Estonski primjer

Sve glasnija ideja da Hrvatska uvede online glasovanje. No zašto su druge države od toga odustale?

Tihomir Ponoš

U Estoniji se mogućnost glasanja putem interneta primjenjuje na svim vrstama izbora od 2005. i na temelju tih iskustava moguće je, ne i sigurno, govoriti o tome da online glasanje povećava odaziv birača na izbore. No, druge države koje su eksperimentirale s e-glasanjem od njega su odustale



ZAGREB Most traži da se po uzoru na Estoniju u Hrvatskoj, već na izborima za Europski parlament u svibnju sljedeće godine uvede elektroničko glasanje, odnosno glasanje putem interneta.


Motiv za uvođenje takve mogućnosti izjašnjavanja birače vide u slabom odazivu birača, na izbore za Europski parlament 2014. godine odazvao se tek svaki četvrti birač, a i broj birača koji izlaze na parlamentarne izbore je sve manji. Uporište za svoj zahtjev Most pronalazi i u nedavnoj preporuci Europskog parlamenta, a ona ide upravo u smjeru uvođenja mogućnosti elektroničkog glasanja.


Iskustva drugih 


Poteškoća s estonskim primjerom, gdje je mogućnost glasanja putem interneta uvedena 2005. godine i primjenjuje se na svim vrstama izbora jest u tome što ga nitko nije slijedio u takvom opsegu. Niti jedna država nema u izborni sustav ugrađenu takvu mogućnost internetskog glasanja na svim razinama izbora kao Estonija. Na prvim izborima na kojima su imali takvu mogućnost koristilo ju je 1,9 posto izašlih birača u Estoniji, a na europarlamentarnim izborima 2014. godine njih nešto više od 31 posto.




Druge države koje su eksperimentirale s internetskim glasanjem u međuvremenu su od njega odustale. Iznimka bi mogla biti Litva koja namjerava uvesti mogućnost internetskog glasanja do 2020. s ciljem da 20 posto birača tako bira svoje kandidate. No, predsjednica države Dalia Grybauskaite izrazila je skepsu prema sigurnosti takvog načina glasanja. Francuska je mogućnost online glasanja uvela 2003. godine i to za one birače koji glasaju u inozemstvu. Tu mogućnost koristilo je nekoliko tisuća francuskih birača, a ukinuta je na izborima za Nacionalnu skupštinu prošle godine. Razlog – sigurnost, odnosno mogućnost manipulacije glasovima i krivotvorenja rezultata. Vlada Finske je prije dvije godine odlučila istražiti mogućnost uvođenja online glasanja. Formirana je radna skupina koja je prošle jeseni preporučila da se takvo glasanje ne uvodi zaključivši da su potencijalni rizici veći od moguće koristi.


U Švicarskoj je nekoliko kantona (Zürich, Neuchatel, Ženeva) uvelo internetsko glasanje, a online glasanje omogućeno je i biračima koji žive izvan Švicarske. Do 2014. godine to je bilo moguće samo onim državljanima koji žive na području članica Wassenaarskog sporazuma (okuplja 42 države, a odnosi se na kontrolu izvoza konvencionalnog oružja) i to zato što je bilo zaključeno da te države imaju dovoljno razvijene sigurnosne standarde, a od 2014. ta je mogućnost otvorena za sve državljane Švicarske koji žive u inozemstvu.


Pitanje sigurnosti 


Na temelju estonskih iskustava moguće je, ne i sigurno, govoriti o tome da online glasanje povećava odaziv birača na izbore, ali je izvjesno da barem usporava smanjenje odaziva. Usporede li se podaci o europarlamentarnim izborima u Estoniji 2004. godine (bez online glasanja) i 2009. očito je da je na potonjima sudjelovalo više birača. Na prvima je odaziv bio 26,8 posto, na drugima 43,9 (što ne mora biti posljedica samo tehnološke mogućnosti izbora), ali je na izborima 2014. zabilježen pad na 36,5 posto. Na parlamentarnim izborima od 2003. godine (posljednji bez online glasanja) pa do 2015. postotak birača koji izlaze na izbore jest povećan s 58 na 64 posto. Međutim, apsolutni broj birača na izborima 2015. u odnosu na 2011. godinu je smanjen (iako je postotak nešto veći) i to zato što i Estoniju muče demografski problemi.


Online sigurnost je glavni argument protivnika uvođenja glasanja internetom, a ta online sigurnost zapravo nema nikakve veze s nepostojanjem 5G mreže u Hrvatskoj o čemu je kao preduvjetu za uvođenje elektroničkog glasanja govorio ministar uprave Lovro Kušćević. Zagovornici, pak, tvrde da je opasnost od krađe izbora jednaka, pa i manja, nego li u slučaju klasičnih izbora s otisnutim glasačkim listićima, a razlog za uvođenje vide upravo u smanjenju biračke apstinencije.