Udruge očeva žale se na šikaniranje u brakorazvodnim parnicama

Tate u akciji: Želimo viđati svoju djecu

Bojana Mrvoš Pavić

Zakon, jednako kao i do sada, ima sluha samo za one koji se ionako mogu civilizirano dogovoriti oko djeteta, dok u slučaju onih kod kojih dogovora nema zapravo pomaže roditelju koji onog drugog opstruira



ZAGREB  Nezadovoljne nekima od teza koje Ministarstvo socijalne politike i mladih namjerava pretočiti u nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona, udruge koje okupljaju mahom očeve u brakorazvodnim parnicama, jer im se dosuđuje rijetko viđanje djece, ubrzano se udružuju po cijeloj Hrvatskoj i najavljuju da će »poslati jasnu poruku hrvatskoj i međunarodnoj javnosti da je kršenje prava djece na podjednako vrijeme provedeno s oba roditelja, i šikaniranje očeva u pojedinim centrima za socijalnu skrb i na sudovima neprihvatljivo«.


Završena je javna rasprava u sklopu savjetovanja za izradu Nacrta prijedloga novog Obiteljskog zakona koja je, kako kažu u Hrvatskoj udruzi za ravnopravno roditeljstvo, iznjedrila neke pozitivne pomake po roditelje u brakorazvodnim parnicama, mahom očeve koji djecu smiju viđati svaki drugi vikend i slično. Roditelji će, planira se, ubuduće morati izrađivati plan roditeljstva, a dijete će dobivati svog odvjetnika u parnicama za skrbništvo.



»Roditelji/očevi više neće sjediti prekriženih ruku, već ćemo ovo ljeto provesti izuzetno radno, u dodatnom povezivanju i umrežavanju. Već su očevi iz Splita, Rijeke, Labina, Varaždina, Đurđevca izabrali svoje predstavnike, malo kasne očevi iz Osijeka, ali i oni će brzo to završiti. Zabrinuti smo za džepove poreznih obveznika, već prilično prazne, iz kojih će se, temeljem budućih presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i Europskog suda pravde u Luxembourgu, plaćati kazne zbog nepoštivanja ljudskih prava u Hrvatskoj«, zaključuje Čanić, između redaka najavljujući koliko će daleko hrvatski očevi ići prođe li ovakav zakon.





Za roditelje je, prvenstveno očeve, međutim,  neprihvatljivo ustrajavanje na tome da se zajedničko skrbništvo, dakle ravnomjerna podjela vremena provedenog s djetetom, namjerava omogućiti samo roditeljima koji se tako dogovore. Ukoliko je riječ o konfliktnom razvodu, a takvih je oko 70 posto, kad u pravilu jedan roditelj ne želi da onaj drugi s djetetom provodi jednako puno vremena, zajedničkog skrbništva neće biti. Drugim riječima, zakon, jednako kao i do sada, ima sluha samo za one koji se ionako mogu civilizirano dogovoriti oko djeteta, dok u slučaju onih kod kojih dogovora nema zapravo pomaže roditelju koji onog drugog opstruira. 


»Zakon bi trebao propisati zajedničko skrbništvo već ako jedan roditelj želi zajedničko skrbništvo. Ovako, pomaka nema, jer i sada roditelji koji su se dogovorili mogu imati zajedničko skrbništvo. Želimo da to pitanje bude regulirano kao u Švedskoj, u kojoj se zajedničko skrbništvo, najbolje za dijete, dodjeljuje oboma roditeljima, čak i ako samo jedan od njih takvo skrbništvo želi. Ustrajavanjem na dogovoru roditelja kao uvjetu za zajedničko skrbništvo produbljivat će se sukob i poticati parničenje, čime će se legalizirati dosadašnja loša praksa uskraćivanja djeci njihovog legitimnog prava na podjednako vrijeme s oba roditelja«, ističe Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo. 


Kako kaže, ovakvim se izmjenama zakona ništa neće izmijeniti – jedan će roditelj u većini razvedenih brakova imati samostalno skrbništvo, o djetetu donositi sve odluke i sprečavati dijete da se viđa s drugim roditeljem, primjerice, što je čest slučaj, djetetu organizirati izvanškolske aktivnosti u vrijeme koje bi dijete trebalo provoditi s drugim roditeljem.