Nezdravo zdravstvo

Stručnjaci tvrde: Ministar ne rješava ključni problem i ugrožava zdravlje građana

Ljerka Bratonja Martinović

Foto Sergej DRECHSLER

Foto Sergej DRECHSLER

Poskupljenje dopunskog osiguranja, nadstandard, usmjeravanje bolesnika privatnicima, olakšanje dvojnog rada liječnika, prekid sanacije bolnica i nastavak nepotističkog rukovođenja zdravstvom, imaju nekoliko ciljeva: otežati pristup zdravstvenim uslugama, usluge učiniti što skupljim, omogućiti prelijevanje javnog novca u pseudoprivatne ustanove, te i dalje zapuštati javno zdravstvo



ZAGREB Reforma koju je započeo ministar zdravlja Dario Nakić, ili ono malo što o njoj zasad znamo, nije reforma koja će postaviti zdravstveni sustav na zdrave noge. Skuplje dopunsko osiguranje ili redukcija pristupa na hitnu službu parcijalne su mjere usmjerene krpanju financijske konstrukcije, a mogu samo dodatno naštetiti pacijentima i javnom zdravstvu ako aktualna vlast ne bude vodila računa o opstanku socijalno osjetljivog zdravstva kakvo danas imamo.    


Da bi nam zdravstvo nakon takve reforme moglo ostati, ako ne bolesnije, onda jednako bremenito problemima kao danas, upozorava sociolog Siniša Zrinščak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska suoči s činjenicom da zdravstveni proračun ne raste, a kamoli da stiže pratiti dramatičan porast troškova do kojih dolazi zbog razvoja skupih pametnih lijekova i novih metoda liječenja koje zbog starenja populacije treba sve više i više pacijenata. S takvim ćemo se okolnostima uspješno nositi samo ako krenemo s jasne pozicije – koliko novca imamo, i što za njega možemo pružiti pacijentima. Radi se, kaže Zrinščak, o teškoj odluci, »ali ako je netko političar, mora se toga prihvatiti«. 


– Naš je zdravstveni sustav totalno neuređen i netransparentan, i to ne od jučer, već godinama. Riječ je o tome da nemamo jasnu sliku o tome koja prava imamo, i koja je prava moguće financirati u okviru hrvatskog javnog zdravstva. Vrijeme je da se jasno definiraju prava koja se mogu i koja se ne mogu osigurati iz osnovnog zdravstvenog osiguranja – smatra Zrinščak. 


Socijalna država


Hrvatska svojim stanovnicima ne može priuštiti zdravstvo kao zemlje s nekoliko puta većim bruto društvenim proizvodom, pa će tako jedna Italija, Njemačka ili Francuska uvijek imati na raspolaganju bolju opremu od nas. S druge strane, možemo se pohvaliti sustavom u kojem zdravstvena usluga ne ovisi o tome koliko novca pacijent ima u džepu, i od tog koncepta ne smijemo odstupiti.    Socijalna država počiva na preraspodjeli, pa tako kroz poreze i doprinose plaćaju više oni koji to mogu, ili koji imaju više. 

– Bit je socijalne države da ću, ako sam zdrav i imam solidna primanja, cijeli život plaćati doprinos više od ostalih. A možda i nikad neću iskoristiti taj novac. To je smisao socijalne države, zdravstvenog, mirovinskog i svakog drugog osiguranja. Uvijek je pitanje tko koliko plaća i što za to može dobiti. To je pitanje granice i mogućnosti – podsjeća Zrinščak.  


Tako bi, kaže, trebalo i ostati, a princip raspodjele troška prema socijalnom ključu morao bi se primjeniti i na dopunsko osiguranje. 


– Ne ulazim u to što je rekla Državna revizija o policama dopunskog osiguranja HZZO-a. Ali socijalni princip da zdravstveni doprinos plaćamo prema plaći morao bi se na isti način primijeniti na dopunsko osiguranje, smatra Zrinščak. 


Dok pacijenti strahuju od toga da će biti zakinuti za zdravstvenu uslugu, sociolog Zrinščak tvrdi da oni to već sada jesu.


– I danas smo u situaciji da svi imaju sva prava, ali se istodobno stvara konfuzija i nepravda. Netko može do svojih prava, a netko ne. Neke se usluge mogu dobiti samo u većim centrima, neki su zakinuti zbog lista čekanja, a sve je to podloga za netransparentnost, nejednakost i korupciju – upozorava Zrinščak. 


Bez rezultata


Ministar Nakić prekinuo je 13. po redu sanaciju bolnica, za koju je tadašnji ministar Rajko Ostojić, koji ju je pokrenuo 2013. godine, tvrdio da je posljednja. Niti jedna sanacija ni reforma zdravstva dosad nije imala rezultata, niti će ih imati dok se ne razriješi temeljno pitanje košarice osnovnog zdravstvenog osiguranja koju zdravstvena blagajna građanima može platiti, smatra naš sugovornik. Riječ je, kaže, o političkom upravljanju zdravstvom koje se sastoji u manipulativnom dodvoravanju biračima, a ni javnost ni oni koji to vode nemaju jasnu sliku koliko se uopće može uštedjeti. 


I sada imamo najave koje su vrlo parcijalne, nekonzistentne, i ne daju sliku o tome kuda reforma vodi.


– Dobar je pokazatelj ovog problema najava rasta cijene dopunskog osiguranja. Ono poskupljuje jer je država jednima dala pravo, iako nema novca za to, i sada raste naknada za druge osiguranike. Vrtimo se u krug, ne vidi se korijen problema nego se pokušava palijativno parcijalnim mjerama povećati proračun – ilustrira Zrinščak. Isto je, kaže, i s najavom plaćanja hitne pomoći.


Javna rasprava


Da bi zdravstvo počelo funkcionirati s novcem kojim raspolaže, zdravstvena će administracija, ma koliko to bilo nepopularno, morati odrediti osnovnu košaricu zdravstvenih usluga. Nadstandard koji najavljuje Nakić ne mora, tvrdi Zrinščak, značiti da onaj tko nema novca dobiva lošiju zdravstvenu uslugu ako se prava definiraju jasno, stručno i transparentno. 


– Medicinsko je pitanje da se definira kakav je kuk dovoljno kvalitetan da na njega svi imaju pravo, a što može biti nadstandard stručno je pitanje. 


Takve odluke ne smiju proći bez otvorene javne rasprave. Pogubno je, tvrdi Zrinščak, što se reforme vrte u zatvorenim krugovima, a javnosti nikad nije jasno rečeno kako se prava donose i kako se nešto mijenja. 


– Zdravstvo je jedan od najzatvorenijih sustava u smislu politike, a to ne bi smio biti, upozorava zagrebački sociolog. 


To nisu reforme


Za Dražena Gorjanskog, liječnika zaposlenog u HZZO-u koji je izdao više knjiga o sustavu zdravstva, dosadašnji se potezi ministra Nakića ne bi mogli nazvati reformom.


– Poskupljenje dopunskog osiguranja, nadstandard, usmjeravanje bolesnika privatnicima, olakšanje dvojnog rada liječnika, prekid sanacije bolnica i nastavak nepotističkog rukovođenja zdravstvom, imaju nekoliko ciljeva. Jedan je otežati bolesnicima pristup zdravstvenim uslugama, drugi je usluge učiniti što skupljim, treći omogućiti lakše prelijevanje javnog novca u pseudoprivatne ustanove, a četvrti i dalje zapuštati javno zdravstvo. Iz svega je vidljivo da ova vlada uopće ne razmišlja o preustroju, oporavku ili unaprjeđenju javnog zdravstva – ocjenjuje Gorjanski. 


Tako i dalje ostaju neriješeni gorući problemi prevelikog broja bolnica, nepotrebnog nemedicinskog osoblja, sukoba interesa, nepotrebne potrošnju, nedostatka liječnika, loših radnih uvjeta, netransparentnog poslovanja… Ako Nakić provede svoje mjere, uništit će se obje zadaće javnog zdravstva, a to su unaprijediti zdravlje svih građana i spriječiti osiromašenje u slučaju bolesti, upozorava Gorjanski. 


Dvaput kažnjeni


– Privatno se  zdravstvo ne bavi zdravljem svih građana nego samo onih koji mogu platiti liječenje, a s druge strane, uopće ga ne zanima mogućnost osiromašenja bolesnika u slučaju bolesti. Nadajmo se da vlada razumije bar tu temeljnu razliku između ta dva sustava i da neće provesti najavljene mjere. Ako ih provede, zdravstvo će nam biti nalik na američko, gdje su bolesni  dvostruko kažnjeni: jednom bolešću, a drugi put osiromašenjem zbog bolesti. Tako bolest više neće biti samo zdravstveni nego i značajan ekonomski problem, čak i za dobro stojeće građane – smatra Gorjanski, koji vjeruje da se ipak radi samo o »probnim balonima«. Teško je, kaže, vjerovati da bi bilo koja vlada nepromišljeno vukla poteze koji vode izravno u gubitak vlasti.