Ministar obrazovanja u tehničkoj Vladi Predrag Šustar početkom je godine uzburkao javnost tezom o tome da je “pitanje evolucije i dalje otvoreno što ostavlja prostor za Boga kao kreatora svijeta”. Čovjek za kojeg se, međutim, nagađa da bi Šustara mogao naslijediti i da bi mu u budućoj Vladi Andreja Plenkovića mogao pripasti resor obrazovanja, ima još izraženije i rigidnije religijske stavove.

Radi se o karlovačkom gradonačelniku Damiru Jeliću i potpredsjedniku HDZ-a iz vremena dok je stranku vodio Tomislav Karamarko, koji ne samo da je praktični katolički vjernik, već to ne propušta redovito javno naglašavati.

Profesor hrvatskog jezika koji je na funkciji čelnog čovjeka Karlovca posljednjih deset godina autor je dvije knjige religijske tematike. U prvoj, naziva “Oče naš”, prije dvije godine objavio je svoja esejistička razmišljanja o najpoznatijoj kršćanskoj molitvi. Ove godine, pak, izdao joj je svojevrsni nastavak – knjigu “Deset zapovjedi”.

Religioznost je Jelić nakon ulaska u politiku nastojao prenijeti i na svoje suradnike – nedugo nakon preuzimanja funkcije gradonačelnika ustanovio je praksu organiziranja duhovne obnove za gradske pročelnike, ravnatelje gradskih ustanova i direktore javnih tvrtki u karmelićanskom samostanu na Buškom jezeru u Hercegovini. Tamo se odlazi početkom svake kalendarske godine na nekoliko dana, a javno je Jelić navodio kako je namjera svega “jačanje međuljudskih odnosa i usavršavanje komunikacijskih vještina”. Zašto baš u samostanu? Zbog meditativnog mira, tumačio je novinarima.

Jelić je, uz to, kako smo već napomenuli u uvodu, tvrde konzervativne stavove iznosio i u više svojih javnih istupa. Na ovom mjestu prisjetit ćemo se stoga nekih, već poznatih izjava.

– Usudio bih se, bez imalo patetike, reći da postoje neke tragedije u hrvatskoj naciji kojih se trebamo sramiti. Blaženi Alojzije Stepinac je 1943. godine rekao da je u povijesti nacije Jasenovac najsramotniji čin koji se dogodio. Jednako tako je i Bleiburg nešto čega se trebamo sramiti. Ovaj Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji može se staviti u razinu najvećih hrvatskih tragedija koje sam spomenuo. Stanimo tome na kraj!

(o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji)

– Nema većeg zla nego kad muškarac abortira.

(prilikom dodatnog pojašnjavanja prethodne izjave)

– Božja zraka me pogodila tako da mi materijalna strana nije pokretač gibanja.

(o Uskokovoj istrazi za mešetarenje gradskim zemljištem)

– Krucijalno je pitanje je li netko spreman nositi križ, odnosno teret i dijeliti ga. Uvijek nam je potreban jedan Šimun Cirenac, možda i više njih.

(prilikom potpisivanja koalicijskog ugovora HDZ-a i HSS-a na lokalnoj razini)

– Kada čovjek zbraja i oduzima svoj život ma koliko godina imao, onda svi barem u podsvjesti imaju jedno pitanje što će od nas ostati budućim pokoljenjima i kako bi čovjek ukrao onog božanskoga i dao sebe u vječnost da postane dio nje.

(na otvorenju školske sportske dvorane u Karlovcu)

– Što sam shvatio pišući knjigu? Između vlastite griješnosti i jedinstvenosti, čovjek spozna začudnost života i kako je sve u njemu prolazno. Od gradonačelničkog mandata i političkog rada, do bilo kakve ljutnje.

(na promociji knjige Oče naš)

– Tko sam ja da bacim kamen na nekoga?

(u komentaru na nepravomoćnu presudu Ivi Sanaderu).

– Dulje sam vrijeme razmišljao o potrebi jačeg aktiviranja u zajednici, osjetio sam da mogu dati mnogo više. Taj imperativ služenja zajednici, ljudima, dodatno je ojačan mojim katoličkim duhom.

(u svojoj biografiji)

– Radije bih bio ministrant nego ministar.

(u izjavi o ambicijama u državnoj politici prije nekoliko godina)