ZAGREB Što su općine i gradovi bliže moru, to su u pravilu bogatiji. Od 50 općina u Hrvatskoj s najvišim prihodom po stanovniku, sve se nalaze u jadranskom području, a čak 41 uz more, objavilo je jučer Institut za javne financije, analizirajući podatke o prihodima i rashodima 428 hrvatskih općina, 128 gradova i 20 županija u prošloj godini.

Trideset najsiromašnijih općina zajedno imaju iste prihode kao jedna od tri najbogatije, a to su Konavle, Vir i Medulin, od kojih svaka ima proračun od oko 60 milijuna kuna. Prosječni prihodi općina po stanovniku su 3.328 kuna, a dvije trećine njih ispod su prosjeka. Četiri najsiromašnije općine – Sikirevci, Strizivojna, Mače i Pojezerje – imaju manje od tisuću kuna po stanovniku.

Slično je i s gradovima. Od 20 najbogatijih gradova – od Biograda na Moru (6.331) do Malog Lošinja (11.211 kuna) – svi se nalaze uz more, osim Vrlike i Zagreba. Od 18 najsiromašnijih gradova, koji imaju manje od 2.000 kuna, ni jedan se na nalazi na obali.

Čini se da se razlike između siromašnijih i bogatijih povećavaju. Godine 2014. samo četiri grada iz unutrašnjosti svrstala su se među 20 najbogatijih u Hrvatskoj, koji su u pravilu smješteni uz obalu. Prošle godine u društvu 20 najbogatijih po prihodima ostala su samo dva kontinentalna grada – Zagreb i Vrlika, a Lipik i Pazin su otpali. Prije dvije godine Plitvička jezera bila su među 20 najbogatijih općina u Hrvatskoj, ali godinu dana kasnije prihodi su im se prepolovili, pa ih više nema ni među prvih 50, koje se danas nalaze isključivo u jadranskom dijelu Hrvatske.

Dok gradovi i općine uz more uglavnom zarađuju više, gotovo svim goranskim lokalnim vlastima prihodi su u godinu dana pali, osim u Čabru. Najčešće iznose tri-četiri tisuće kuna po stanovniku, koliko i Ravnoj Gori, kojoj su prihodi prošle godine prepolovljeni. Čak i najbogatijoj općini Fužine – koja je po stanovniku zarađivala više od Zagreba – prihodi su u pošle dvije godine smanjeni sa 8.101 na 7.602 kune, a Delnicama sa 4.906 na 4.207 kuna po stanovniku.