojeve, sastavio prva električna kolica, a dan-danas tu dovršava »pametne« električne bicikle Grunner X, koji su i razlog da smo popričali s njim.


– Sve je počelo s praktičnom potrebom prijevoza. Kako ne živim u Zagrebu, nego u Pisarovini, gubio sam na put do škole mnogo vremena, morao sam presjedati na autobuse i tramvaje. I onda sam se dosjetio da bih mogao napraviti električna kolica, koja su bila moje prvo takvo vozilo, kaže nam Ivan. I tako je već u srednjoj školi napravio prva električna kolica, u principu trokolicu s elektromotrom.




No, to mu nije bilo dovoljno, smatrao je da može više i bolje.


– Htio sam napraviti i električni bicikl, ali ne samo da ga pokreće struja. Danas živimo u tom novom dobu, gdje je sve pametno, sve se umrežava, onda sam htio i takav bicikl – priča mladi izumitelj.



Tako je nastao Grunner, prvi prototipni model MA1, a ovih dana je svijetu u Nürnbergu na sajmu inovacija predstavljen i Grunner X, komercijalno rješenje pametnog električnog bicikla. Unatoč uobičajenoj bateriji za električne bicikle, prelazi uz jedno punjenje i tri puta veću udaljenost od klasičnih električnih bicikla, a u sebi sadrži elektroničke komponente i tehnologije koje ga u ovom trenutku čine jedinstvenim na svijetu.


Prvostupnik mehatronik


No, zastanimo malo na tren, pustimo tehnologiju, bit će vremena i za nju. I promislimo na tren, inovacijama, pametnim biciklima, sad već i tvrtkom, bavi se 21-godišnji momak, friško završeni prvostupnik mehatronike. Odakle uopće poriv za bavljenje ovakvim stvarima, čak niti u današnje vrijeme nije to najuobičajenija stvar, pitamo ga.


– Ja sam još od najranijih dana volio rastavljati i sastavljati stvari, alate, strojeve. Netko se nalazio u nogometu, a mene nije zanimao nogomet ili pretjerani izlasci – govori mladi inovator i poduzetnik.


Kaže kako je možda malo i zabrinjavajuće da mu s 21 godinom roditelji govore da bi trebao malo više izlaziti, ali smatra da ne gubi previše s time. Jer, veli, nije da ne izlazi, samo ako je u nekim rokovima, onda će između izlaska i dodatnog posla ipak izabrati posao, kako bi sve završio na vrijeme.


– Da ne bude zabune, nije da ja ne izlazim i ne družim se s ljudima, ali mi to nije glavni smisao. Možda je i velika prednost da otkad znam za sebe nisam morao puno spavati, meni je četiri sata sna dovoljno, tako da ipak uspijevam sve uskladiti. Evo, i tri godine fakulteta sam završio sasvim uredno, sve se može isplanirati kad se hoće – priča mladi Golubić. Ističe i kako mu je podrška roditelja izuzetno bitna jer čovjeku osigurava i psihički mir u nastojanjima da nešto napravi. Oni sami nisu niti blizu tehnoloških fahova, tako da ne shvaćaju u potpunosti što sve radi, iznenađuje ih i brzina kojom se projekt kreće, ali mu daju punu podršku.


Vizija s budućnosti


No, inovatorstvo je jedna stvar, smisliti nešto se može, ali ako se ne oplemeni tržišnim uspjehom, zapravo u konačnici nema pretjeranog smisla. I tu se postavlja ono pitanje kako je Ivan odlučio otvoriti i tvrtku, koju je zbog nakane da se usmjeri na vanjsko tržište nazvao internacionalnim imenom »Mobile Vehicle Technology«.



Ovih dana tvrtka slavi prvu godišnjicu postojanja, a mladi inovator pojašnjava kako mu je nakon nekih prezentacija pristupio potencijalni partner, pravnik koji ipak dovoljno razumije tehnološke stvari da shvati kako Ivanova vizija ima budućnost. Nakon razgovora su zajednički pokrenuli tvrtku, koja je u tih godinu dana uspjela narasti na sedam ljudi, s planom da se do kraja sljedeće godine zaposli još novih djelatnika. Planovi sežu i dalje, morat će formalno izmjestiti i središte tvrtke iz Pisarovine u inozemstvo, ali to je već priča o domaćim problemima poslovanja i neurednosti koja postoji u Hrvatskoj.


– Pogone i dalje mislimo ostavljati ovdje, ali mi je nužno potrebno izmjestiti središte tvrtke. Naime, kod nas uopće nije pravno i zakonski regulirana naplata prodaje aplikacija preko najvećih on-line trgovina appova, a dio naše tehnologije zasniva se baš na aplikacijama. Nije to slučaj samo s nama, većina drugih IT tvrtki iz Hrvatske koje se bave izradom aplikacija ili igara ima sjedišta u drugim državama baš iz tog razloga – objašnjava Ivan.


Njegovo nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj ne završava tu jer je iz prve ruke imao prilike vidjeti da se jedna stvar priča, a druga radi. Pa tako prepričava kako je Grunner X imao želju predstaviti na nekom od hrvatskih fakulteta, no svugdje je našao zatvorena vrata, uz pojašnjenje da ih »to ne zanima«.


Korak po korak


– Sveučilište bi trebalo biti generator razvoja, ali to kod nas nije. Svima su puna usta simbioze poduzeća i visokog školstva, čime bi se trebali stvarati potrebni kadrovi, ali kad se treba prijeći s riječi na djela, onda tu zastane. Čak i oni koji su nas znali primiti bi pristupili s podcjenjivačkim stavom, »da vidimo što su nam to dječica napravila«, prepričava stvarno stanje stvari. Zanimljivo, ni takve ga poteškoće neće još ponukati na selidbu van, središnjica će zbog već rečenih problema biti negdje vani, najvjerojatnije u Amsterdamu, dok će proizvodni dio i dalje biti u Hrvatskoj.



Amsterdam kao vjerojatna točka središta nije slučajno odabran. Kako već nekoliko godina ide na poslovne sastanke i inovacijske sajmove diljem Europe, Ivan je zamijetio da je kultura biciklizma kod nas nemjerljivo zaostalija u odnosu prema nekim državama. Posebno tu ističe baš Nizozemsku te Švicarsku, čime postaje jasno zašto je strano tržište ono na koje ciljaju. Biciklizam je mnogo bolje involviran u svakodnevni život te veća financijska moć logični su razlozi da to bude ciljana niša.Zanimljivo je kad se Ivana pita o planovima za deset godina, kako ni tu nije nerealan, moglo bi se kazati i da je skroman. Ne sanja o uspjehu koji dolazi preko noći, već se želi razvijati korak po korak. Kako pojašnjava, zato i nije išao ozbiljno prema ulagačkim fondovima, koji bi naglim ulijevanjem sredstava zasigurno ubrzali ovu njegovu priču.

– Ne želim doći nikome s nečim na papiru. Imat ćemo gotov proizvod da bi ulagačima došli s već zaokruženom pričom. To vam je kao i u vojnoj industriji, kad nekome prodajete nešto na stranom tržištu, pitaju vas jeste li to prodali u vlastitoj zemlji. Mi ćemo već imati uspostavljenu prodaju bicikla kad krenemo prema ulagačima, staloženo priča. Dodaje i kako ulagački novac ne znači da će se nešto raditi bolje, nego samo razvoj ide brže, i baš je to ono što su ionako željeli započeti u godini koja dolazi. Sve u svemu, Ivan Golubić i njegov projekt pokazatelj su da mladog potencijala i pameti u ovoj državi još uvijek ima, koliko god se nekad činilo da je sustav izgrađen da takve otjera.