Tatjana Tomaić
Povrat dijela teritorija, uključujući i dio solana, logičan je ishod povratka granice na prirodni tok rijeke Dragonje. Onda bi i aerodrom Portorož, čija je zemlja u vlasništvu Dajle, bio vraćen pod hrvatsku jurisdikciju
Politologinja Tatjana Tomaić s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«, područni ured Pula, jedna je od najboljih poznavatelja hrvatsko-slovenske granice u nas. Objavila je, u koautorstvu s Mirelom Altić, knjigu »Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji«, dok o aktualnom »Pirangateu« kaže kako on dovodi u pitanje cijeli arbitražni postupak.
Posljednja dva dana glavna dnevnopolitička tema u Hrvatskoj i Sloveniji je razotkrivanje transkripata između zastupnice slovenske vlade pred Arbitražnim sudom Simone Drenik i arbitra Jerneja Sekoleca. Mijenja li to položaj Hrvatske u arbitražnom sporu?
– Grubo kršenje postupovnih pravila suda potpuno je nedopustivo kao što je nedopustivo i dogovaranje zajedničke strategije između arbitra i zastupnice Slovenije, osmišljavanje plana utjecanja na ostale arbitre, pa i kroz privatne susrete, naknadno dodavanje memoranduma u spis nakon završetka usmene rasprave. Ako se utvrdi da su transkripti vjerodostojni, ozbiljno je ugroženo postizanje poštenog i pravednog rješenja spora u arbitražnom postupku. Udruženim djelovanjem člana Arbitražnog suda i zastupnice Republike Slovenije prekršene su odredbe Sporazuma o arbitraži, prije svega čl. 6 koji propisuje povjerljivost postupka. Takve radnje također su protivne Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima između dviju država te općim načelima međunarodnog prava i načela pravičnosti. Mogućim protupravnim djelovanjem člana Arbitražnog suda, ali i slovenske strane nepopravljivo je narušen te u potpunosti doveden u pitanje i arbitražni postupak u cijelosti.
Korito i kanal
U transkriptima razgovora suca Arbitražnog suda i činovnice slovenskog MVP-a navodi se kako bi granična crta na moru išla od sredine rijeke Dragonje ravnim pravcem do otvorenog mora. Što time gubi Hrvatska? Kolika je razlika ide li ta crta s ušća starog toka Dragonje ili iz kanala Sv. Odorika?
Muzej solinarstva i slovenske pretenzije
Među mjestima koja se spominju kao važnima da ostanu u Sloveniji navode se solane i Brezovec (Mirišće), te Prapratna draga (Tomašićeve parcele) i nasipi na Muri. Zašto su solane važne Sloveniji?
– Sloveniji su solane veoma važne jer su Sečovske solane postale park prirode 1990., dok ih je 2001. godine Vlada Republike Slovenije proglasila spomenikom kulture od nacionalnog interesa. Muzej solinarstva godišnje posjeti od 10.000 do 13.000 posjetitelja koji imaju priliku vidjeti na izloženim kartama i objavljenim publikacijama Muzeja solinarstva slovensku pretenziju na hrvatski državni teritorij koju je Slovenija samoinicijativno stavila u državno-institucionalne spise i službene karte. Publikacija Muzeja solinarstva iz 1991. pokazuje da je tek nakon 1958. godine u slovenskoj literaturi kanal Sv. Odorika dobio naziv novi tok rijeke Dragonje.
– Prvo moramo ukratko objasniti gdje je u stvari povijesno i pravno postavljena hrvatsko-slovenska granica. Hrvatsko-slovenska granica prvi je put postavljena na rijeci Dragonji od strane slovenske Osvobodilne fronte kao južna granica IV rajona u svibnju 1943. godine, a sporazumno potvrđena 10. veljače 1944. na sastanku predstavnika hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta. Pomicanje granice s prirodnog toka rijeke Dragonje na kanal Sv. Odorika prilikom utvrđivanja granica 1954. godine, nakon ukidanja Slobodnog teritorija Trsta (STT) Londonskim memorandumom, uzrokovano je tek dovršenom regulacijom Dragonje, nakon koje kanal Sv. Odorika preuzima većinu vode rijeke Dragonje. Razlog je to zašto se vremenom kanal Sv. Odorika počeo nazivati Dragonjom, dok se prirodni tok Dragonje nazvao Stara Dragonja. Ta je promjena unesena i na zemljopisne karte, ali je i protivna međunarodnom pravu po kojem, neovisno o regulaciji, granica ostaje na prirodnom koritu rijeke.
Možete li to pojasniti?
– Međunarodno pravo kaže da »kod nagle izmjene toka rijeke granica ostaje u dotadašnjem koritu«. U slučaju Dragonje granica je nakon regulacije njenog toka 1954. godine, sukladno načelima međunarodnog prava, trebala ostati na prvobitnom, prirodnom toku. Zona B STT-a je nakon 1954. godine formalno integrirana u bivšu državu, s time i u Hrvatsku i Sloveniju. Slovenija je taj proces vješto iskoristila na štetu Hrvatske i odredila novu granicu na osnovi regulacije toka rijeke Dragonje bez ikakvih zakonskih akata i odluka ni na jednoj razini, ni državnoj ni republičkim, koje bi takvu odluku legalizirale i institucionalizirale, stoga je ona nelegalna u okviru tada važećih »avnojevskih granica« i kao takva nevažeća. Republika Hrvatska je time nelegalno zakinuta za 390 hektara svog državnog teritorija između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika.
Štetne odluke
Državna granica pomicala se i odlukom Hrvatskog sabora?
– Republička granica na rijeci Dragonji kroz period od 1944. do 1992. u više je navrata odlukama republičkih i saveznih institucija premještena na štetu Hrvatske, čime je naša država ostala bez 25 sela površine 2.410 hektara i 1.014 stanovnika. Dodajmo tome i spomenutih nelegalno prisvojenih 390 hektara površine između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika koji ipak nisu u potpunosti zadovoljili slovenske pretenzije jer je nakon proglašenja neovisnosti novonastalih država Hrvatske i Slovenije, odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. godine Republika Slovenija pokušala anektirati 113 ha zemljišta na kojem se nalaze naselja Bužin, Mlini, Škrile i Škudelin. Sadašnja slovenska pretenzija obuhvaća oko 166 km2 hrvatskog teritorijalnog mora, od kojeg bi 46,4 km2 trebalo biti pretvoreno u međunarodne vode, a 113,4 km2 Hrvatska bi trebala pokloniti Sloveniji uz veliki fantomski gospodarski pojas od oko 350 km2 koji je Slovenija proglasila u 2005. godini. Znači kopnena razlika teritorija između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika je 390 ha. Kopnena granica određuje morsku granicu jer je prvo načelo prava mora da kopno dominira morem.
Ako sud odredi sredinu Dragonje kao državnu granicu, to znači povrat dijela teritorija – uključujući (dio) solana Hrvatskoj? S koje strane granice ostaje aerodrom Portorož, koji je danas 300 m unutar Slovenije i na starom toku Dragonje? A Jorasova kuća?
– Povrat dijela teritorija, uključujući i dio solana, logičan je ishod povratka granice na prirodni tok rijeke Dragonje. Time bi i aerodrom Portorož, čija je zemlja u vlasništvu Dajle, tj. sada Republike Hrvatske, bio vraćen pod hrvatsku jurisdikciju. Jorasova kuća je sastavni dio k.o. Kaštel i samo je dio slovenske pretenzije za našim teritorijem.
