Tarik Kulenović / Foto D. LOVROVIĆ
Brutalne krvnike ISIL uvozi iz Europe, tako da Europa može sebi postaviti pitanje – otkuda tim mladim ljudima koji su odgajani u zapadnjačkom duhu i kršćanskoj Europi silan poriv za ubijanjem i masakriranjem!? Širenje straha od islamizacije, dolaska terorista i krvnika u Europu je obična i napuhana zapadnjačka propaganda
Tarik Kulenović rođen je 1969. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao sociologiju, s temom Islam u Europi – porijeklo i sadašnje stanje muslimanskih zajednica u Europi i Hrvatskoj. Stupanj magistra sociologije religije stekao je 2001., a doktorsku disertaciju Politički islam i transformacija muslimanskih društava obranio je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Autor je knjige »Politički islam« u kojoj daje sažet, ali posve temeljit i svrhovit prikaz nastanka i razvoja muslimanskih i islamskih političkih projekata, to jest islamizma. Kulenović predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Bihaću i Islamskoj gimnaziji u Zagrebu.
Prilikom ovog razgovora, Tarik Kulenović insistira na tome da se ljude koji bježe s Bliskog istoka naziva izbjeglicama ili prognanicima, nipošto migrantima. Jer se ovdje ne radi, drži profesor Kulenović, o uobičajenim, to jest ekonomskim migracijama cijele populacije stanovništva.
– To su ljudi koji napuštaju svoje domove, u posve opravdanom strahu od rata, stradanja i kojekakvih drugih strahota i nevolja. Griješe svi oni koji misle da ti prognanici hrle u Europi samo kako bi nama, Europljanima ukrali radno mjesto i našu plaću. Takvo je razmišljanje pogrešno, jer ovdje u prvom redu govorimo o ljudima koji su u Siriji ili Iraku ostavili doslovne sve što su imali, u potrazi za sigurnijim životom. Postoji svjedočanstvo čovjeka koji je propješačio Saharu; to je jedna velika pustinja koja se ne prelazi lako ni sa terenskim vozilom. Pitam se sada – koja je to nevolja natjerala tog čovjeka da se preko Sahare domogne Europe? Ili što nagoni sve one ljude da se u trošnim brodovima, ploveći Sredozemljem, pokušavaju domoći europskog kopna, pri tome riskirajući vlastite živote? Očito je njihov motiv za bijeg veliko zlo i nevolja. Drugim riječima, tim ljudima je u ovom trenutku važno samo jedno – da sačuvaju živu glavu na ramenima. O tome se ovdje radi.
Moguć i novi rat
Hoćete reći da treba raditi distinkciju između uobičajenih ekonomskih migranta od ratnih izbjeglica/prognanika koja je u ovoj krizi izostala?
– Da, jer ne možemo isto tretirati, recimo, jednog varioca koji je radio u riječkom 3. maju, pa je pronašao isti takav posao, ali puno bolje plaćen, u Hamburgu, s ljudima koji bježe od naoružanih budala, koje će ih prije ili kasnije pokupiti u neku paravojsku, gdje će na kraju poginuti. Čitam intervju s tim mladim ljudima koji bježe i svi se oni pitaju: »Zbog čega da ginem, u čije ime?«. Ne možemo im na tome zamjeriti, jer bismo u takvim okolnostima zla jednako postupili, i vi i ja. Ti ljudi traže samo mir, zla i nevolje im je ionako preko glave.
Samo kroz Hrvatsku dosad je prošlo više od 50 tisuća izbjeglica. Jesu li te brojke vrhunac izbjegličkog vala s Bliskog istoka ili se zapravo radi o početku velike seobe naroda?
– Ja to doista ne znam, niti mogu predviđati u tom smjeru. Jednako tako, mi niti ne znamo koliko je točno ljudi od tamo dosad pobjeglo, makar se često o tome pojavljuju neke brojke. No, znam da su glavni uzrok tim valovima ljudi u bijegu – rat i kaos. Dok bude rata – bit će i prognanika, to jest ljudi će bježati od njega tražeći bolje mjesto za život. To su, naprosto, povijesne činjenice. Sjetimo se samo što se događalo na našim prostorima početkom devedesetih i koliko je ljudi pobjeglo iz Hrvatske; koliko je njih otišlo u Ameriku, Kanadu i Australiju, jer se tamo bolje živjelo i bio je mir. Tih ratnih godina Bosna i Hercegovina ostala je bez pola svog stanovništva. Dakle, sve ovisi o tome u kojem će se smjeru dalje razvijati geopolitika na Bliskom istoku. Pritom ne možemo isključiti niti mogućnost izbijanja novog rata na bliskoistočnom poluotoku. Znamo da Saudijska Arabija leži na novcu. Za tim novcem pohlepni su Amerikanci, kao i cjelokupna europska elita. Tu pohlepu možemo ilustrirati s činjenicom kako se Amerikanci ni danas ne mogu pomiriti s posljedicama Iranske revolucije. Prije 35 godina oni su nesmetano uživali u bogatstvima Irana. Vidimo da bi se u Iran Amerikanci ponovno rado vratili; tamo im je nekoć bilo jako dobro. Drugim riječima, svima je jasno da snažne aspiracije Zapada prema Bliskom istoku i nafti postoje, u čemu možemo tražiti i jedno od objašnjenja ove izbjegličke krize. Uglavnom, strašno je kad čujem da u Hrvatskoj neki pitaju da zašto ti Sirijci i Iračani ne bježe u Saudijsku Arabiju. Pa nisu valjda toliko ludi da od jednog rata koji je zahvatio njihovu zemlju, pobjegnu u Saudijsku Arabiju gdje je moguć drugi rat.
Prema svemu sudeći, ne možemo računati kako velikih izbjegličkih valova neće biti i u buduće. Ne samo u Europi, već i diljem Bliskog istoka. Govori se kako je samo Jordan dosad primio milijun izbjeglica. Pri tome je zanimljivo primijetiti to da se Jordan ne žali zbog toga što je primio toliki broj ljudi, dok Europa zapomaže. Međutim, ne bi trebala, ne samo zbog relativno malog broja prognanika koji su dosad stigli u Europu u odnosu na broj njezinog stanovništva, nego zbog niza drugih faktora.
Održavanje histerije
Koji su to još razlozi?
– Prije svega, radi se o ljudima koji nisu potpuna sirotinja. Vidimo kako su imali novac za putovanje do Europe. Zasad stižu slojevi stanovništva koji su u Siriji ili Iraku stekli određenu ekonomsku moć. Tamošnja sirotinja ne zna niti na koju bi stranu svijeta bježala, pa najčešće postanu plaćenici u vojskama koje se bore za ili protiv predsjednika Bašar al-Asada i završavaju kao topovsko meso. Prognanici koji stižu u Europu uglavnom su mladi i obrazovani ljudi, k tome imaju vrlo sekularne i suvremene, zapadnjačke poglede na život. Pa društveno uređenje u Siriji bio je tzv. arapski socijalizam.
Posve sigurno, završetak rata u Siriji i normalizacija stanja u regiji, zaustavit će izbjegličke valove. Štoviše, veliki broj onih koji su sada izbjegli u takvim bi se okolnostima vratilo svojim kućama. Možda bi se čak polovina prognanih vratila. Naravno, oni koji se koliko-toliko snađu u novim sredinama, zauvijek će ostati u Europi. I među njima bit će onih nezadovoljnih, ali će Europa to nezadovoljstvo brzo suzbiti socijalnim pomoćima i drugim davanjima.
Unatoč tome, diljem starog kontinenta budi se veliki strah od islama. Štoviše, mogu se čuti upozorenja da će prognanici koji sada mahom stižu iz sjeveroistočne Afrike i jugozapadne Azije biti iskorišteni za formiranje novih terorističkih ćelija u srcu Europe. Osim toga, raspiruje se strah od islamizacije kršćanske Europe. Najradikalniji primjer svemu tome je mađarska politika premijera Orbana koji je odlučio zemlju ograditi betonskim zidovima i bodljikavom žicom.
– Sasvim je sigurno da islamisti ne bježe s tih područja, jer onda se ne bi imao tko boriti u Siriji. Osim toga, najradikalniji islamisti proizvod su Europe. Znamo, recimo, priču o Britancu, neuspješnom londonskom DJ-u koji je otišao u Irak i postao glavni dželat. Svejedno mu je pušta li ploče ili reže glave. Važno da je na televiziji. Poznat je i slučaj Hrvatice koja je u Londonu bila dadilja, pa je završila u ISIL-u. Ne želim, naravno, pri tome tvrditi to da u ISIL-u nema mladih Iračana ili Sirijaca, ali oni nisu dželati. Te brutalne krvnike ISIL uvozi iz Europe, tako da Europa može sebi postaviti pitanje – otkuda tim mladim ljudima koji su odgajani u zapadnjačkom duhu i kršćanskoj Europi silan poriv za ubijanjem i masakriranjem!? Širenje straha od islamizacije, dolaska terorista i krvnika u Europu je obična i napuhana zapadnjačka propaganda koja ima za cilj održati permanentno stanje histerije na starom kontinentu.
Odvajkada se ovdje nama nameću svakojaki strahovi?
– Tijekom Hladnog rata plašili su nas kako će Europu preplaviti i pregaziti Rusi. Potom je krenula priča o navali Kineza, pa su nas počeli strašiti s Ukrajincima. Europa je neko vrijeme čak strepila i od navale Hrvata. I sada je, evo, došao red na Iračane i Sirijce. No, strah od islamizacije Europe dobrodošao je političkim elitama, jer se s plašenjem od drukčijeg i nepoznatog stanovništvo najbolje drži u pokori, pod kontrolom. Stoga mi je posebno drago kada vidim kako hrvatski građani bez ikakvog straha pomažu tim ljudima u nevolji. Očito iz vlastitog iskustva, stečenog devedesetih, jako dobro znaju što ti prognanici proživljavaju. Svu suludost tog straha od islamizacije Europe, najbolje možemo dočarati s pričom o Stevu Jobsu. Da se Amerika bojala Sirijaca svijet danas ne bi imao Apple uređaje. Znamo da je njegov otac bio Sirijac. Da je ostao u Siriji, Steve Jobs nikada ne bi izumio sve te elektroničke uređaje. Danas možda ne bismo imali pametne telefone i koristili bismo se Nokijinim mobitelima iz prošlog stoljeća. Steve Jobs i Apple su, također, rezultat te potrage za boljim životom.
